Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

‘Proročanske riječi don Živka Kustića u Australiji 1989. godine: Hrvatska se nalazi na rubu biološkog nestanka’

Autor: Antun Babić

Da bi potaknuo na razmišljanje o velikoj ozbiljnosti koja nam kao narodu u tom pogledu prijeti, u ovom sam prilogu odlučio hrvatsku javnost, a posebno sve hrvatske političare i sve političke stranke u Hrvatskoj, podsjetiti na proročanske riječi koje je tijekom posjeta Hrvatima u Australiji skoro prije tri desetljeća - u rujnu 1989. godine, izrekao dugogodišnji glavni urednik “Glasa koncila”.

Nakon TV sučeljavanja prošle subote između predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića i predsjednika SDP-a, Zorana Milanovića, u Hrvatskoj je počela predizborna kampanja. Tijekom kampanje vodit će se žestoke rasprava o brojnim političkim, gospodarskim, obrazovnim i drugim vrlo važnim pitanjima za budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda. Uz lustraciju, za mene osobno najvažnije je pitanje opasnost od biološkog nestanka hrvatskog naroda. Bez Hrvatica i Hrvata u dolazećim desetljećima neće biti ni Hrvatske ni hrvatske države. Da bi potaknuo na razmišljanje o velikoj ozbiljnosti koja nam kao narodu u tom pogledu prijeti, u ovom sam prilogu odlučio hrvatsku javnost, a posebno sve hrvatske političare i sve političke stranke u Hrvatskoj, podsjetiti na proročanske riječi koje je tijekom posjeta Hrvatima u Australiji skoro prije tri desetljeća – u rujnu 1989. godine, izrekao dugogodišnji glavni urednik “Glasa koncila”.

Bilo je to proročansko upozorenje velikog hrvatskog domoljuba don Živka Kustića, koji je desetljećima svojim britkim komentarima sustavno rastakao temelje bezbožnog i totalitarnog komunističkog sustava u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji. Velika je šteta što u Hrvatskoj danas nemamo, u Crkvi i širem društvu, dovoljno ljudi koji znaju duboko intelektualno promišljati a koji su i veliki vizionari kakav je bio don Živko Kustić. Hoće li nova Vlada Republike pitanju biološkog opstanka nakon dolazećih izbora posvetiti najveću moguću pozornost ili će se nastaviti opasna pa i negativna institucionalna hrvatska službena politika prema iseljavanju iz Hrvatske te povratku hrvatskih iseljenika u Hrvatsku, odgovor ćemo dobiti brzo nakon izbora tj. kad se vidi ustrojstvo nove Vlade. Naime sve će se znati nakon što vidimo hoće li konačno biti osnovano snažno Ministarstvo useljeništva i demografskog oporavka ili ne. Koristim ovu prigodu da budućeg predsjednika Vlade podsjetim i na posebno vrijedno, ali i dramatično, istraživanje koje su znanstvenici s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Anđelko Akrap, Marin Strmota i Krešimir Ivanda, napravili i prezentirali na 2. Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku od 1. do 3. srpnja 2016. Istraživanje je prezentirano pod naslovom: Iseljavanje iz Hrvatske od početka 21. stoljeća: uzroci i posljedice”

Komentar Ante Babića na Hrvatskom radio programu u Melbourneu 20. kolovoza 1989.:

«Dragi slušatelji,

Ovaj večerašnji komentar podijelio sam na tri teme: događaji u Hrvatskoj seljačkoj stranci; kriminalno ponašanje tzv. hrvatskog vodstva u domovini; boravak urednika «Glasa koncila» don Živka Kustića među Hrvatima u Australiji.

Kao i u drugim hrvatskim političkim organizacijama u iseljeništvu, dugi niz godina djelovanja izvan domovine doveo je do podjele i u najstarijoj hrvatskoj demokratskoj stranci, Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja je osnovana 1904. godine. Ne ulazeći sada u razloge te podjele, treba samo reći da je ona od samog početka zabrinula mnoge članove stranke i u iseljeništvu i u Hrvatskoj. U zadnjih nekoliko godina bilo je više pokušaja da dođe do pomirenja i sređivanja stanja u stranci koja je niknula iz duše naroda u domovini i koju su hrvatski velikani braća Antun i Stjepan Radić osnovali s ciljem da putem nje ujedine cijeli hrvatski narod te da tako jedinstven i složan hrvatski narod može sam odlučivati o svojoj sudbini, da sam bude gospodar u svojoj državi.

