Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

KAD DODIK PRIZNA OLUJU, MOŽEMO POČETI RAZGOVARATI

Autor: Danijel IVANKOVIĆ / 7dnevno / 26. kolovoza 2016.

Kad Hrvati u RS-u budu imali prava kao Srbi u RH, možemo početi razgovarati! Ako nema snažne Hrvatske tada nema ni opstanka Hrvata u BiH, a ako nema Hrvata u BiH tada nema strateške dubine za hrvatsku državu. Konja trebamo staviti ispred kola, a ne obratno.

Proteklih dana u Hercegovini je boravio general Željko Glasnović, nositelj Neovisne liste za XI. Izbornu jedinicu, pa smo susret u Širokom Brijegu iskoristili za razgovor u kojem se Glasnović osvrnuo na predizborne aktivnosti i očekivanja od predstojećih izbora.

Kako se osjećate u Hercegovini?

Izvanredno. Ovo je moja druga domovina. Djed mi je iz Bihaća, a baka iz Bosanske Posavine, tako da su ovdje jednim dijelom i moji korijeni.

Sudjelovali ste ovih dana na hodočašću iz Posušja preko Kočerina do Širokog Brijega. Kakvi su dojmovi?

Uključio sam se, jer sam vidio da se tu okupilo jedinstveno hrvatsko biće, ljudi iz Slavonije, Zagorja, Hercegovine, Središnje Bosne, Posavine… Baš je bilo onako začuđujuće kada su neki ljudi gledali ovu našu prirodu, jer to je isti narod kojeg je podijelila granica. Zadivili su se pri pogledu s uzvisine Vranića prema Širokom Brijegu, a taj duhovni dio posebno nam svima treba, jer smo više u krizi morala nego u bilo kojoj drugoj krizi.

Zašto Neovisna lista, a ne lista HDZ-a?

Dugo sam razmišljao. Prije sam bio osmi na listi, a završio kao prvi; nije mi ego povrijeđen, nego nisam htio više biti statist, htio sam raditi. Nekad je u životu bolje izabrati teži nego lakši put. Moj dojam je bio da tamo više nisam poželjan, a ako nema timskog rada, onda nemojte raditi i biti dio takvog tima.

Koliko ste upoznati s političkom situacijom u BiH, gdje je već četvrt stoljeća neupitan HDZ BiH što se tiče hrvatskog nacionalnog bića. Na Vašoj Neovisnoj listi našla su se i imena nekih od čelnih ljudi oporbenih hrvatskih stranaka u BiH, kao što su Ilija Cvitanović ili Pero Barbarić Pepi, pa i Ante Zovko kao dugogodišnji član HDZ-a Njemačke?

Razgovarao sam pojedinačno sa svim tim ljudima. Neki su ostali ovdje i imaju poduzeća, poput Pepija Barbarića, koji otvara prostor i za nove investicije u BiH, a takvi nam ljudi ovdje upravo trebaju pošto nam je potrebna konsolidacija hrvatskog nacionalnog bića. Po pitanju političke situacije ovdje sve mi izgleda kao neka renesansna Italija gdje svaki grad ima svoj feud. Takav javašluk još nisam vidio, jer tako je otprilike bilo u Njemačkoj tamo ’33. dok nije došao jedan čiko s brkovima. Brojka Hrvata ovdje se prepolovila, stvorili smo nove naraštaje iseljenika, a moramo biti svjesni da ako nema snažne Hrvatske tada nema ni opstanka Hrvata u BiH – i ako nema Hrvata u BiH, tada nema strateške dubine za hrvatsku državu. Konja trebamo staviti ispred kola, a ne obratno.

U Hrvatskoj je potreban remont čitavog državnog sustava. HVO i HV treba izjednačiti, a ja se pitam zašto to do sada nije učinjeno. Predsjednik Tuđman te dvije komponente nikada nije dijelio, jer je uvijek spominjao u tom kontekstu – hrvatske snage! U Hrvatskoj i danas plaćamo 20 tisuća boračkih penzija tamošnjim partizanima, 15 tisuća nasljednih, a za Hrvate u BiH odvoje novca kao što ga u Saudijskoj Arabiji za mjesec dana potroši jedna tamošnja kraljevska obitelj. To je nezamislivo i nedopustivo.

Od 2002. godine smo za Pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, na temelju nevažećeg ugovora, platili više od dvije milijarde kuna. Plaćamo moralne nakaze poput Olivera Frljića i druge „trojanske konje“, a nismo riješili status Hrvata u BiH.

Ovih je dana predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u razgovoru za Glas Srpske izjavio da RS treba imati svoje datume, svoj dan obilježavati, a da drugi u BiH to trebaju poštovati. Ali kako poštivati Republiku Srpsku u kojoj je ubijen toliki broj Hrvata i iz koje su protjerani, pa ih je u odnosu na prijeratno stanje ostalo manje od 10 posto?

Kada Hrvati u Republici Srpskoj budu imali prava kao Srbi u Republici Hrvatskoj, možemo početi razgovarati! Kada Dodik prizna Oluju, jer mi smo branili svoj teritorijalni integritet, top će biti korak naprijed! Hrvatski vojnik ni ’91., kao ni ’41., nikada nije prešao Drinu, dok je iz Bosanske Posavine protjerano preko 200 tisuća Hrvata, a da i ne spominjem odnos zločina JNA i srpskih paravojnih snaga u odnosu na sve ostale zločine. Pa o čemu dalje imamo razgovarati?

Što nam je činiti?

Starčević je kazao – ako ljudi ne razaznaju bolje od gorega, bit će im još gore. Svaki Hrvat se treba aktivirati, prepoznati ovaj trenutak, jer Hrvatska više nije pravna država, tu vlada totalno neustrojeno društvo, Hrvati u dijaspori su suočeni sa strašnim problemima, pa ako su tamo rođeni moraju čekati tri godine na hrvatsko državljanstvo, dok ga ratni zločinci po dolasku u Hrvatsku odmah dobiju. Spomenuo bih i dopisno glasovanje. Imate primjer iz Vancouvera gdje živi oko 40 tisuća Hrvata, a za izlazak na birališta moraju prevaliti put zrakoplovom u trajanju od šest sati. Toliko je Hrvata izvan Hrvatske, toliko su dali Hrvatskoj, a u Saboru su za njih predviđena svega tri mjesta, dok nacionalne manjine mogu odlučivati i o premijeru i o Vladi. Nama je potreban antikorupcijski centar na razini države, da provjerimo podrijetlo imovine. Potrebno je provesti retroaktivne zakone. Čujemo za ubojstva naših ljudi u iseljeništvu, evo baš ovih dana bili smo na grobu Stanka Nižića u Ljubuškom. Njegovo ubojstvo u Švicarskoj nakon 30 godina ide u zastaru! Ne smijemo prodavati zemlju, čujem kako samo iz Fojnice odlazi 300-400 mladih ljudi. Ljudi ovdje nestaju, a u Hrvatskoj na naplatu tek dolaze dugovi. Tko će plaćati te dugove?

Sigurno neće ovi s beogradskim dosjeima s jedne ili druge strane granice…

U jednoj modernoj državi to je nezamislivo, jer bi takvi trebali biti uklonjeni iz javnog života. Nezamislivo je da u Vrhovnom sudu sjede ljudi koji su pljačkali državna poduzeća. Svoju djecu šalju na eminentna svjetska sveučilišta, a ljudi koji su se borili za biološki opstanak naroda postaju kmetovi u svojoj državi. Moramo se osloboditi tog duha koji među ljude unosi strah.

Koja bi bila poruka Vašim, kao i svim Vašim potencijanim glasačima?

Što god da se dogodi, vjerujem u dvije stvari – u Boga i matematiku. Svi moramo biti zajedno, kao jedna šaka, jer ako nam lome prst po prst, puknut će i šaka. Stoga je moja poruka biračima – izađite na izbore i poslušajte glas svoje savjesti.

Bog i Hrvati – i sve najbolje.

Autor: Danijel IVANKOVIĆ / 7dnevno / 26. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI