Patrik Macek/PIXSELL

SDP ruši Bernardića: ako ovako nastave, ni sami za sebe više neće glasati

Autor:

SDP, izgleda, radi sve što može kako bi HDZ-u olakšao ostanak na vlasti. Jučerašnji sukob SDP-ovaca na sastanku njihovog saborskog kluba, koji je završio žestokom svađom i bez ikakvog dogovora, nešto je na što se više nitko niti ne obazire. To je stanje koje je postalo redovno u SDP-u: članovi stranke međusobno se svađaju i optužuju javno, preko društvenih mreža. Jutarnji piše kako stranka diže kredite i zalaže imovinu i nekretnine bez da njeno Predsjedništvo išta zna o tome – što postavlja pitanje, ako je to istina, tko onda tamo što uopće ima pravo potpisati. Večernji pak piše kako stranka diže kredit da bi platila savjetnika Brauna, koji ih je dva puta odveo u izborni poraz pa ispada da u SDP-u nitko nema pojma o tome.

Nedavno je Bernardić održao govor pod zastavama SRH i SSSR-a i ustvrdio da je “Domovinski rat izgrađen na vrijednostima antifašizma”, samo nije objasnio u čemu je onda problem s onim ZDS, i zašto se onda ne zabrani petokraka pod kojom je ratovala JNA. Usto, SDP se osramotio i samom organizacijom toga skupa: u MUP-u je ostalo zabilježeno da su oni jedini organizatori, iako su cijelu priču vodili radikali i ekstremisti poput Radničke fronte i Rade Borić. Kasnije je otkriveno kako je Rada Borić došla Saši Molanu, koji je od Bernardića preuzeo gradsku organizaciju i koji je nakon odlaska iskusnog Dominika Etlingera preuzeo posao oko organizacije takvih stvari te ga nagovorila ne samo da se pridruži nekakvoj “antifašističkoj fronti” koja je valjda ispala iz ’45. i još im nitko nije rekao da je Treći rajh kapitulirao, a Juga se raspala, nego i da stavi svoj potpis na obrazac MUP-a, rekavši kako će ostali sudionici “potpisati kasnije”, što se naravno nije dogodilo. Skup se pretvorio u blamažu za SDP.

Potpuni raspad iznutra

Saša Molan će, prema izvorima iz SDP-a, biti smijenjen na skoroj konvenciji, ali istu sudbinu bi mogao podijeliti i Bernardić. SDP-ovcima je jednostavno dosta toga da ih sramoti svojim neznanjem i glupim izjavama za medije. Nedavno je tako ispalio kako treba uvesti niži PDV za domaće poljoprivredne proizvode, pokazavši time da nema pojma što je EU i kako funkcionira. Naveo je i primjer Austrije, koja ima niži PDV za poljoprivredne proizvode, ali sve. Usto, EU zabranjuje i manji PDV na proizvode koji se pretežno proizvode u zemlji, jer se to smatra neizravnom carinom uvoznih.

To nije jedina izjava kojom je pokazao neznanje i nesnalaženje, popis je podulji. Sklopio je koalicijski sporazum s propalim HSS-om, koji je SDP-u donio puno više štete nego koristi, obzirom da HSS ne samo da nema birače ni ozbiljne i prepoznatljive igrače u svojim redovima nakon istjerivanja Marijane Petir i čistki koje je Beljak proveo, nego i zbog očajnog imagea koji uživa Beljak koji je pokušao zatajiti svoju prošlost provalnika. Usto, stranačke financije u neredu su i rasulu, a stranka svakodnevno gubi podršku birača. HDZ je zauzeo prostor političkog centra, a s lijeva ih pritišću razne radikalno lijeve opcije. Bernardić jednostavno nije uspio pozicionirati ni ideološki redefinirati stranku nakon odlaska Milanovića.

Dok je Milanović, ako je i bio nesposoban i neradnik, bar imao nekakav uličarski mangupski šarm i kakvu takvu karizmu, Bernardić je posve lišen bilo kakve karizme i osobnosti koja bi privukla birače. No najgore za Bernardića je što se povađao sa svima u stranci, i praktički ga nitko od starih SDP-ovih kadrova ne podržava. Peđa Grbin mu je otvoreno i javno danas rekao da laže, kad je rekao kako je o Grbinovoj ostavci saznao iz medija, te mu rekao da ga pogleda u oči i da mu je osobno rekao za ostavku. Nakon Grbina, sjednicu su napustili i Milanka Opačić i Ranko Ostojić.

Prepuno svađa i trzavica

Tko je još Bernardiću ostao? Milanović je na početku svog mandata poizbacivao stranačke veterane, od Bandića i Arlovića na dalje. Išao je s ekipom ljudi koji mu nisu predstavljali opasnost, makijavelistički, ali i pogubno za budućnost stranke. Bernardić se pak zakačio sa svakim u stranci tko išta predstavlja, a i takvih nema više puno. Tragično je za SDP da je najprofesionalniji političar tamo Peđa Grbin: iako bih se teško složio s njegovim političkim stavovima, on je, poput svojevremeno Račana, čovjek koji razumije tehnologiju politike i način na koji funkcionira. Naravno, tu i je Picula, ali on se nakon gubitka stranačkih izbora povukao u anonimnost svoje fotelje u Bruxellesu i vjerojatno čeka razvoj situacije. Bernardić je sada na brisanom prostoru, bez izbornih rezultata, bez potpore vrha stranke i bez potpore javnosti. Sve to upućuje da će ga se SDP morati brzo riješiti ako stranka misli opstati.

SDP je u Milanovićevom mandatu doveo državu na rub propasti, bilježio negativne rezultate godinama dok je EU ekonomski rasla i Bernardić se u početku mogao vaditi na to, ali to vrijeme je sada prošlo. Od njega se očekivalo da preokrene negativan trend stranke koji je ostavio Milanović, no, od onda se taj negativan trend samo ubrzao. Oni nemaju kapaciteta otvoriti niti jednu relevantnu ekonomsku ili društvenu temu, izgubili su zadnjih šest ili sedam izbora i sve više prestaju biti relevantan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni. SDP postoji samo još kao ime i uglavnom izaziva podsmijeh i sažaljenje. Mediji ne pišu o njihovim inicijativama ili politikama jer ih nemaju, ili ih mijenjaju od danas do sutra, u medije SDP dolazi samo kad se stranački vrh javno posvađa preko Facebooka. Njihovo biračko tijelo, srednja klasa (buržoazija, reklo bi se socijalističkim riječnikom) i umirovljenici sa sjeverozapada zemlje, napuštaju ih, a radnička klasa ionako glasa za HDZ još od devedesete. Dok u EU socijaldemokratske opcije podržavaju imigrante i manjine kako bi pridobili njihove glasove, u Hrvatskoj ta strategija ne može upaliti jer imigranata i manjina nema u takvom broju da bi nešto predstavljali u demografskom smislu pa time i u smislu biračkog tijela.

SDP se, umjesto da nastavi s Račanovim “trećim putem” vratio na de facto petokolonaške pozicije iz sedamdesetih, na pozicije iz kojih ih je Račan pokušao izvesti neutraliziranjem, koliko se moglo, starih Jugoslavena i udbaškog kadra u partiji. SDP pod Bernardićem koristi svaku priliku da sebi puca u nogu, pa ako su pod Milanovićem brojni ljudi uglavnom u šali govorili da je on zapravo ubačeni agent HDZ-a u SDP, odnosno, da radi za suprotnu stranu i otvara im, ne cestu nego auto-put do vlasti, pod Bernardićem sve više njih to misli ozbiljno. Milanović ih je godinama vodio iz poraza u poraz, premijer je postao ni kriv ni dužan samo zato jer je Sanader završio u Remetincu, a Bernardić, koji uglavnom izaziva podsmjeh i sažaljenje, mogao bi ih dokrajčiti. Sve više SDP-ovaca govori, za sada ne previše javno, da će ili Bernardić morati otići s čela stranke, ili će oni otići iz politike. Vjerojatnije je ipak ono prvo.

Autor: