dnevno.hr

‘Razočarana sam jer vidim da MOST ne zanimaju nacionalni nego isključivo osobni interesi’

Autor: Vladimir Perić/7Dnevno

Ana Herman, magistrica korporativnih financija, na nedavnim je parlamentarnim izborima kao članica Glavnoga odbora udruge Promijenimo Hrvatsku u okviru MOST-ove liste bila kandidatkinja u 2. izbornoj jedinici, ali nije uspjela ući u novi saziv Hrvatskoga sabora. Autorica je i MOST-ova programa za spas hrvatske poljoprivrede, ali je nakon izbora marginalizirana, a neke druge osobe isplivale su u prvi plan. Danas je, kako i sama ističe, strateg u "Farmeronu", jednoj od prvih tvrtki u svijetu koja razvija web aplikacije za upravljanje različitim poljoprivrednim operacijama. O njezinim očekivanjima uoči izbora, zakulisnim igrama u vrijeme izbora i nakon njih te očekivanjima od nove vlasti porazgovarali smo za naš list.

Tko je Ana Herman?

U privatnom smislu sebe vidim kao dijete Božje i majku troje djece. U profesionalnom smislu doživljavam se kao inovator i strateg. Svoju ljubav prema gledanju na drukčiji način, prema razumijevanju, otkrivanju i poboljšanjima, danas uspješno spajam kroz poziciju stratega u Farmeronu.

Bili ste kandidatkinja MOST-a u 2. izbornoj jedinici na visokom 4. mjestu. Gdje ste nestali nakon izbora?

Prvo bih naglasila da nikad nisam bila niti sam se osjećala dijelom MOST-a. Član sam glavnog odbora udruge Promijenimo Hrvatsku i u ime udruge sam bila na listi. Vjerojatno ne znate da je već tijekom pregovora s MOST-om bilo dogovoreno da će udruzi pripasti druga, šesta i pola pete IJ. Već je tu došlo do nepoštivanja dogovora od strane MOST-a, kada su jednostrano svoje dvije kandidatkinje ubacili u 6. IJ. na prvo, a u 2. na drugo mjesto liste. Vodile su se paralelne, privatne kampanje s vlastitim letcima, posebno u 2. IJ. gdje je Ljubica Ambrušec ignorirala dogovor i solirala. U 10. mjesecu postalo mi je jasno da MOST ima vlastiti jasan cilj, gospodarski različit od našeg, i da nas koriste kao sredstvo za ostvarenje tog cilja.

Taj cilj je?

Doći na vlast pod svaku cijenu.

Magistrirali ste korporativne financije, kao i završili MBA u Rotterdamu, i moglo bi se reći da ste prototip stručnjaka s potrebnim kvalifikacijama i iskustvom za odraditi zahtjevan posao na visokoj političkoj funkciji. Ipak, ništa od toga?




Smatram da profesionalne kvalifikacije nisu sve što čini dobrog kandidata za političku funkciju, već i njegov karakter te moralna načela. Znanje se lakše može steći nego pozitivne karakterne osobine nužne da se nešto dobro stvarno i napravi. Smatram da je to što sam magistar korporativnih financija manje važno. Kroz svoje 20-godišnje iskustvo po čitavom svijetu, susretala sam se s različitim profilima ljudi, i dobrim i lošim, i važno mi je naglasiti da sam vidjela puno stvari u tom korporativnom svijetu za koje smatram da ih ne treba primjenjivati. Reći da je netko tko dolazi iz korporativnog svijeta a priori dobar ili loš, kvalificiran ili nekvalificiran, potpuno je krivo. Prednost nekoga tko je dio korporativnog svijeta postoji samo ako je uspio shvatiti što tu nije dobro, ako ima hrabrosti ukazivati na to i izbjegavati takvo vlastito ponašanje. Veliki dio korporativnog svijeta, napose prevladavajući mentalni sklop, možemo izjednačiti s neoliberalizmom. Neoliberalizam je, kao i čitav korporativizam, suprotan demokraciji, povijesnom nasljeđu i težnjama stanovnika suvremenih država, a još više Božjoj zamisli, jer ne stavlja čovjeka, istinu i pravednost na prvo mjesto. Država ne smije biti korporacija. Korporacije su autistične tiranije vođene radioaktivnim materijalističkim refleksima s vremenom društvenog poluraspada od nekoliko desetljeća, u kojima nismo slobodni ni ravnopravni. Stoga pripadnost korporaciji sama po sebi nije pozitivna kvalifikacija. Što se mene tiče, nastojim razdvojiti žito od kukolja i primjenjivati samo ono što je dobro za čitav narod i što je prošlo višestoljetni test kao održivo.

Napisala ste i program za spas hrvatske poljoprivrede koji je postao dio programa MOST-a. Što će se s tim programom dogoditi? Zašto ste vi, koja ste ga napisali, na margini događanja?

Točno je da sam napisala program. Pisala sam ga zajedno s prof. Lovrinovićem i tiče se poljoprivrede, ruralnog razvoja, šumarstva i turizma, a temelji se na mojem 20-godišnjem iskustvu. Zadnjih osam godina sam u poljoprivredi i vodila sam jedan od većih poljoprivrednih holdinga u regiji, a prije toga radila sam 8 godina u Plivi kao menadžer unutar Tehničkih operacija. Primjenjivala sam dobre stvari korporativnog upravljanja, gdje se stavlja naglasak na proces, koji je nalik crnoj kutiji. Znamo što ulazi, vidimo kakvi efekti izlaze, ali kako se vrši konverzija? Te sam spoznaje nastojala uključiti u cijeli lanac stvaranja hrane, što sam kasnije i kroz inovaciju ostvarila. Imam u SAD patent na takav način promišljanja, od čega je nastao i Farmeron, danas vodeća svjetska tvrtka za cjelovito upravljanje procesima na farmama. Iz te perspektive imam dnevni uvid u to što se događa na najvećim tržištima među proizvođačima hrane, kakve dobre stvari se događaju, ali i kakvi loši trendovi i proizvodi prijete. Imajući u vidu našu hrvatsku zbilju, povijest i tradiciju, demografske, socijalne, financijske i druge kapacitete, pokušala sam napraviti cjelovit poljoprivredni program koji bi se uklapao u širu ekonomsku sliku prof. Lovrinovića, po meni apsolutno ispravnu jer se temelji na monetarnoj reformi kao jedinom istinskom pokretaču Hrvatske. Na kraju dana, poljoprivreda je jedina grana u kojoj možete imati brze rezultate. Također, geopolitički gledano, koliko god mi to htjeli priznati ili ne, državu i gospodarstvo treba pripremati za ratno stanje. Svako pravo vodstvo države shvaća u kakvom okruženju i vremenu živimo. Oslanjati se na nekakve neoliberalne dogme ili Washingtonske konsenzuse, što je počelo još krajem 80-ih u komunizmu, nije dobro. Slobodno mogu reći da je ovo društveno-gospodarsko uređenje u Hrvatskoj običan komunistički rukopis i duhovno nasljeđe, gdje ćemo prvo pronevjeriti nacionalnu imovinu, raskućiti ljude, ostatke rasprodati pa onda sve uvoziti, što je krajnje izdajničko i obmanjujuće bez obzira koliko nas podsjećalo na Ameriku. Državu trebamo preorijentirati iz potrošačke u proizvođačku, i tu poljoprivreda ima najvažnije mjesto. Taj plan MOST-u je bio apsolutno dobar za dobiti glasove, ali odmah nakon izbora postalo mi je jasno da MOST nema iskrenu namjeru izvršiti ikakvu reformu poljoprivrede i gospodarstva, kao ni monetarnu, kreditnu ni investicijsku preobrazbu. Zapravo, ništa se ozbiljno u našoj državi neće promijeniti. Očito je da uvijek istim izvanjskim krugovima takav plan i vizija samostalnosti i samodostatnosti nikako nisu prihvatljivi.




Kada su počele vaše sumnje u motive MOST-a da zaista pokrene Hrvatsku?

Čim se pred ljeto u Udruzi počelo pričati da ćemo ići na izbore zajedno s MOST-om. MOST je meni bio nešto što, kolokvijalno rečeno, nit’ smrdi nit’ miriše. Prema Boži Petrovu kao političaru nisam imala previše pozitivne osjećaje i mislim da on nije profil čovjeka koji Hrvatsku u ovom trenutku može pomaknuti iz teške neravnoteže u kojoj se nalazimo. Kao čovjek vrlo mi je simpatičan. Nije mi jasno po kojim kriterijima i od koga ljudi koji se inače nikada samostalno ne bi uspjeli profilirati na razini državne politike, najednom bivaju odabrani kako bi bili promovirani od medija, i postaju kandidati za visoke pozicije. Svoj sam plan počela pisati prije negoli sam znala da ćemo ići u koaliciju s MOST-om. Nisam ga pisala za njih već za Hrvatsku, ma pisala bih ga i dala bilo kojoj stranci. On je bio prihvaćen bez pogovora i bez ijedne kritike. Pisala sam i odgovore na 11 pitanja koje Hrvatski agro-klub smatra bitnim i koje je poslao svim strankama da se očituju po njima, s tim da je Ružica Vukovac našla za shodno parcijalno to mijenjati, na način da se već onda vidjelo da žele pogodovati krupnom kapitalu i rasprodati svu državnu zemlju. Nakon završenih izbora maknuo se dio koji je bio orijentiran prema potrebi stvaranja robnih rezervi, dio koji je govorio da država s vlastitih oranica i prerađivačkih kapaciteta, a ne krupni kapital, opskrbljuje hranom državne ustanove: škole, bolnice, vojsku, policiju, dječje, studentske i staračke domove. Njihov je cilj bavljenja politikom i poljoprivredom brzo postao razvidan: rasprodaja državnog zemljišta i rješavanje svojih privatnih problema s posrnulim gospodarstvima, bez sposobnosti razlikovanja poljoprivredne politike države od politike sela i potreba OPG-ova, na što sam oštro reagirala jasno napisavši 19.11. da nedovoljno kompetentni ljudi s osobnim teretima, kao što su Ružica Vukovac i stanoviti Miroslav Kovač, kojeg je najednom dovela da joj pravi društvo, nemaju niti program dostojan državne razine, niti su njihove inicijative bile dio gospodarskog programa tijekom kampanje, pa stoga predstavljaju obmanu birača i daljnje rastakanje poljoprivredne supstancije i potencijala države. Osim njihovog nepoznavanja političke ekonomije te uloge poljoprivrede i njezinog odnosa s gospodarskom i financijskom politikom države, najveći je prijepor između nas bio po pitanju državnog zemljišta koje se, po mom mišljenju, ni u kom smislu ne smije dalje privatizirati. Svi se sumnjivi ugovori o davanju u najam trebaju preispitati. Ekipa oko Ružice Vukovac zagovarala je smanjenje uloge Hrvatske poljoprivredne komore, smatrajući da su za afirmaciju poljoprivrede relevantniji HGK i HUP.

Sjede li u Vladi ljudi koji imaju kako stručne, tako i moralne kapacitete za posao koji bi trebali odraditi?

Bila sam vrlo ugodno iznenađena izborom Bernardice Juretić, Zlatana Hasanbegovića i Predraga Šustera. Za ostale ne mogu reći da dijelim takav entuzijazam, prvenstveno za kandidate MOST-a. Biti ću sada malo šaljiva: kada sam vidjela popis, imala sam dojam da su neretvanski gusari preuzeli Vladu, jer od 5-6 kandidata MOST-a njih četiri imate u radijusu od 5 km. Vrlo sam nezadovoljna izborom Tomislava Panenića i Zdravka Marića, jer smatram da u odnosu na jednog Gorana Marića, Tomislava Ćorića, Ivana Lovrinovića, Dragu Jakovčevića, da ne kažem Sulejmana Tabakovića, Karla Hromina Sturma, pa čak i Josipa Budimira, ta dvojica doista nisu dovoljno dobar odabir. Primjerice, ministar poljoprivrede Romić ni po godinama, ni po iskustvu ni po profesionalnim interesima, po mom mišljenju, ne odgovara nekome tko bi trebao voditi poljoprivredu i ruralni razvoj. Tu se zahtijevaju hrabrost, odlučnost, prodornost, beskompromisna pravednost, upravljačko iskustvo, poznavanje ekonomije i financija, stanja u svijetu, razumijevanje čitavog lanca proizvodnje hrane, odnosa s drugim područjima, suštine što hrana jest a što nije i sl. Mislim da su državni interesi u koliziji s onime što vidimo na popisu ministara. Što se tiče Tomislava Panenića, bila bih slobodna reći da je to potpuni promašaj. Čak ni u samom MOST-u on nikada, bar po mojim spoznajama, nije kotirao kao kandidat za bilo što. Vrlo je laskav, voli podilaziti pa zaključujem da ima nedovoljno dobro izgrađen karakter, što je mišljenje koje temeljim na osobnim prepiskama s njime. Ima potrebu svima biti simpatičan. Po mom mišljenju, čovjek koji nema znanje, volju ni želju zamjeriti se ikome kako bi državu digao na zdrave noge, ne može biti čak ni kandidat za ministra, a kamoli ministar gospodarstva. Jedina relevantna referenca koja se mogla primijetiti je ta da je bio predsjednik Mreže za ruralni razvoj, kao i da je napravio 50-tak projekata vrijednih 100-ak milijuna kuna, što osobno ne smatram nekakvim velikim uspjehom jer kad napravite jedan, po špranci, uz manje modifikacije možete ih napraviti 50 ili 500. U mojem planu, to je nešto čime bi se, uz mentorstvo, naši studenti trebali baviti na seminarskim radovima, da nauče kako se pišu projekti i kako bi zaradili novce za školovanje da ne budu na teret roditeljima do 24. godine. Najjača referenca za postati ministrom gospodarstva nikako ne može biti pisanje projekata i povlačenje sredstava za ruralni razvoj. Za ministra gospodarstva treba nam čovjek sa širom slikom i vizijom, prvenstveno osoba koja zna osim onoga što hoće, i ono što neće. Jeste li, od oba kandidata, čuli izjave o tome koje su greške, temeljem dosadašnjeg vođenja ministarstava financija i gospodarstva, naučili da ne smiju raditi i što apsolutno moraju izbjegavati i mijenjati? Dakle, smatram da ministar gospodarstva treba biti netko tko ima financijsko, korporativno i poduzetničko iskustvo, pa čak i međunarodno iskustvo, što se za Panenića ne može reći. Ljudi koji su pisali gospodarski program MOST-a i ljudi koji su postali ministri nemaju nikakve veze. MOST je nakupina potpuno nepovezanih ljudi, koje ne povezuje niti ideologija, niti svjetonazor, niti odlučnost, niti program.

Panenić je navodno zbog krađe dobio otkaz u Baumaxx-u, koji je u stečaju. Odbija se izjasniti o razlozima i poziva se na članak ugovora koji govori o čuvanju poslovne tajne. Koja su vaša iskustva iz korporativnog svijeta: je li razlog otkaza uopće poslovna tajna, i to nakon 12 godina?

Nisam znala za to. To je krupna stvar, i ako je to točno, svaki bi čovjek s integritetom i poštenjem, a napose s osjećajem odgovornosti prema narodu kojem želi služiti kao ministar, itekako imao potrebu iznijeti svoju stranu. To da se radi o poslovnoj tajni, po mom je mišljenju besmislica. Svaki čovjek ima pravo na obranu, i svatko tko ima elemenata braniti se, obranio bi se od takvih teških optužbi. Mislim da čak i sa zakonodavne strane nije točno reći da je poslovna tajna kad oštetite svog poslodavca.

U kojem će smjeru Hrvatska krenuti s ovakvom Vladom?

Prvenstveno bih govorila o poljoprivredi, gospodarstvu i financijama. Mislim da bez monetarne reforme i počinjući na pola puta, uz pretpostavku da povijest počinje danas, nećemo istinski krenuti naprijed. Utvrđivanje činjeničnog stanja na način da se bar djeluje po nalazima Državne revizije je ono gdje treba nalaziti uporište za reforme, a treba početi najmanje od 1989. i od revizije pretvorbe i privatizacije. Treba sagledati tko je što imao tada, a što ima sad. U izvješću državne revizije sve lijepo piše, a g. Sulejman Tabaković i drugi sve su objasnili i po tom pitanju nema nikakvih nepoznanica. Pojedinci su uz pomoć menadžerskih kredita postali vlasnici ogromne imovine koja je bila u posjedu cjelokupnog naroda i država mora ponovo ući u to vlasništo s najmanje dvije trećine. Sadašnji se vlasnici moraju zadovoljiti s ostatkom. Ukoliko budu čisti pred zakonom, ako dobro rade, neka i dalje ostanu menadžeri. Stava sam da obiteljskim oligarhijama utemeljenima na tzv. pretvorbi i privatizaciji u našoj državi ne bi trebalo biti mjesta. Ako te repove iz prošlosti ne riješimo i krenemo dalje tek od danas, na gospodarskom i političkom planu budućnost će nam biti ista kao i prošlost.

Prema vašim saznanjima, hoće li biti išta od monetarne reforme?

Mislim da neće. Postoje opravdane indicije da je Hrvatska dužna sama sebi, zapravo kriminalnim strukturama kojima je bila premrežena kao nasljeđem jugo-komunističkih snaga inkorporiranima kroz UDBU i KOS. Treba puno toga napraviti, treba revizijom ustanoviti gdje je nestao silni novac od stambenih fondova kada su ljudi otkupljivali stanove, kako je bankarski sektor pojeo čitavo društvo, gdje je nestao silni novac od naše dijaspore i zašto se njima sustavno ne dopušta da ulažu? Zašto se stalno priča o ulaganjima stranaca, a nigdje se ne spominje država koja treba biti investitor, kao ni dijaspora, koja nesumnjivo voli svoju domovinu i može pomoći?

Kako se vidite u politici nakon iskustava koje ste imali? Hoćete li se i u budućnosti politički angažirati?

Nisam ušla zbog političkih ambicija u udrugu Promijenimo Hrvatsku, već iz želje da se družim s kolegama ekonomistima. Prije godinu dana nisam bila svjesna da udruga ima političkih namjera, ali danas mi je drago da sam ušla u politiku i voljela bih u njoj ostati, barem na način da mogu izraziti svoje mišljenje, jer različitost mišljenja i mogućnost pružanja drugačijih uvida je ono što se zadnjih 15, pa i više godina sustavno uništava. Mislim da je naša velika trauma i tragedija u tome što je svatko tko zna zbrojiti dva i dva shvatio da pošten čovjek s dobrim namjerama, čovjek koji se gnuša bilo kakve korupcije, nema šanse pristupiti politici. Jordan Maxwell je rekao da se loši ljudi uvijek teže organizirati i povezati, a da dobri ljudi nemaju tendenciju organizirati se jer nemaju razloga spletkariti. To se kod nas dobro vidi jer su izdajničke, kriminalne strukture povezane s obavještajnim podzemljem raznih stranih vlada tijekom zadnjih 30-40 godina preuzele sve vitalne poluge u društvu. Te zločinačke strukture rade protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države i u tom smislu mislim da je nužno nama koji nemamo takve aspiracije, niti smatramo da je politika rovarenje protiv vlastitog naroda, naći svoj prostor u politici. Namjeravam i dalje u tom smislu djelovati.

Autor:Vladimir Perić/7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.