Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Pričuvna brigadirka Jadranka Kosor u boju protiv časničkog namjesnika Predraga Mišića

Autor: Marin Vlahović

Početkom Domovinskog rata jedan pokvarenjak nagovarao je pojedine branitelje da ubiju umirovljenog oficira JNA s čijom kćerkom je njegova vlastita kćer dijelila školske klupe. Taj oficir, po nacionalnosti Srbin, u mirovinu je otišao još krajem osamdesetih te je bio lojalan hrvatskoj državi. Branitelji su to znali, pa su huškača upozorili da ne provocira i huška na nedužne ljude. Isti taj ljudski ološ kasnije će se transformirati u velikog antifu koji branitelje zove šatorašima i ustašama. Zanima vas tko je taj čovjek? Zar je to uistinu bitno, kad je takvih profila na tisuće? Suprotno predrasudama, takvi provokatori nisu bili vođeni mržnjom prema Srbima već su mislili kako bi im takvo ekstremno ponašanje moglo priskrbiti nekakve privilegije, ili ih makar drugima predstaviti kao ekstreman ali i jedini autentičan te progresivan segment tadašnjeg društva.

Istim motivima vode se i danas, naravno, uz drugačije političke poruke i provokacije. Doduše, metoda je uvijek ista. Istina se simplificira, a progonjene se generalizira kao ključni problem društva, klasu ili etničku skupinu koju treba uništiti, da bi svima bilo bolje. Ovakvi primjeri poznati su iz politike i novinarstva. Bivši glavni urednik „Novosti“ bio je simpatizer HOS-a, kao i neki od Soroševih pulena koji su u crnim uniformama svojedobno paradirali po Hercegovini. Ipak, najveću preobrazbu imao je Stjepan Mesić koji se iz apologeta ustaštva prometnuo u najglasnijeg promicatelja tvrde linije komunističke partizanštine. A tu je i notorna Jadranka Kosor, nekadašnja novinarka koju će građani najviše pamtiti po antologijskoj rečenici: ”Gdje Ivo, tu i ja”.

Twitter kao duševna hrana

Iako se u većini tih preobraženja mogu pronaći tragovi pa i dokazi, smišljenog destruktivnog djelovanja protiv Republike Hrvatske, motivi mnogih, su zapravo pitanje nekvalitetnog ljudskog materijala i nedostatka svakog morala. Bivša ministrica branitelja, dakle osoba koja je obavljala zapovjednu dužnost nad umirovljenjem tisuće hrvatskih vojnika, prozvala je javno hrvatskog branitelja Predraga Peđu Mišića i to upravo zbog mirovine. Ta bivša novinarka kao medij je upotrijebila Twitter, društvenu mrežu koja ograničava pismeni izričaj na kratke rečenice i poruke. Na Twitteru, za razliku od Facebooka, nema mjesta za duge priče i statuse. To je virtualni prostor za brzo vrijeđanje i lijepljenje etiketa. Usudio bih se reći kako je Twitter za posebno lijene političare i javne osobe kojima se ne da razrađivati vlastitu misao u nešto smisleno i argumentirano. Tu se može samo malo ”pljunuti”, ali i to je nekima dovoljna duševna hrana.

Predrag Peđa Mišić nakon zarobljeništva je trebao godine da se oporavi. Kao i drugi naši mučenici, tako će i on neke rane nositi cijeli život. Po Jadranki Kosor, trebao je valjda odmah po izlasku iz logora naći posao, ili ući u poduzetničke vode. Pričuvna brigadirka Kosor tvrdi da ga nitko nije tjerao u mirovinu. Ne znam je li Mišić svojevoljno otišao u mirovinu, ali znam da veliki broj branitelja nije htio mirovinu. Samo jedno su želje, a drugo mogućnosti. Kada ti se ne nudi niti jedna druga šansa za preživljavanje i kada te vlastita država za koju si dao zdravlje odbaci kao kadrovski višak, onda je mirovina jedino rješenje.

Koliko znam i sama Jadranka Kosor je u mirovini te očito ima jako puno slobodnog vremena. Nadam se da je riješila konačno problem s onim spornim stanom u kojem su nekada živjeli Srbi. Ta nekretnina je bila jako povoljna za otkup, ali je u pozadini teška i mučna sudbina ljudi. Vjerujem kako bi malo nas moglo živjeti u stanu s takvom poviješću pa čak i besplatno. Možda bi trebali upitati Jadranku Kosor tko je nju tjerao da kupi taj stan i zakonski ugrabi ono što je oteto i prokleto?

Jedna od mana predsjednika Tuđmana bila je i dodjela pričuvnih vojnih činova osobama koje nisu zaslužile ni priznanje kućnog savjeta, a kamoli kićenje časničkim uniformama i titulama. Tako je i Jadranka Kosor pričuvni brigadir Hrvatske vojske. Pretpostavljam kako je mirovina koju prima ona specijalna, privilegirana i dužnosnička. Odlikovana je i Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.

Što će joj sve to? Sve njene privilegije, kao i kompletna prošlost, znači čitav jedan život, samo su joj teret za ono što Jadranka Kosor želi biti danas. Izgleda kako je to jako opterećuje i zbog toga bi joj trebalo pomoći, za početak revizijom cijelog slučaja stana obitelji Drobac. Normalno, nema nikakvog razloga da ostane brigadir vojske čiji su joj najveći heroji glavne mete za sprdnju. Nadam se kako predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar- Kitarović pomno prati nezadovoljstvo i frustriranost Jadranke Kosor. Ali, ne treba je samo gledati kako pati. Toj ženi uistinu treba pomoći. A najveća pomoć biti će joj ukidanje svake državne pomoći i svih privilegija. Takvu pomoć je stvarno i zaslužila!

Autor: Marin Vlahović