Matija Habljak/PIXSELL

SHRVANI ŠKORO REAGIRAO NA OTKAZANI KONCERT: ‘Pakao je prazan, svi đavoli su ovdje’

Autor: dnevno.hr

Miroslav Škoro trebao je nastupiti 18. studenoga na Dan sjećanja u Škabrnji  i to na poziv načelnika Škabrnje Nediljka Bubnjara.

Međutim, dogodilo se žestoko protivljenje njegovom nastupu, a predvodnik je bio Roko Bilaver koji je rekao kako istupa u ime roditelja poginulih branitelja.

Nakon šutnje, dugom se i emotivnom objavom javnosti obratio Škoro, a prenosimo ju u cijelosti.

“Put u pakao popločen je dobrim namjerama”, kineska je poslovica koja najbolje opisuje ono što sam doživio u proteklih nekoliko dana provodeći ih u tuzi i nevjerici. Tuga, koja u ovim danima svake godine prožme svakog Hrvata i svakog normalnog čovjeka zbog događaja iz 1991. godine, obuzela je i mene, a nevjerica je posljedica nemilosrdnog i neutemeljenog medijskog linča kojem sam bio izložen istih tih dana od strane pojedinaca, nekih portala, novina i jedne televizijske kuće.
Nisam reagirao iz pijeteta prema žrtvama, smatrajući da bi me to svelo na razinu lešinara koji skupljaju neke svoje jeftine političke i tko zna kakove poene u sveto vrijeme žalosti i sjećanja. No, sada, kada dogorijevaju svijeće moram izreći svoj stav, zbog tih istih žrtava, zbog svoje djece i mojih prijatelja… zbog mojih pjesama.
Načelnik Škabrnje, gospodin Bubnjar, nazvao je mog producenta i zamolio ga da na komemoraciji otpjevam dvije prigodne pjesme. Isto kao što je to prošle godine učinila klapa Intrade, a prije toga gđa Radojka Šverko. Naravno da sam pristao. Pjesmom se tuguje. Ja sam onaj koji je po želji pokojnog generala Bobetka pjevao nad njegovim otvorenim grobom.
I onda se pojavio izvjesni gospodin Roko Bilaver iz Škabrnje koji tvrdi da mi je prijatelj i da me je zvao, ali me nije dobio. Istoga trenutka, kako me nije mogao dobiti, nije, kao prijatelj, nazvao nekoga od mojih suradnika, nego je odmah zvao Zadarski list i krenuo, preko mene, u svoj obračun s lokalnom politikom.
Bio sam više puta u Škabrnji. Imam ja tamo prijatelje koje sam stekao pjevajući na koncertima za izgradnju crkve, ali gospodina Roka ne poznajem i ne vjerujem da me je zvao jer on i ja nismo prijatelji. Ako me je zvao, neka pokaže na koji broj i kada.
Uostalom, zašto zvati mene? Pa nisam se ja sam pozvao pjevati u Škabrnju, nego je to učinio gospodin načelnik koji od onda šuti. Mene razapinju zbog njihovih postupaka, a on šuti. Zašto?
Također bi volio da ugledna nacionalna televizija objasni kako se moguće pjevanje dvije prigodne pjesme na komemoraciji pretvorilo u zabranjeni koncert? Od kud potreba ozbiljnih novinara da sudjeluju u malicioznoj i tendencioznoj laži?
Mnogi su ovih dana pjevali. Na komemoracijama i na koncertima, radijskim postajama i u televizjskim programima, ali ispada da je samo meni bilo zabranjeno. Jer su mještani Škabrnje užasnuti! Jer je to nečuveno! Jer me ne žele! Jer je u Škabrnji pobuna! Jer je moj nastup dernek i svadba!… ?!
Ne želim se opravdavati jer nemam zašto. Ako sam bilo koga uvrijedio pristankom da pjevam na komemoraciji u Škabrnji, kao što su to činile moje kolege prije mene i kao što su to učinile moje kolege u Vukovaru i ove godine, ispričavam se. Drugi put ću razmisliti bolje.
Nisam od onih koji pišu demantije i svađaju se. Ovo je tko zna koji put da su me pljunuli jer sam želio dobro. Neka im, navikao sam. Pišem zbog istine. Pišem jer sam žalostan i razočaran. Pišem jer su neki dobri ljudi u komentarima htjeli čuti i moje mišljenje o svemu…
I na kraju, volio bi znati koja od mojih pjesama nije dobrodošla: Ne dirajte mi ravnicu? Mata? Domovina? Svetinja? Sude mi? Reci, brate moj?… Recite mi, i ja je više nikada neću pjevati.
Počeo sam s kineskom poslovicom, a završit ću s Shakespeareom: “Pakao je prazan, svi đavoli su ovdje”, napisao je Škoro u svojoj objavi.

 

Autor: dnevno.hr