Sanjin Strukic/PIXSELL

Sberbanka nije spremna na oprost duga Agrokoru, već ga je proglasila – nenaplativim

Autor: Marcel Holjevac

U medijima su se zadnjih dana redale optimistične vijesti o sudbini Agrokora, koje sam već komentirao kao uglavnom lažne ili pogrešno protumačene. Danas se pojavila još jedna - da su Rusi, Sberbanka, spremni otpisati dio Agrokorovog duga.

To s otpisom duga je samo djelomično točno: ne radi se o tome da su Rusi spremni otpisati Agrokoru dug, već da smatraju da dug neće moći naplatiti. Drugim riječima, smatraju da Agrokor neće biti spašen, i da će uspjeti utjerati u najboljem slučaju polovicu od desetak milijardi svojih (ruskih) kuna koje su uložili u hrvatsko poduzeće. Što, naravno, nije dobra preporuka za ulagače u bilo što u Hrvatskoj, kamoli Agrokor. Ujedno automatski znači i da više u njega neće ulagati. Naravno, ljepše zvuči “spremni su Agrokoru otpisati dug” nego “smatraju da ga neće moći naplatiti,  i pripremaju se za tu mogućnost”.

Drugim riječima, vijest koju je danas HINA poslala u javnost – da su Rusi spremni otpisati pola duga Agrokoru, i koja je u svime medijima prenesena kao dobra vijest – je zapravo jako loša vijest. Rusi su najavili da će rezervirati sredstva u iznosu od oko 50% duga Agrokora. Rezervacija iznad one propisane od strane regulatora ne znači spremnost na otpis duga – nego znači da banke računaju da će uspjeti naplatiti u najboljem slučaju polovicu duga, to jest da Agrokor ide u stečaj nakon odlaska prinudne uprave. To ujedno znači da i ostali kojima je Agrokor dužan trebaju računati s tim da svoj novac više neće vidjeti. Agrokor je zapravo mrtav, samo što Vlada nema pristojnosti potpisati mu smrtovnicu i proglasiti stečaj.

Što znače rezervirana sredstva? Kad vam banka da kredit, ona dio sredstava, propisima određen, mora deponirati kod Narodne banke i ta sredstva tamo moraju ostati dok se kredit ne otplati. U Hrvatskoj je to najmanje 12% za kredite građanima koji su u redovnoj otplati, a postotak raste kako raste rizičnost kredita, sve do 100% iznosa na utužena, tzv. sumnjiva i sporna potraživanja. Koja je svrha tih sredstava? Dvojaka, spriječiti preveliku sekundarnu emisiju novca, tj. generiranje novca kroz bankarski sustav, te osigurati štediše. Kako oko sekundarne emisije novca postoje brojne teorije zavjera, tj. da banke stvaraju novac iz zraka i izmišljaju ga, nije je loše ukratko objasniti.

Kako od jedne kune banka može napraviti dvije ili tri? Zavjera ljudi guštera, ili računovodstvena vudu čarolija kojom se izmišlja novac gdje ne postoji? Baš ništa od toga. Prije renesanse, kad banke još nisu postojale i kada se zlato čuvalo u riznicama ljudi su uočili da nije potrebno čuvati svo zlato, već da se dio može posuditi onima kojima potrebno u vidu kredita kako bi se razvijala trgovina i poslovi, a dovoljno je zadržati tek dio za podmirenje tekućih obveza, odnosno za one koji odluče podignuti svoje zlato: pretpostavka je da nikad neće svi odjednom doći po svoje zlato. Naravno, uz kamatu onima koji su vlasnici zlata. No to isto zlato bi se vraćalo u riznicu i prije nego je onaj tko je uzeo kredit isti otplatio, jer bi ga onaj kod kojeg je kredit potrošen opet vratio u riznicu na čuvanje, i moglo se ponovo posuditi nekom. Tako se stvarao balon dugova i dužničke krize, iako su riznice naoko bile pune zlata.

Banke kredite daju iz depozita, ne iz “ničega”,  ali stvar je u tome da se taj novac dan za kredit nakon što je kupovina obavljena opet vraća u bankarski sustav, kao depozit, i služi kao temelj za idući kredit. Jednostavno, ista kuna iz primarne emisije se deset puta okrene kroz sustav, uđe i izađe iz raznih banaka, iako je samo jednom u sustav ušla. Tako dolazi do multiplikacije novca i ekspanzije kredita, a da ne bi došlo do balona i pucanja sistema, uvedena je obavezna rezerva, kao ventil koji sprječava prebrz protok novca od banaka u realnu ekonomiju i natrag, odnosno kako se ekonomija ne bi pregrijala pod lažnim dojmom da novca ima na pretek.

Ako banka prikupi 1.000 eura od štediša, ne može dati svih 1.000 nekom za kredit. Kad odobri kredit od 750 eura, i izdvoji 150 kuna za obveznu rezervu – koje će ostati zablokirane na računu banke dok se ne vrati kredit u cjelosti i ostavi 100 za likvidnost, za slučaj da netko dođe po novac, završen je prvi ciklus. Jedan dio kredita vratit će se u banku ili ostati na računu, dio će završiti u drugim bankama nakon što onaj tko je uzeo kredit nešto kupi, pa trgovac opet novac položi u neku od banaka. Taj isti novac će poslužiti kao depozit za idući kredit nekom drugom, iako prvi kredit još nije vraćen prvoj banci. Banke tako na osnovu jednog depozita multipliciraju njegovu vrijednost i dolazi do kreditne ekspanzije, tzv. sekundarne emisije novca, i kad ne bi bilo rezerviranja isti bi se novac uvijek mogao posuđivati u beskraj, dok ne bi došlo do toga da više ljudi novac ne može vratiti pa bi cijela stvar pukla. No i od tog depozita, tih 750 eura koji su se vratili u banke, je potrebno izdvojiti rezervu, pa je u drugom ciklusu moguće dati tek nešto preko 500 eura, i tako dalje.  Tako se sprječavaju dužničke krize i propast banaka kad štediše navale po novac, jer je dio sredstava od svakog kredita “stavljen na stranu”. Princip je jednostavan – veća stopa rezerve znači da banke imaju manje novca za kredite, i time manji profit, ali je sustav stabilniji i sigurniji. Što je kredit rizičniji, banka mora rezervirati veća sredstva, kako bi iz njih isplatila štediše ako se kredit ne vrati. Kad se kredit smatra nenaplativim, banka mora izdvojiti puni iznos kredita u rezervaciju.

No činjenica da je ta banka rezervirala velik dio sredstava bez zakonske obaveze da to napravi, i time sebi umanjila sposobnost kreditiranja za preko pola milijarde eura te time i dobit, sadži i poruku: Sberbanka ne samo da ne računa s oporavkom Agrokora, već očito neće dalje ulagati u njega. Time je zapravo priča Ramljaka da tek što nije potpisao s Rusima sporazum o dodatnih sto milijuna eura pala u vodu. Jer, ako nečije dugove tretirate kao potencijalno nenaplative, sigurno mu nećete davati još novca. Ta priča je gotova, i vjerojatno je upravo zato ruska banka preko Bloomberga pustila tu informaciju u javnost. Naime nije tajna da Rusi nisu nimalo sretni “Lex Agrokorom”, odnosno time što im je oduzeta mogućnost da vode spašavanje kompanije (i svog novca), i da nimalo ne vjeruju da će Ramljak uspjeti – jednostavno zato jer Ramljak nema gdje nabaviti novac za restrukturiranje Agrokora, oko milijardu eura po prvim procjenama. A otjerati Rusima Alvareza i maznuti im pred nosom Agrokor, pa onda od njih tražiti da vam posude novac, je u stvari uvreda i usto je i glupo.

Rusi, pak, jako dobro znaju da Ramljak nema gdje posuditi novac osim kod njih. Bajke o “zapadnim fondovima koji žele uložiti milijarde u Agrokor” je danas rasprsnuo Goranko Fižulić objasnivši o kojem i kakvom se fodnu konkretno radi, iako je i prije bilo jasno, bar svakom ekonomski pismenom, da bilo kakvi ozbiljni fondovi već po sili zakona ne smiju ulagati u kompaniju koja ima kreditni rating ispod A, kamoli onu koja ima kreditni rejting na pola koraka od potpunog bankrota, s negativnim izgledima. Takvim “ulaganjima” se bave samo lešinarski fondovi, koji pokušavaju mešetariti obveznicama i dugom propalih tvrtki i propalih država, poput Grčke i Argentine. Tu se zapravo i ne radi ni o kakvim ulaganjima, samo o otkupu postojećih obveznica po niskoj cijeni kako bi ih se preprodalo skuplje, ili naplatilo punu cijenu od dužnika na ovaj ili onaj način (obično na onaj).




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.