Nažalost, sva dosadašnja nastojanja da se nađe izlaz iz krize u koju je stranka zapala nisu urodila plodom. Kad se već činilo da će ta podjela u iseljeničkom dijelu Hrvatske seljačke stranke ostati trajna, u zadnjih nekoliko tjedana pojavile su se dvije inicijative za pomirenje. Najprije je član Središnjeg odbora i tajnik ogranka u Engleskoj Ferid Salihović uputio poziv za svjetski sastanak, a odmah nakon toga Glavni odbor HSS-a u Kanadi prihvatio je taj poziv i predložio da se sastanak svih organizacija HSS-a održi u Calgaryju, Kanada, gdje HSS ima jedan od najvećih ogranaka.

Veliku ulogu u pokretanju inicijative za pomirenje u Hrvatskoj seljačkoj stranci odigrao je i Glavni odbor HSS-a u Australiji. U pismu Glavnom odboru HSS-a u Australiji predsjednik Glavnog odbora u Kanadi Ivan Koren, koji je na toj dužnosti zamijenio dr. Mladena Zorkina, među inim kaže: «Pozdravljam neizmjerljivu listu vaših uspjeha, pozdravljam Vašu izdržljivost, pozdravljam vaš neprekidan domoljubni rad. Uvijek ima različitih mišljenja, ali u demokratskom društvu poštiva se volja većine. No, to toliko potrebno zajedništvo i sloga ne postižu se zaključkom i naredbom, nego razumom, zajedničkim radom i slobodom mišljenja. Danas je zrela situacija da možemo rješavati naše najglavnije probleme, a to je da umjetno podijeljen HSS u iseljeništvu spojimo u jedno zdravo tijelo i da tom tijelu damo novog, mladog duha, srca, razuma, da stranka lakše odigra ulogu za koju je stvorena».

Inicijativa za pomirenje u Hrvatskoj seljačkoj stranci od velike je važnosti za cijeli hrvatski narod. Prema pouzdanim vijestima iz domovine, samo je pitanje vremena kad će HSS ponovno početi legalno djelovati. Pitanje oživljavanja Hrvatske seljačke stranke u Hrvatskoj postavio je i jedan od članova Hrvatskog sabora u Zagrebu. Mi Hrvati suočeni smo s događajima koji već sada odlučuju o našoj sudbini za mnoga desetljeća. Zato je važno da bude jaka svaka hrvatska organizacija. Jak HSS znači i jak hrvatski narod. Samo snažan HSS može zajedno s drugim hrvatskim državotvornim organizacijama pomoći da hrvatski narod uspostavi svoju slobodnu i samostalnu hrvatsku državu te da se oslobodi svake Jugoslavije.

Dok se Hrvatska seljačka stranka u iseljeništvu muči sa svojim poteškoćama, cijeli hrvatski narod u domovini nalazi se u još mnogo težoj i opasnijoj situaciji. Prema mišljenju ljudi iz domovine, hrvatskom narodu nikada u njegovoj povijesti nije prijetila veća opasnost. Da naš položaj bude još teži, kažu nam ljudi iz domovine, Hrvatska nikada nije imala gore vodstvo.

Nikada nismo imali toliko mnogo izdajica

Imali smo u prošlosti političara koji su bili sluge Rima, Pešte i Beča, ali nikada nismo imali toliko beskičmenjaka i tuđih slugu koliko ih je bilo i još ih ima od Drugoga svjetskog rata do danas u vrhu Komunističke partije Hrvatske. Nikada u svojoj povijesti nismo imali toliko hrvatskih izdajnika koji su u tolikoj mjeri vodili računa o svojim položajima te toliko malo mislili na interes svoga naroda.

To sluganstvo današnjih vodećih hrvatskih komunista najviše je došlo do izražaja nakon velikosrpskoga divljanja u Kninu prošlog mjeseca. Ne samo da su se u srcu Hrvatske slobodno nosile četničke kokarde i uzvikivalo «ovo je Srbija», nego je tzv. hrvatsko vodstvo naredilo da milicija do besvijesti tuče hrvatsku mladost u južnoj Hrvatskoj samo zato što je, isprovocirana divljačkim ponašanjem srbijanskih turista, odlučila ustati u obranu hrvatske zemlje, hrvatskoga teritorija i, što je još važnije, hrvatskoga dostojanstva.

Strah je najgori savjetnik

Hrvatski komunisti idu tako daleko u svom sluganstvu da se javno ispričavaju u beogradskoj skupštini zato što je nekolicini srbijanskih turista pokvaren godišnji odmor u njihovim vilama na hrvatskoj obali Jadranskog mora. Istovremeno hrvatski režimski mediji o događajima u južnoj Hrvatskoj pišu na takav način kao da je hrvatski nacionalizam kriv za sve što se tamo dogodilo. No, za razliku od, naprimjer, zagrebačkoga tjednika «Danas», u kojem se najpogrdnije napada hrvatskoga disidenta Dobroslava Paragu i hrvatsku emigraciju, Nedjeljna Dalmacija u članku Joška Čelana pod naslovom «Šapće li Hrvatska» otvoreno postavlja pitanje kukavičkoga ponašanja tzv. hrvatskoga domovinskog vodstva. Joško Čelan piše da, za razliku od Srbije, čiji mediji dižu moral srpskom narodu pozivima na nova junaštva i nove pobjede, hrvatski mediji tjeraju strah u kosti hrvatskom narodu u Hrvatskoj, umjesto da ga od straha oslobađaju jer je strah najgori savjetnik.

O tome kakvo je i za čije interese radi današnje režimsko vodstvo u Hrvatskoj najbolje svjedoči činjenica da ni nove domovinske stranke, Hrvatski liberalno-socijalni savez i Hrvatska demokratska zajednica, nisu dobile dozvolu za slobodno djelovanje, a upravo u tim strankama nalaze se ljudi koji bi mogli Hrvatsku izvući iz današnjeg zla. I dok se u Poljskoj formira prva nekomunistička vlada, Hrvatska se vraća u staljinizam.

“Čovjek bude Hrvat zato što je Hrvat”

Nasreću, u Hrvatskoj ipak nije sve tako crno. Ima i tamo ljudi koji su se totalno predali u službu naroda i Boga. Ima i tamo hrabrih ljudi i nepokolebljivih hrvatskih domoljuba. Među njima jedan od najpoznatijih je i urednik «Glasa koncila», don Živko Kustić, koji se ovih dana nalazi u Melbourneu. Imao sam sreću čuti njegovu propovijed prošle nedjelje na svetoj misi u Blacktownu (u Sydneyju), ispred više od tri tisuće ljudi. Ono što sam u toj propovijedi čuo u meni je još više učvrstilo uvjerenje da nam je u pohod došao velik čovjek i Hrvat, čija će veličina doći do izražaja tek u dolazećim godinama.

Hrvate u Australiji u zadnjih nekoliko godina pohodili su brojni domovinski Hrvati. Međutim, treba reći istinu, ni jedan od njih, osim možda kardinala Kuharića, nije došao među nas s toliko ljubavi i s tako snažim porukama. Tko god može, neka ode i posluša njegove očinske i proročanske riječi. Ja ću na kraju kraju ovog komentara prenijeti samo nekoliko njegovih najvažnijih poruka:

«Čovjek bude Hrvat zato što je Hrvat, a onda bira koje će vjere biti i u kojoj će stranci biti. Tko god vam kaže da je samo njegova stranka ili organizacija najbolja, taj ne govori dobro. Hrvatska crkva odgaja danas hrvatski narod za demokraciju i pluralizam. Budite ponosni što ste Hrvati. Budite zajedno, budite svoji. Ako netko štuje ovog ili onog velikana, to je njegovo pravo. Hrvatska se nalazi na rubu biološkog nestanka. Njive su nam napuštene, a žene nam ne rađaju. Narod ne smije vjerovati ni svim svećenicima ni svim političarima. Narod nije glup, narod zna što hoće. Ako mi Hrvati ovoga puta ponovno upadnemo u mrak, nikad više iz njega nećemo izići».

To su riječi don Kustića. To je njegova poruka Hrvatima u Australiji. A kako smo mi njega dočekali? Svađom, podjelom i međusobnom nesnošljivošću. Trgnimo se, braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati. Don Kustić, iako bolestan, došao nam je reći da se kao Hrvati moramo pomiriti jer nas inače neće biti, i to ni u Hrvatskoj ni u dijaspori.

Razmišljajmo o povratku u Hrvatsku

Zamislimo se nad tim njegovim riječima i upitajmo se koliko smo i sami tome pridonijeli iseljavanjem iz Hrvatske. Sada je došlo vrijeme da taj svoj dug vratimo svojoj napaćenoj domovini Hrvatskoj. Razmišljajmo o povratku jer nas Hrvatska treba. Oni pak koji se ne mogu vratiti, neka pomognu na drugi način.

Don Živko Kustić, neka Vam je ugodan boravak među Hrvatima u Melbourneu, a još više Vam želimo sretan povratak u Vašu i našu lijepu domovinu, našu dragu Hrvatsku.»

Hrvatska sloboda, rujan 1989.

Autor: Antun Babić

ZADNJE VIJESTI