Robert Anic/PIXSELL/ilustracija

Priča koja trese Hrvatsku: Je li Franjo Gregurić ‘tata’ današnjeg Agrokora?

Autor: Robert Valdec

Kulmerovi dvori kojima tumaraju vajmarski pričar i zlatni retriver, beogradski, bečki ili neki treći egzil, Ured vlade RH u kojem sve nervoznije šetaju predsjednik Vlade i njegova ministrica financija, poslovni toranj-sjedište nekada najmoćnije regionalne kompanije, zagrebačka veleposlanstva dvije najvažnije svjetske sile, podsljemenske vile bivših premijera, lovačke kuće, vile na privatnim otocima, jahte, helikopteri… Na kojoj bi nas od tih lokacija Krleža danas uveo u prvi čin nekih novih Glembayevih, drame o sunovratu obitelji koja neodoljivo podsjeća na Hrvatsku?

No, lako za scenu, podjela uloga bila bi puno teži posao. Za šnajdericu Faniku Canjeg koja se bacila s balkona vile Glembayevih odgovarao bi netko od stotina tisuća očajnika koji bježe iz Hrvatske u Njemačku i Irsku, netko iz vojske nezaposlenih, blokiranih, deložiranih. Dok bi za članove obitelji Glembay valjalo potražiti kandidate na naslovnicama, televizijskim vijestima, TV kalendaru, portretima u Saboru, Banskim dvorima…Čitam reportaže i gledam fotografije praznog imanja donedavno najbogatije hrvatske obitelji u Šestinama. Kada sam prije četrdesetak godina tamo prvi put došao nije bilo raskošne ograde od kovanog željeza, obnovljenih dvora i parka.

Janjetina i kutjevačka graševina

Nekako u ovo vrijeme, u jesen, nas klince, djecu zaposlenika Astre Mašinoimpex, tadašnjeg socijalističkog poduzeća velikim djelom mutne djelatnosti koje je u komunističkoj pretvorbi postalo vlasnikom tog otetog imanja, s roditeljima su dovodili u berbu voća – jabuka i krušaka. Sindikalni piknik na kojem su starci roštiljali, a mi djeca slagali ubrano voće u kašete koje su se, objašnjavali bi nam, slale u dječje domove, našim vršnjacima bez roditelja. Malo dalje od Kulmerovog imanja, na terasi Šestinskog lagvića, tada elitnog zagrebačkog restorana, direktori i funkcioneri krkali su janjetinu i kadrovirali, dogovarali nove radne pobjede, prepričavali doživljaje iz nekih od desetaka inozemnih predstavništava te firme širom svijeta, ni ne sluteći da, vrlo vjerojatno, tada, uz janjetinu i kutjevačku graševinu, započinje priča koja danas potresa Hrvatsku. Je li onda, ili koju godine kasnije, jedan od kasnije hrvatskih premijera, tada mladi kadar Franjo Gregurić, između dva pladnja janjetine, spomenut kao potencijalni direktor predstavništva Astra Mašinoimpexa u Moskvi, tadašnjem SSSR-u? Je li taj hrvatski pandan ništa manje tajnovitog beogradskog Genexa, ‘tata’ današnjeg Agrokora? Te su dvije jugoslavenske firme ‘za trgovinu i zastupstva’, šira će to javnost saznati tek puno godina kasnije, uz javne, imale i tajne djelatnosti. Danas se priča o trgovini oružjem, raznim ilegalnim proizvodima, izvlačenju, pranju i sklanjanju novca na ‘sigurno’, financiranju svih jugoslavenskih tajnih službi, od SDB-a, preko KOS-a sve do SID-a, pružanju logistike njihovim operativcima diljem svijeta. Puna se istina možda još uvijek skriva u dobro čuvanim arhivima, salonima na Tuškancu i Dedinju.

U praskozorje hrvatske samostalnosti, pokojna majka, koja je još uvijek radila u restoranu društvene prehrane u sjedištu Astre Mašinoimpexa u središtu Zagreba, u Gajevoj 5, rekla mi je kako im se u firmu, na nekoliko katova, uselio neki trgovac cvijećem. Ubrzo će Franjo Gregurić, direktor Astre, postati treći hrvatski premijer, a ‘trgovac cvijećem’, mladi i perspektivni biznismen Ivica Todorić, u lister odjelu, preuzet će cijelu zgradu iz čijih je kancelarija pucao pogled na terasu kultnog kafića Charlie s jedne i Trg bana Jelačića s druge strane. O predstavništvima Astre Mašinoimpexa po svijetu, njihovim računima i poslovima, javnim i tajnim, o imovini poput Kulmerovih dvora, zagorskih toplica, brojnih nekretnina– nije se pričalo. Tko bi tada razmišljao o tome. Jer, razbuktao se rat. Ginulo se. Gorjeli su Vukovar, Petrinja, Osijek, Dubrovnik… Društva s terasa Šestinskog lagvića i Šumskog dvora spustila su se na diskretnija mjesta. Caffe Hennesy, primjerice.

Bivši su socijalistički direktori i komunistički funkcioneri postali kapitalistički tehnomenandžeri, njihova djeca perspektivni kadrovi u diplomaciji i bankarstvu. Dok su sindikalni berači krušaka i jabuka na Kulmerovom imanju otjerani u mirovine ili na burzu rada, a njihova djeca na bauštele ili ratišta. I moja je, danas pokojna mama otišla u mirovinu, a šačica preostalih zaposlenika iz Gajeve 5 premještena je na nekoliko katova novoizgrađenog Ciboninog tornja. Iz kojega će ih ‘trgovac cvijećem’ nekoliko godina kasnije opet deložirati.

Socijalističko poduzeće i trgovac cvijećem

Dokument u PDF-u pod nazivom ‘Izvjeće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije – Astra Međunarodna trgovina, Zagreb’ iz travnja 2004. godine, na 50-ak stranica otkriva tek djelić tajnovite povezanosti čudnovatog socijalističkog poduzeća ‘za trgovinu i zastupstva’ sa mladim ‘trgovcem cvijećem’. Na jednoj od stranica, usput se provlači podatak o prodaji imovine kako bi se pokrili gubitci, a između pustih kvadratnih metara i kilometara pažjivim će se iščitavanjem pronaći i ‘nekretnina u Šstinama’ koju je, nakon odlaska na bubanj, kupila tvrtka ‘Zagreb Nekretnine d.o.o.’. Dodatno guglanje novog vlasnika dovest će do Zagrebačke banke iz čijeg je vlasnišva imanje, napokon, došlo u ruke nekad ‘mladog trgovca cvijećem’. Čije se carstvo počelo rušti početkom ove godine kada je, možda, u jednom stranom veleposlanstvu u Zagrebu donesen zaključak kako nije u redu zaduživati hrvatsku kompaniju kod banke čije je sjediše u Moskvi, nedaleko nekadašnjeg sjedišta ‘Astre Mašinoimpexa’.

Krležini Glembayevi imaju samo tri čina, za razliku od ovih po kojima bi se mogla snimiti sapunica popularnija od Dinastije i napetija od Zakona braće. U pravim Glembayevima stari Ignjat umire, no ovdje je još uvijek živ i imao bi puno toga za ispričati. Kada bi ga netko pitao. DORH, primjerice.

Autor: Robert Valdec
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.