Filozofski fakultet
Filozofski fakultet

Profesor koji poziva na lomljenje nogu zaštitarima i ranije je vrijeđao Hasanbegovića, branitelje, desnicu, predsjednicu…

Autor: I.Delić

Profesor Borislav Mikulić jedan je od onih koji je sudjelovao u trakavici oko Filozofskog fakulteta.

Profesor Borislav Mikulić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta povodom događanja na svojem sveučilištu oglasio se na popularnom Facebooku, i to koristeći se nimalo akademskim rječnikom, napomenuo je to nedavno gostujući u emisiji javne televizije dekan Filozofskog Vlatko Previšić navodeći da je dotični pozvao na to da se zaštitarima slome noge.

-Molim vas to profesor govori, isti taj je napisao i objavio svojevrsni manifest ovoga djelovanja koji je prenio na plenum kao na potpuno nelegalno tijelo- kazao je dekan, a profesor Mikulić i sam je priznao u Manifestu o Prevšiću i nasilju taj čin, a u kojem je svoj postupak pokušavao opravdati.

-Na Facebooku sam 14. rujna u 19.58 h, u obliku privatne komunikacije kroz osobno obraćanje vlasniku profila na Facebooku i autoru jednog od statusa — u kojima je on detaljno i sukcesivno izvještavao o teškoćama na Fakultetu zbog ovlasti zaštitara firme “Sokol Marić” da ograničavaju kretanje i legitimiraju osobe, te o svojim frustracijama nad uzaludnim pokušajima da izravno i putem emaila od dekana dobije objašnjenje novonastale situacije — napisao lakonski kratak komentar “slomite im noge” koristeći povike s nogometaških stadiona “Slomij mu noge!” kao retoričku figuru. Komentar je napisan u osobnom obraćanju pojedincu kao ironičan i sarkastičan žargonski komentar na frustracije člana Fakulteta dekanovim institucionalnim nasiljem koje se mjesecima provodi na našem Fakultetu, sada i preko zaštitarske firme s policijskim ovlastima. Radi se o jednostavnoj, slikovitoj i obrnutoj analogiji s agresijom dekana prema zaposlenicima, studentima i prema pravnim normama Fakulteta. Iako je aluzija na nogometaški žargon implicitna, smisao analogije je dovoljno jasno ograničen pragmatičko-jezičnim uvjetima privatne komunikacije na društvenoj mreži Facebook, te se nikako ne može tumačiti kao javni istup s pozivom na stvarno nasilje. Uvjeren sam da nastavnici FF-a nisu u stanju ni zamisliti fizički obračun s naoružanim zaštitarima, a kamoli ga provesti u djelo. Još manje je moguće da pojedinačna osobu fizički savlada tri naoružana zaštitara. Stoga su insinuacije o mome pozivanju na stvarno nasilje sadržajno besmislene, a praktički klevetničke. Osim toga, javno povezivanje neformalnih standarda Facebook komunikacije s mojim nastavničkim radom i javnim angažmanom smatram izrazito malignom posljedicom potpune neupućenosti dekana Previšića, inače po struci pedagoga, u standarde i forme komunikacije na društvenim mrežama. Ono spada u antologijske primjere podmetanja u javnom prostoru, kakav mogu smisliti samo spin-doktori u podivljalim kabinetima za propagandu ili tajnim službama- stoji u Mikulićevoj objavi na popularnoj društvenoj mreži.

Inače, dotični je rođen u Račinovcima, a djetinjstvo je proveo u Gunji, Orašju i Žuoanji. Potom seli u Zadar gdje završava gimnaziju humanističko-jezičnog smjera, da bi zatim školovanje nastavio na studiju filozofije i germanistike u Zagrebu. Djelovao je i kao asistent i docent za antičku filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu te pored antičke predavao modernu i suvremenu te indijsku filozofiju. U jesen ’91-e prestaje s radom na beogradskom fakultetu te djeluje u Zagrebu kao prevodilac stručne literature iz društvenih i humanističkih znanosti, ali i kao publicist što obavlja i danas. Kao istraživač i predavač gostogvao je od 1992. do 1994. na Seminaru za filozofiju Sveučilišta u Tübingenu s projektom iz antičke i suvremene filozofije jezika, u suradnji s Hansom Krämerom i Manfredom Frankom (stipendist zaklade Alexander von Humboldt, 1992-1994). Bio je i mlađi gostujući istraživač na Institute for Human Sciences u Beču (1995) s projektom iz primijenjene filozofije jezika (politički i ideološki diskurs zemalja u tranziciji), ali i istraživač Deutsche Forschungsgemeinschaft na vlastitom projektu iz suvremene filozofije jezika i epistemologije (problem metafore u formiranju racionalnog diskursa filozofije i znanosti), na Sveučilištu u Tübingenu, u suradnji s Manfredom Frankom.U međuvremenu, 1996-1997., gostujući predavač za epistemologiju na postdiplomskom studiju na Institutum Studiorum Humanitatis u Ljubljani. U travnju 2001. postaje docent za Spoznajnu teoriju na Odsjeku za Filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a preuzima i nastavu na izbornom predmetu Indijska filozofija. U veljači dvije godine kasnije postaje izvanredan profesor za spomenuti predmet, a nekoliko godina potom postaje redovan profesor na fakultetu. Tijekom njegova izbora za izvanrednog profesora u izvještaju na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta priložen je prikaz za rukopise dviju Mikulićevih knjiga “Das Rhetorische am Logos der Philosophie und Wissenschaft” i “Die Logik der Metapher. Das Rationale am Kategorienfehler”, stoji u Jutarnjem listu gdje se objašnjava i da se nalazi na recenzijama u izdavačkoj kući Frommann-Holzboog, ali na mrežnim stranicama njemačkog izdavača Frommann-Holzboog ne može se naći nijedna knjiga profesora Mikulića, a prilikom izvještaja za izbor za redovitog profesora 2007. godine knjige se ne spominju. Iznosio je Mikulić i ranije svoja stajališta pa se tako oglasio za H-alter gdje je progovorio o svjetonazorskom sukobu referirajući se na spajanje Filozofskog s Katoličko bogoslovnim fakultetom.

-Sukob svakako jest svjetonazorski, ali radi se o nastavku klerikalizacije društva i crkvene rekonkviste koja je na snazi još od 1991., a posebno od tzv. Vatikanskih ugovora od 1996. Sve se takoreći već desilo, i uvijek se ponovo vraća, javna sfera je postala kao permanentno crkveno proštenje, svake godine su ritualne crkvene procesije udarne vijesti u medijima, a ovo medijsko ludilo oko crkvenog obožavanja mrtvog tijela jednog katoličkog sveca, to se ne može ni kategorizirati! Zato mislim da u sadašnjem sukobu oko KBF-a ne treba insistirati na tim svjetonazorskim aspektima, koliko god bili spektakularni, već na onome što generira sukob, a to su na pravni, institucionalni i konceptualni razlozi koji se tiču statusa institucija i samih religijskih studija. Tu je prava domena crkvene rekonkviste, ona premašuje sferu obrazovanja. Za ilustraciju, religija i teologija studiraju se na javnim sveučilištima u zemljama poput Njemačke ili Velike Britanije, ali nema svjetonazorskog sukoba niti ‘sukoba fakulteta’, nije riječ o razlici teologija-crkva vs. znanost-akademija. Također, vjeronauk je redovni predmet u javnim školama u Njemačkoj, ali nema društvenog sukoba oko klerikalizma. Dakle, problem kod nas jest svjetonazorski, ali vrag leži u institucijama, u kanalima kroz koje svjetonazor ima moć da preuzme sve, kupi sve za nula kuna, pervertira zakone pa čak i ustavna načela, poput načela nediskriminacije u pristupu obrazovanju i zaposlenju- kazao je za spomenuti medij napominjući da se geneza sadašnje afere vuče od 2014. kada je Boras imenovan rektorom Sveučilišta, a Prevšić dekanom Filozofskog.

-Riječ je o inicijativi i interesu KBF-a za proširivanjem sfere svoga utjecaja iz izolacije posebnog, iako privilegiranog, statusa unutar Sveučilišta. Proširenje studijskih programa na FF za njih je najsigurniji način, i konceptualno i logistički, jer se oslanja na pripadnost humanističkim znanostima. Filozofski fakultet ima za njih sve gotovo, tako da KBF ne mora ništa činiti ni doprinijeti, nego se samo prikopčati, takoreći, to je kao naseljavanje u tuđe tijelo. Taj sadašnji prodor oslanja se i na već postojeću, formalnu povezanost teologije s filozofijom preko tzv. Matičnog odbora, gdje se odobravaju znanstvena zvanja i gdje teolozi također imaju brojčanu prevagu- mišljenja je Mikulić koji je stav dakako imao i o brojnim drugim društveno političkim temama pa je tako progovarao o referendumu o braku kojega je jasno kritizirao jednako kao i tehničkog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

-Inicijativa “U ime obitelji” u liku svoje “frontmenice” Željke Markić, koja reprezentira i buljuk anonimnih donatora novca i organizaciju Opus Dei, uporno je ponavljala da se traženjem odgovora na to tobože “jednostavno” pitanje nikome ništa ne zabranjuje nego da se jedino traži odgovor građana o tome jednostavnom, ali prevažnom pitanju, pitanju koje se tiče svih građana jer zadire u njihovu intimu i u odgoj njihove djece. K tome, taj odgovor je ujedno i festival radosti demokracije, jer se direktno-demokratskim putem djeluje nasuprot totalitarnom ponašanju aktualne vlasti koja hrvatskim građanima nameće svjetonazore i ideologije neprijateljske hrvatskom nacionalnom, kulturnom i crkvenom biću. Ta, reklo bi se, da je čovjek ne zna, zlatom bi je plaćao? Nisu li se svi već žalili na rogobatne, kabadahijske metode koalicijske vlasti — od akademika do radnika!? Duh sprečavanja, isključenja i zabrane u vezi sa smislom i ciljem referendumskog pitanja o unošenju definicije braka u Ustav, koji je toliko vehementno poricala s još neviđenim arsenalom retorike kroz ponavljanje uvijek istog kružnog obrazlaganja, prividne jasnoće, očiglednosti i samorazumljivosti, sada je provalilo u obliku ultradesničarskog političkog projekta za osiguranje ideološke dominacije…. Posve je jasno iz formalnog proceduralnog uloga ove inicijative da se ne radi o revoluciji države, nego o protudemokratskom udaru na društvo, i to svim raspoloživim demokratskim sredstvima, da je riječ o udaru na sadržaje i vrijednosti društva, a ne na forme odlučivanja. One su posve u redu. Demokracija će, ako treba, pojesti i samu sebe. Forme su te koje same trebaju pasti kad se pretpostavljena ideološka hegemonija desnice u hrvatskom društvu, pomoću niza masovno podržanih “narodnih traženja”, ponovo pretvori u ideološku dominaciju i paralelni zapovjedni sustav. Umjesto razumnog i održivog koncepta obitelji, primjerenog stvarnosti života a ne anti-gay histeriji, građanska inicijativa pod vodstvom Željke Markić propagira ograničavanje društvene institucije braka na seksualističku redukciju spolnih razlika- Mikulićevi su navodi.

-Imenovanje Hasanbegovića, kao i ona nevesela lakrdija s kreditnim profiterom za ministra branitelja, pokazuje pravo lice cijele ove hipokrizije oko garniture stručnjaka u vladi. Sve sami biseri! Upravo taj sitni mračni ideolog Hasanbegović, izvučen iz historičarskih arhiva, reprezentira sve što treba za ovaj trenutak “zgrabi sve sad ili nikad”. Vidjeli smo da je taj trenutak stvoren pomoću grotesknog, ali promućurnog političkog inženjeringa, sastavljen od likova koji ne prestaju govoriti, kao Petrov, ili jedva govore, kao lutke na koncu, počevši od onog Mije Crnoje, preko Hasanbegovića koji doslovno sriče riječ po riječ do već notorne “građevine” Oreškovića… Valjda se tim slijedom i premijer nekim čudom preobrazio iz mucavog financijskog inženjera farmaceutskog koncerna u revnosnog, logoreičnog klerika koji ima vizije o svekolikom hrvatskom identitetu u jednoj točki na nebu – u blaženom Alojziju Stepincu- tvrdi profesor koji s izjavama tu ne staje već ustaje u obranu čuvenih Kulturnjaka.

– Hasanbegović, jedan minorni desničarski revizionist, proparadira kao pajac s ciničnim cerekom na licu i srpskim tjednikom НИН u rukama pored špalira ljudi iz kulture, i tim svojim performansićem, odjelcem i kravaticom ukrade show u medijima! Mislim da ta umjetnička taktika kulturnih radnika s jedne strane nesvjesno izbjegava izravni sukob s glavnim točkama moći, a to su HDZ, premijer i predsjednica države. Micanje Hasanbegovića bilo bi kastriranje Karamarka. Za razliku od sadašnje predsjednice, bivši predsjednik Mesić je 2001., uz razne civilne udruge pa i kulturnjake, zapravo bio odlučujuća instanca obrane od navale desnih trendova. Sad imamo potpuno izokrenutu situaciju, predsjednica je daleko od liberalnog svijeta kulture, čak prednjači u desničarskim trendovima, pa se onda spektakularno “očituje” o NDH i Jasenovcu, kao da je ona izmislila Jasenovac i NDH i kao da se cijeli svijet o tome nije već odavno očitovao- jedna je od njegovih tvrdnji. Njegov tekst znakovitog naslova Teatar Exit Croatia: kraj demokratske komedije i jarčji pjev desnice trebao je biti pročitan na Trećem programu javnog radija, ali spiker Željko Tomac to je odbio s obzirom na način na koji govori o braniteljima u Savskoj te predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.

Autor: I.Delić

ZADNJE VIJESTI