Šeks općenito u privatnom životu prema svima ima takav odnos da onome tko mu je učinio dobro djelo okreće leđa. Sanader mu je puno pomogao u privatnom životu, a i njega je zanijekao i blati ga uokolo. On se uvijek šlepao iza Bebića, a tek sad je došao ispred. Sjetite se kako mu se obraćao u Saboru (nećeš ni ti dugo), a Bebić mu je kum Domagoju te je jedini na sprovodu u Osijeku držao govor, pripovijeda nam izvor iz vladajuće stranke.
Svi odlaze, samo on ostaje. Tim bi se riječima mogla opisati karizmatična ličnost političara koji još od 1967. godine, kada počinje s pripravničkim radom u Općinskom javnom tužiteljstvu u Vinkovcima, ne prestaje sudjelovati u samom vrhu pravosudnog i političkog aparata u Hrvatskoj. Današnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, koji s neviđenim entuzijazmom brani dostojanstvo čast i ugled vladajuće stranke ogrezle u korupciju i brojne afere, slobodno možemo nazvati prvim vitezom i štitonošom Hrvatske demokratske zajednice. 'Šeks Lavljeg srca', kako ga je u svojoj knjizi 'Političko pleme 2' okarakterizirao političar i sveučilišni profesor Slaven Letica, primjer je neuništivog političkog oružja koje nikada ne posustaje već se ponovno rađa poput besmrtnog Feniksa, čak i u naoko bezizlaznim situacijama.
Pobijedio je Marka Veselicu u predbarakaškoj fazi HDZ-a. Preživio Tuđmana i Šuška. Izbacio Pašalića. Osvetio se Sanaderu, a danas u ulozi parlamentarnog biča Jadranke Kosor i čitavog HDZ-a anulira sve napade koji ugrožavaju dignitet stranke i misiju ulaska u Europsku uniju.
Osječanin s pedigreom iskusnog pravnika nakon karijere u tužilaštvu prestaje igrati uloge na lokalnoj razini u domicilnoj Slavoniji i postaje relevantan na pozornici nacionalne politike na koju ga 80-tih godina prošlog stoljeća lansira uhićenje zbog 'protudržavne djelatnosti' i robija u Staroj Gradišci. Krajem 80-tih Šeks djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava, osniva jugoslavenski helsinški komitet (osniva prvu jugoslavensku podružnicu Amnesty Internationala), brani na sudu tada oponenta komunističkom režimu, a kasnije osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, te kao pravnik za političke procese sudjeluje u borbi za ljudska prava s disidentskim pokretom u bivšoj državi.
Navedena faza karijere ljudskog pravaša nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj rapidno blijedi i Šeks počinje koristiti radikalni politički izričaj kojem je ostao vjeran sve do danas.
Meki trbusi
Iako se o političkom djelovanju i biografiji Vladimira Šeksa 90-tih godine može raspravljati u još mnogo redaka, u ovoj analizi dotaknut ćemo se pojedinaca koji su obilježili njegovu radikalnu fazu; onima koji su s njime provodili i dijelili političku moć, kojima je na pladnju servirao vlast, onima koje je dugi niz godina štitio i pružao im zaštitu, branio ih pred pravosuđem i opozicijom, zbog kojih je mijenjao Ustav; a koji su na kraju svi redom završili s druge strane pravde, dok je on neokrznut ostao u vrhuški političke vlasti u Hrvatskoj.
Vladimir Šeks je 1992. godine imenovan za državnog je tužitelja. Obnašajući tu dužnost ostaje upamćen po optužnicama protiv novinara Denisa Kuljiša, Tanje Torbarine, Jelene Lovrić te novinara lista Feral Tribune - Viktora Ivančića, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića. Položaj državnog tužitelja koristi i kako bi intervenirao da se iz zatvora oslobode osobe osumnjičene za ubojstvo zagrebačke obitelji Zec te zločine počinjene u Gospiću i Pakračkoj Poljani.
Postoji čitav niz osoba koje su bile vrlo bliske Šeksu i koje odgovaraju gore navedenom opisu, no ovdje ćemo ukazati samo na one kapitalne slučajeve u kojima je razvidno kako je 'hrvatski ustavotvorac' razvio impresivan sustav obrane i smjestio se u kategoriju 'nedodirljivih'.
Makar je Branimir Glavaš zbog iznimne, 'osječke' prisnosti zasigurno najteži križ kojeg nosi Vladimir Šeks, priču o 'otpisanima' valja započeti s puno krupnijom ribom - bivšim premijerom optuženim za brojna nedjela, Ivom Sanaderom. Dakako da u uvodnom dijelu priče o postanku jednog premijera nikako ne možemo izostaviti Branimira Glavaša.
Upravo je ta ličnost, koja trenutno u Mostaru odslužuje zatvorsku kaznu zbog ratnog zločina, bila produžena ruka i čvrsti bedem Vladimira Šeksa u Slavoniji, pošto se on smjestio daleko od rodne grude pod krovove Markova trga u Zagrebu. Velik dio javnosti već je zaboravio 2002. godinu i stranački Sabor HDZ-a u Zagrebu, na kojem je Ivo Sanader na prijevaru ustoličen kao predsjednik stranke, da bi ga ista po inerciji i tradicionalnoj režiji nešto kasnije inaugurirala u premijera. Organizatori jedne od najvećih orkestriranih obmana hrvatskih birača koja je vođena pod egidom 'manjeg zla', odnosno 'bolje Sanader, nego Pašalić', uz samog Sanadera bili su aktualni članovi HDSSB-a Branimir Glavaš i Ivan Drmić, te tadašnji kandidat za Predsjedništvo HDZ-a, Vladimir Šeks.
Velika izborna prijevara
Drmić je 2006. godine i javno priznao da je osobno sudjelovao u lažiranju izbora u HDZ-u 2002. i 2004. godine, a sada nam je u razgovoru pojasnio ulogu Vladimira Šeksa u velikoj političkoj prijevari u kojoj su se listići s imenom Ivića Pašalića bacali u kontejner u uličici iza koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
- Pet osoba predstavljalo je uži krug ljudi koji su bili upoznati sa svime što se događalo na tom stranačkom saboru i koji su razvijali strategiju oko izbora. Među nama je bio i Šeks. Neupitno je da je znao sve što se događalo, od namještanja pobjede Ivi Sanaderu do lažiranja listića za izbor članova predsjedništva stranke, kako bi on i Luka Bebić sakupili više glasova od Andrije Hebranga kojeg se Sanader tada prilično bojao - ispričao nam je Drmić.
Valja naglasiti kako Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem, unatoč brojnim priznanjima i spremnosti aktera te izborne prijevare na detaljno svjedočenje, nikada nije pokrenulo istragu koja bi prema svemu sudeći uvelike promijenila politički scenarij koji je obilježio i definirao Hrvatsku u zadnjih deset godina.
Od trenutka lažnog 'upisivanja' novog predsjednika HDZ-a započinje prijateljstvo između Šeksa i Sanadera koje je naglo skončalo početkom 2010. Sanaderovim brisanjem iz članstva stranke i obračunom u kojem je Šeks nemilice sipao optužbe protiv pritvorenog bivšeg premijera nazivajući ga 'Zorro osvetnikom', 'glavnim pučistom' i ostalim prigodnim nazivima.
Taština kao gorivo
Ljubav je naravno pukla tek kad je Sanader odbio sam podnijeti teret brojnih afera nezamislivih razmjera i kada je počeo na odgovornost prozivati stranačke kolege, aktualnu premijerku i samog Šeksa. Političko prijateljstvo i odnos između Šeksa i Sanadera iz zatvorenih vrata i u privatnom životu razjasnio nam je jedan visokopozicionirani član HDZ-a.
- Šeks općenito u privatnom životu prema svima ima takav odnos da onome tko mu je učinio dobro djelo okreće leđa. Sanader mu je puno pomogao u privatnom životu, a i njega je zanijekao i blati ga uokolo. On se uvijek šlepao iza Bebića, a tek sad je došao ispred. Sjetite se kako mu se obraćao u Saboru (nećeš ni ti dugo), a Bebić mu je kum Domagoju te je jedini na sprovodu u Osijeku držao govor. Kada mu je sin poginuo, Sanader se angažirao i to su neke stvari koje bi osoba trebala cijeniti. Kod njega moralne skrupule ne postoje, želja za vlašću mu je prejaka. Sanader je uvijek imao korektan odnos
prema njemu, poštovao je njegovo mišljenje i poštovao ga je kao jednog od utemeljitelja stranke. Imao je i strpljenja oko njegovih gluposti, blamaža pred novinarima, montiranja dnevnopolitičkih tema na štetu stranke. Sanader je uvijek s njim to privatno rješavao, nije išao na produbljenje sukoba i nikad nije ulazio u direktni sukob. Profesionalno su dobro surađivali, bilo je redovitih konzultacija i poštivalo se tko će što reći. Dok je Sanader bio premijer, a Šeks predsjednik Sabora suradnja Vlade i Sabora je bila odlična. Šeks je jako dobro držao proceduru, možda čak i bolje od Bebića, ali to su bila neka druga vremena i drugi ljudi - objasnio nam je sugovornik iz HDZ-a, koji također smatra kako je Šeks uvelike uključen i aktivan u procesu protiv Sanadera.
- Vidljivo je iz aviona da je imao uvid u Sanaderov iskaz o Zorrou osvetniku, što je dokaz da je imao uvid u to da je ovo protiv Sanadera zapravo politički montiran proces. Tu je i dalje prisutno njegovo uplitanje. Njega pokreće isključivo vlastita taština, jer se sve to drugačije ne da objasniti. On ima sve uvjete za penziju, ali još uvijek ima tko zna kakve ambicije - zaključio je u konačnici izvor iz vladajuće stranke.
U ovoj epskoj političkoj drami Vladimir Šeks još jednom je pokazao svoje istančane i jedinstvene osobine, prije svega nedodirljivi autoritet i upravljačka prava nad političkom sudbinom Hrvatske i moć o kakvoj mnogi mogu samo sanjati. Podići jednog premijera iz pepela i potom ga poput autsajdera i izdajicu ponovno u trenutku zakopati, zasigurno ne može svatko. Pogotovo bez ikakvih posljedica. No, ovo je samo jedan od brojnih 'magičnih trikova' koje je u svojoj karijeri izveo Šeks, a na kojima bi mu pozavidio i veliki kralj opsjene David Copperfield. U sljedećem nastavku imat ćete priliku pročitati o osječkim danima Vladimira Šeksa i njegovog bivšeg prijatelja Branimira Glavaša.
>>> U utorak 01. studenog: FELJTON - NEDODIRLJIVI (II) Šeksovi 'poljupci smrti' - Branimir Glavaš
Lani su u inozemstvo otišla 545 studenta, dok je godinu ranije u nekoj od europskih zemalja boravilo njih 235.Broj studenata iz Hrvatske koji su putem programa Erasmus proveli dio studija u inozemstvu porastao je prošle godine za čak 131,9 posto čime je Hrvatska ostvarila najveći rast u Europi.
Politička scena u Hrvatskoj svih dvadeset i dvije godine pod apsolutnim je nadzorom bivših udbaša i njihovih doušnika, naravno u zamijenjenim ulogama. Kroz tu prizmu i samo kroz tu prizmu treba gledati i unutarstranačke izbore u HDZ-u.
Na natječaju za izgradnju Pelješkog mosta prevarena su dva velika poslovna konzorcija iz Njemačke i Austrije da bi se pogodovalo domaćim tvrtkama koje su posao i dobile, iako ga uopće nisu mogle napraviti.
Copyright © Dnevno.hr 2012.