Krunoslav Petric/PIXSELL

Problem s Todorićem je što uglavnom govori činjenice koje su provjerljive

Autor:

Kad je izglasan zakon o strateškim kompanijama, tzv. Lex Agrokor, stav javnosti je bio nepodijeljen: kao prvo, to je zakon donesen samo zato da bi se spasilo Todorića. Kao drugo, dobro je da je država preuzela Agrokor jer će se spasiti radna mjesta a dobavljači će biti plaćani na vrijeme.

Stupivši u otvoreni rat protiv Vlade, Todorić je sad jasno i izvan svake sumnje demantirao ono prvo, što je Plenković danas slavodobitno istaknuo, ali time i potvrdio Todorićeve riječi – da se de facto radi o nacionalizaciji, koja se samo tako ne zove. To je bilo, uostalom, očito svakom tko ima minimum ekonomske naobrazbe, kao i činjenica da se ne spašava ni Todorića ni Agrokor nego se spašava briselsko-buzinske interese držanja velikog Sotone Putina podalje od EU. Napisao sam tada da je Todorić zapravo pokušao sve da spriječi nacionalizaciju svoje tvrtke, pa je tako na brzinu postigao sporazum s Rusima (Sberbankom) koja je poslala vrhunskog svjetskog stručnjaka za spašavanje propalih kompanija, Antonia Alvareza, kojeg smo vrlo brzo otjerali da bi ga zamijenio Ramljak. Alvarez je jasno tada poručio da ne želi ostati kao savjetnik vladinom povjereniku, odnosno da će ili on imati slobodne ruke i voditi priču, ili neka se snalazimo sami. Cilj je Rusa i Todorića bio očit, spriječiti da država preuzme Agrokor: Prvima zato jer bi tako spasili veći dio novca uloženog u korporaciju, i usidrili se u središnjoj Europi u sektoru maloprodaje i proizvodnje hrane. Todoriću zato jer je to davalo kakve takve izglede za opstanak korporacije, iako bez njega na čelu.

No mainstream mediji su tada pisali kako Todorić naginje rješenju koje nudi Lex Agrokor. Na kraju je, napisao sam tada, pristao na “povjerenika” u vidu Ramljaka, očito s pištoljem uperenim u čelo. Odnosno, vjerojatno pod prijetnjom da će završiti na robiji ako ne potpiše dokument kojim sve predaje državi i izbacuje Ruse iz igre. Da je stvar bila politički motivirana potvrdio je i dolazak američke veleposlanice u Vladu RH upravo kad se izglasavao i ugovarao taj zakon, što dokazuje još jednu stvar, da se ovom vladom upravlja na daljinski iz Buzina. Rusi očito nisu bili politički prihvatljiva opcija. Jasno je da Plenković laže kako “nikakvih pritisaka nije bilo”, jer žurba kojom su Rusi i Todorić pokušali preduhitriti vladu, te medijska kampanja u korist “Lex Agrokora” koja je uslijedila jasno svjedoče o tome. Todorić se sigurno nije u dva tjedna predomislio i umjesto Rusima prepustio koncern Vladi bez pritisaka. On je naginjao Rusima jednostavno jer je to rješenje davalo neke bar teoretske mogućnosti za spas kompanije. Hrvatski je nacionalni interes bio ne petljati se u privatni odnos dužnika i vjerovnika – privatne kompanije i privatne strane banke.

Todorić kaže da su Ramljak i Dalić izgradili kulu od karata i to na lažima: ono što je prešutio je da je i njegov Agrokor bio svojevrsna kula od karata. No ostaje činjenica da su Ramljak i Dalić samo ubrzali proces propadanja. Agrokor se otkad je Vlada preuzela upravljanje njime zadužio za preko pola milijarde eura, i to kod lihvara i lešinara najgore vrste; u međuvremenu, tvrtka bilježi sve veći operativni gubitak, dok je pod Todorićem ostvarivala operativnu dobit, iako nedovoljnu za otplatu dugova. Todorićeva tvrtka u biti nije bila dužna prije jeseni 2018. platiti niti jednu ratu niti jednog kredita; da je upravljanje prepušteno Rusima, odnosno Antoniu Alvarezu III kao vrhunskom stručnjaku iza kojeg je stajao neograničeni kapital Sberbanka i VTL-a, došlo bi do restrukturiranja kompanije koje je bilo preduvjet za opstanak iste, i koje bi možda uspjelo a možda ne, no svakako Vlada ne bi imala nikakvu odgovornost za uspjeh istog, pa tako ne bi bila niti izložena tužbama u slučaju neuspjeha. U slučaju uspjeha, vlada bi imala koristi bez da je uložila išta. Napisao sam još tada da Ramljak neće provesti restrukturiranje, jer za to nema novca: restrukturiranje usto podrazumijeva masovne otkaze i zatvaranja neprofitabilnih pogona i dućana, što Ramljak opet ne može provesti iz političkih razloga. To se pokazalo točnom procjenom: restrukturiranje još nije niti započelo, a neće ga niti biti.

No ključni dio Todorićevog priopćenja je:

“Pod izvanrednom upravom značajan dio Agrokorove imovine je blokiran i izgubljena je kontrola nad dijelom operacija u susjednim zemljama. Protiv Agrokora su pokrenute brojne sudske tužbe koje prijete ukupnoj stabilnosti i održivosti kompanije. Prihod je pao za otprilike 20%, a sinergije, u koje je uloženo i koje vrijede milijarde, nesmiljeno se uništavaju. Izvanredna uprava dobavljače tretira nejednako. Agrokor je opterećen nepotrebnim i nelegalnim kreditom, koji su za sebe dizajnirali strvinarski fondovi, a založena je i sva ključna strateška imovina, i to trustu Madison Pacific ltd sa sjedištem u Hong Kongu … Ako se ovakvo stanje nastavi, svi će vjerovnici, osim Ramljakovih povlaštenih fondova, njemu bliskih dobavljača, partnera, savjetnika i suradnika izgubiti ogromne vrijednosti. … Takve odluke Vlade Republike Hrvatske zemlju su uvukle u poziciju visokog društvenog i političkog rizika, za što neće moći izbjeći odgovornost jer iza svakog protupravnog otimanja, iza svakog kriminala, uvijek stoje pojedinci s konkretnim imenima i prezimenima”.

Prva rečenica je nesporno posve točna. Hrvatski zakon ni na koji način ne obvezuje druge zemlje u kojima Agrokor ima znatnu imovinu, i ona je izgubljena: nju će preuzeti Sberbanka, u konačnici. Slovenija, BIH, Srbija, i ostale zemlje su jasno rekle da na njihovom ozemlju Lex Agrokor neće prouzročiti nikakve pravne posljedice. Druga također: Iako vlada i mediji to pokušavaju marginalizirati i zataškati, činjenica je da su ne samo Sberbanka i VTL, nego i brojni drugi pokrenuli tužbe protiv RH pred međunarodnim sudovima. Hrvatska nije Sjeverna Koreja, potpisala je sve relevantne svjetske sporazume o slobodnoj trgovini. Ako vas država zakonom spriječi da se naplatite iz imovine dužnika, a taj zakon nije bio na snazi u trenutku kad je kredit davan, onda ćete jasno tužiti državu, ne dužnika. Tim više što je Vlada tim očito neustavnim zakonom – da je ustavan, ne bi Plenković bio protiv toga da ustavni sud ispita ustavnost, niti bi Todorić to tražio! – onemogućila vjerovnicima da tuže Agrokor. Koga ćete onda tužiti? Državu! To je scnearij koji sam najavio kod donošenja tog zakona, i koji se ostvaruje. I ne treba uopće imalo sumnjati da će na međunarodnim sudištima RH izgubiti sve te sporove – osim eventualno onih koje bi pokrenuo sam Todorić, a koje je najavio. Jer on ipak nije ulagao svoj novac.

Nesporno je i ono što Todorić tvrdi, da su vjerovnici dovedeni u neravnopravan položaj: Ramljak tvrdi kako će se vjerovnici morati odreći 70% svoji potraživanja. Jasno je da Rusima to ne pada na kraj pameti, naročito nakon što je po roll up modelu američkim lešinarima koji su dug Agrokora kupovali na sekundarnom tržištu po trideset centi za dolar omogućeno da se naplate u cijelosti i uz kamatu, te im pod hipoteku dana imovina tvtke na koju su pravo polagali vjerovnici koji su stvanro uložili svoj novac u kompaniju! U konačnici, Rusi će svoj novac utjerati od RH, mali dobavljači izvisiti jer nemaju tako dobre odvjetnike kao Sberbank niti nova za tužakanje po međunarodnim sudištima, a lešinarski fondovi pretvoriti RH u Porto Riko. Ili Haiti. Lešinari, koji su došli zadnji, će dobiti sve – ostalima nije ostalo ništa!

Usto, svakom čiji mozak vrijedi više od dvije konvertibilne marke za kilu je bilo jasno da vlada laže kad je rekla kako se taj zakon ne donosi specijalno za Agrokor, nego za sve velike kompanije u Hrvatskoj: gotovo sve velike kompanije u Hrvatskoj (HEP, Holding, HAC, Hrvatske šume itd) koje bi mogle potpasti pod taj zakon su ionako – državne! Mi još živimo u debelom socijalizmu poduprtom socrealističkim mentalitetom u kom sve treba biti državno, i zato je Vlada i imala široku potporu za samoubilački potez preuzimanja Agrokora: Narod je odavno priželjkivao da tajkunu Todoriću crkne krava. Problem je što nitko ne razmišlja o posljedicama za Hrvatsku – svi su više bili zainteresirani za to kakve će posljedice snositi Todorić, hoće li u zatvor, hoće li ostati bez jahti i dvoraca. Hoće, ali to je tako nebitno!

Todorić je već odavno najomraženija osoba u zemlji, a meni nipošto nije namjera biti đavolji advokat. No sve što je Todorić izrekao je posve u skladu s onim što sam pisao o budućem razvoju situacije u Agrokoru i učincima koje će imati tzv. Lex Todorić. Usto, posve je u skladu s dostupnim i lako provjerljivim činjenicama. I ne mogu se ne složiti s njim da se radi o de facto nacionalizaciji njegove propale korporacije, jer sam o tome davno i sam pisao. Isto tako ne mogu se ne složiti s njim da iza zakona o strateškim kompanijama stoji, iako ne kao možda najvažniji čimbenik, želja da se preuzme kompanija. Apostrofirao sam svojevremeno Božu Petrova kao idejnog začetnika te nacionalizacije, što je on de facto potvrdio u nekim intervjuima koje je dao nakon što je izletio iz vlade, a u kojima se hvalio kako je on taj koji je zapravo pokopao zlog tajkuna Todorića, odnosno njegov Agrokor. Znajući modus operandi psihijatra iz Metkovića, nije teško pretpostaviti kako je ideja bila preuzeti u ime države upravljanje prezaduženim koncernom, te temeljem “moralnog kapitala” stečenog rušenjem mrskog tajkuna na čelna mjesta postaviti svoje ljude iz doline stručnjaka i rođaka. Taj plan se Petrovu izjalovio nepotrebnim i nepromišljenim pokušajem rušenja Marića, gdje je cilj bio dokazati kako HDZ šuruje s Todorićem pa ih onda isključiti iz upravljanja Agrokorom i postaviti moralne vertikale iz Mosta.

Todorića je, dakle, svatko slobodan mrziti – on ionako više nije nikakav čimbenik niti će ikad više imati ikakvu ulogu u Agrokoru. No oni koji će ga zamijeniti su svakako puno veće zlo. A da od spasa kompanije nema ništa, uostalom, poručili su već davno i Ramljak i Dalić, za one koji znaju čitati između redova: sve što Agrokor ima nakon isteka zakona ide na prodaju, iako zapravo ima prave vlasnike, vjerovnike Agrokora, što će svakako imati tragične reperkusije po RH koja će, što god Plenković govorio, morati namiriti dugove korporacije. No ostaje činjenica da protiv Todorića i dalje nema niti istrage niti optužnice, što opet može značiti, realno, samo dvije stvari. Jedno, da je on u pravu kad govori kako je Vlada pustila glasine o kriminalu kako bi preuzela Agrokor, a da je sve u biti bio spin. I drugo, da je kriminala bilo ali ga se ne istražuje jer je to bio sporazum između njega i Vlade – dat ćeš Agrokor nama a ne Rusima, a za uzvrat te nećemo strpati u zatvor. Što opet zapravo potvrđuje Todorićeve riječi.

Autor: