FaH

Premijerovo bogohuljenje: Kakve veze ima Bog s Agrokorom?

Autor: Marin Vlahović

Nakon jučerašnje objave revizorskih izvješća za Agrokor Grupu i Agrokor d.d. premijer Plenković izjavio je da je na pravosudnim tijelima da vrlo konkretno izvide kakav je karakter nepravilnosti.

Na upit novinara zašto su se tajili sastanci ministra Zdravka Marića s upravom Agrokora, Plenković je odgovorio tvrdnjom da nema nikakvih tajni. Pritom je iskoristio priliku i u odgovoru na pitanje novinara prebacio lopticu na Petrova: “Dakle, ako imate nekakav proces, da vam se emancipira kriza u najvećoj kompaniji, što mislite, koji je prvi refleks? Prvi refleks je da pokušate doznati da li je to stvarno tako. Ni ja niti bilo tko drugi u Vladi to ne može znati na temelju lapidarnih informacija koje su javno dostupne. Dakle, pokušali smo prije svega izvidjeti kakvo je stanje. Pitajte gospodina Petrova s kime se on sastajao. Ja to ne znam” – rekao je premijer Plenković.

Premijer se uobičajeno poslužio već poznatim uvijenim stilom govora koji se oslanja na dvosmislene fraze i već prožvakane Mesićeve floskule o institucijama koje moraju odraditi svoj posao.

Ipak, ovoga puta uveo je i novitet, kroz manipulaciju religijom pa i vjerom koju nekako pokušava spojiti s neprobavljivom trakavicom zvanom Agrokor:

“Počnimo valorizirati, slobodno mogu reći nakon posjeta Svetoj stolici, svojevrsni čistilišni karakter ovoga zakona i transformacijski učinak cijele ove krize u Agrokoru na način poslovanja u hrvatskom gospodarstvu i na prestanak odnosa međuovisnosti među gospodarskim subjektima i modelima poslovne prakse koja je postojala”, izjavio je Plenković.

Eto, izgleda da je bilo samo pitanje vremena kada će neki od glavnih aktera iz afere Agrokor uvesti i samog Boga u priču. Osobno, očekivao sam da će prvi biti Ivica Todorić koji se i ranije trudio dodvoriti Kaptolu, ali čini se da je nekadašnji pionir Andrej bio brži. Tko prvi, njegovo je kraljevstvo nebesko? Mislim da to tako ipak ne ide.

Uistinu, od svih izjava našeg premijera, ova je najodbojnija. Ona ne vrijeđa samo inteligenciju svakog građanina i vjernika, nego i njegove vjerske osjećaje. Koristiti vjeru kao inspiraciju za suspektne političke kombinacije, kriminalne zakone i u krajnjoj liniji obmanu vjerovnika koncerna Agrokor, kao i svekolike javnosti, mogu samo individue koje ne vjeruju u ništa, pa tako ni u vlastite riječi. „Čistilišni karakter“ ovog zakona svodi se na politički progon i prepucavanje preko medija s propalim oligarhom, kojeg je ova država proizvela i stvorila, odnosno preuzela od komunista kao cvjećara kojem se tada moglo vjerovati da će poslušno izvršavati zapovijedi.

Mentalni komunisti

O kakvoj se tu degutantnoj predstavi radi? Zar su građani Republike Hrvatske platili premijeru put u Vatikan, da bi on odmah po povratku taj posjet iskoristio za bogohuljenje? Staviti u isti kontekst Agrokor, Svetu stolicu pa i „čistilišni karakter zakona“ nakaradna je i neprirodna metafora kakvom se mogu služiti samo mentalni komunisti, demagozi kojima je sadržaj govora isključivo paravan za vražje rabote.

Što se tiče čišćenja Agrokor je tako ”uprljan” da ga ne bi mogao očistiti ni sam papa Franjo i svi njegovi kardinali a kamoli Plenković obični, anemični, bljedunjavi europski birokrat. Uostalom, ako je uistinu tragao za odgovorima i snagom od samog neba, mogao je to učiniti u bilo kojoj Crkvi u Hrvatskoj, privatno i dostojanstveno kao svaki pristojan vjernik. Lažna vjera, odnosno religijska teatralnost ono je što zapravo ubija samu suštinu vjere.

Usudit ću se napisati kako je premijer Plenković, kao i njegova kompletna prateća garnitura, veoma daleko od neba i uloge Božjeg sluge na zemlji. Da bi bio blizak nebu, moraš biti prvo blizak s ljudima, a premijer Plenković od nas sviju udaljen je svjetlosnim godinama. On, u stvari, nema pojma kakav je prosječan život građana u ovoj zemlji, a vrlo vjerojatno ga za to nije ni briga. Ali, ako ovako nastavi i njega će stići neslavan kraj, kao i neke njegove prethodnike poput Ive Sanadera. Tada, kada dotakne samo dno, možda istinski spozna i nebo.

 

Autor: Marin Vlahović