Zeljko Lukunic/PIXSELL
Zeljko Lukunic/PIXSELL

POTRESNA ISPOVIJEST TRGOVKINJE: Nema ustajanja na WC ni po vodu, prekovremeni se brišu i nitko ne smije kući dok se ne nadoknadi manjak!

Autor: dnevno.hr

Na predstavljanju upravo kod bivšeg direktora (podatci poznati redakciji) dobila sam visokih +4 što se tiče svojih ambicija, znanja, vještine komunikacije... Malo tko je bio tako visoko ocijenjen, zato sam i dobila priliku rasti u toj firmi... no umjesto da rastem, ja sam doslovce dotaknula dno...

“Odlučila sam progovoriti o svoje iskustvu koje nažalost i dalje prolaze mnogobrojni bivši kolege…”, započinje svoju priču bivša radnica zagrebačkog Spara (podatci poznati redakciji). U nizu priča koje smo objavili, a koje otkrivaju mobbing, nepoštivanje radnih uvjeta, ugovora i drugih prava radnika, ovo je tek kapljica u moru, no otvaranje oči na probleme možda nekome i pomogne pa ovu priliku valja istaknuti. Priču bivše trgovkinje donosimo u cijelosti, kako je sama posvjedočila:

Radila sam u vremenu od 18. 2. 2015 do 18. 2. 2016. u novootvorenoj poslovnici Spara u Ulici Grada Mainza u Zagrebu. Prošla sam obuku, punjenje i svečano otvorenje. Treror je uslijedio vrlo brzo. Radno vrijeme se ne poštuje ni u kojem pogledu. U svojih godinu dana rada nakupila sam ni više ni manje nego 400 sati prekovremenog rada od čega većina spada u noćni rad, tj. iza 22 sata kada je poslovnica za kupce zatvorena.

Voditeljica poslovnice BRIŠE prekovremene iz sustava 

Iako se koriste kartice za elektroničku kontrolu dolaska i odlaska, svejedno se ne poštuje ništa. Voditeljica poslovnice svakodnevno korigira radne sate tako što ih BRIŠE. Postoje dva programa PEP i SAP od kojih je jedan u upravi SPARA te se taj ne može korigirati pa je tamo jasno vidljiva stvarna satnica radnika. Uprava, iako upoznata sa satnicama, ne poduzima ništa, već odobrava takvo robovlasničko maltretiranje radnika. Neki od kolega uputili su prijavu sindikatu, nakon čega im nisu produženi ugovori. Isto tako pokušalo se s inspektoratom, no bezuspješno. Vjerovali ili ne, službe koje bi nas trebale štititi zapravo rade protiv nas.

>>> ISPOVIJEST TRGOVKINJE: Starije dame proklinju mi djecu, reklamiraju robu staru 12 godina, kradu, nasrću…

Ako radite na blagajni, ne smijete ustati na WC ili po vodu!

Dojavom su poslodavcu dali saznanje da su prijavljeni te im dali dovoljno vremena da usklade stanice s rasporedima. Isto tako, oni koji su kao mogli nešto reći na dan obilaska inspektorata bili su poslani kući na slobodan dan, a oni najopasniji za poslodavca pozvani su u upravu uz prisustvo sada bivšeg direktora (podatci poznati redakciji), voditeljicom ljudskih resursa (podatci poznati redakciji) te područnim voditeljem (podatci poznati redakciji) i slušali prijetnje otkaza ugovora o radu u roku od pet minuta ako se usude nešto prigovoriti. Na kraju vas uvjere da s vama nešto ne štima jer živimo u teškom vremenu kada bi trebali biti sretni što uopće radimo.

Rad u samoj poslovnici je doslovce nešnosljiv. Radite sve što treba i ne treba. Ako ste na primjer dan proveli na blagajni, zabranjena vam je konzumacija VODE. Ne znam možete li si to predočiti, ali raditi na blagajni kroz koju prođe velik broj kupaca, gdje radite s novcem, gdje vam ruke i jezik neprestano rade, naprosto nije izdrživo. Pad koncentracije, dehidracija, rušenje na radnom mjestu, sve zbog zabrane konzumacije vode koja je neophodna za život. O odlasku na WC da u ne govorim. Ako ste u “onim danima”, ne možete očekivati razumijevanje da morate promijeniti uložak ili tampon… Treba vam se dogoditi nešto gore pa tek onda možete obaviti ono što ste trebali obaviti sat ranije.

Nema odlaska iz poslovnice dok ne nadoknadite manjak u blagajni

Pauze se rijetko ili uopće ne iskoriste, no ako je takav dan, uzmu vam vašu evidencijsku karticu, samovoljno vas prijave na pauzu, iako vi ustvari i dalje radite.

Gotovo jednom tjedno, nerijetko i svakodnevno, budu kraći sastanci na kojima se izričito vrijeđaju one osobe koje cijelo radno vrijeme provedu kasirajući robu. Po mišljenju voditeljice, one su bezvrijedne osobe jer svojim radim nisu doprinijele ništa u svrhu same trgovine (punjenje polica).

Prijetnje otkazima ako niste u mogućnosti raditi iza radnog vremena, prijetnje otkazom ako želite raditi iza radnog vremena, no nemate prijevoz do kuće. Odgovor na to je, citiram, “RADITE ZA PLAĆU, IZVOLITE SI PLATITI TAKSI”, iako firma plaća samo do 500 kuna putnih troškova, a dnevnice ni ne bi pokrile taksi. U ovom slučaju najviše nastradaju one osobe koje posjeduju osobno vozilo, one izlaze zadnje iz poslovnice. Znači, kad poslovnica izgleda kao prvog jutra kad je otvorena. Čista, popunjena, besprijekorna.

>>> NASTAVAK POTRESNE PRIČE IZ PLODINA:’ Lagali smo da smo ozlijeđeni doma, radimo u nehigijenskim uvjetima, radnike je strah progovoriti…’

Ako imate manjak nakon obračuna, a nemate novca kod sebe, vi ne smijete napustiti poslovnicu sve dok ne sakupite novac kako biste podmirili manjak!

Ako imate višak, on se oduzima i troši u krugu određenih osoba, tek nerijetko se rade zapisnici, a novac predaje upravi.

Sama sam imala priliku pronaći poveći smotuljak eura koje sam savjesno predala, a za koje nije napravljen zapisnik. Po odlasku iz firme zatražila sam da se novac uplati u neku dobrotvornu ustanovu, što nije učinjeno, jer su ga potrošili, a oni koji su ga čuvali izjavili su da nemaju pojma o kakvim eurima ja govorim. Jedino zamjenik voditeljice (podatci poznati redakciji) koji je na kraju doslovce izbačen iz poslovnice u drugu poslovnicu jer je bio pošten, dao mi je podršku u namjeri da se novac uplati u neku od udruga jer na kraju krajeva, njemu kao zamjeniku sam ih i predala.

Radnici svakodnevno plaćaju za gluposti

O tome kako rade mjesečne inventure kako bi poslovnica poslovala sa što manje otpisa bolje da i ne pišem. Plaćanje trulih banana i to punih 100 kg jer je voditeljica previše naručila, plaćanje ukradenih cigareta, iako se znalo tko ih krade, ail ju je voditeljica štitila, plaćanje robe kojoj je istekao rok jer s obzirom na to da radite sto poslova, odjednom niste u mogućnosti kontrolirati odjel za koji ste zaduženi, svakodnevno plaćanje vrećica u iznosu od 3 do 5 kn kako bi se spriječio mogući manjak vrećica, plaćanje manjka s voća i povrća… Svojedobno se kupcima prodavao kruh kojem je istekao rok, no s obzirom na to da je zamrznut i tamo se peče, to nitko od kupaca nije mogao znati.

Svi ti i još mnogo razloga smatram velikim kršenjem, kako ljudskih, radničkih tako i poslovnih zakona. Nažalost, nitko, ali nitko ne poduzima ništa.

Djelomice se uspjela izboriti 

Iako sam bila najvrjedniji radnik, iako sam napredovala, sve je palo u vodu kad sam se u 12. mjesecu 2015. odlučila suprotstaviti tom izrabljivanju i neplaćanju mog mukotrpnog rada. Od obožavane djelatnice u šefičinim očima postala sam prijetnja koje se trebala riješiti. Naslutivši što mi slijedi, odlučila sam izboriti se za ono što sam odradila. Suprotstavila sam se svima u upravi te nakon vrlo teške borbe, ali zbog posjedovanja vrlo važnih dokaza, uspjela sam naplatiti 100 sati svojega prekovremenoga rada, a za 300 sati preostalog neplaćenog rada rekli su mi da će javiti, no do isteka ugovora nisu i to je bio moj kraj.

Svaki pojedinac koji se suprotstavio, ali zaista suprotstavio, uspio je naplatiti dio svojega rada.

Po izjavi voditeljice ljudskih resursa (podatci poznati redakciji), SPAR će radije pojedincu isplatiti njegove prekovremene sate ili platit kaznu ako baš netko od mogućih bivših djelatnika želi istjerati mak na konac nego uvesti reda i platiti svoje djelatnike za rad koji su odradili.

Napomenula bih kako su najžešćem obliku terora izloženi oni djelatnici koji imaju ugovore na određeno vrijeme, slab imovinski status i za koje znaju da im je posao prijeko potreban.

Iako sam prije zapošljavanja u SPAR HRVATSKA pročitala puno i čula puno loših iskustva, nisam ih na temelju toga osudila kao svog budućeg poslodavca kojeg sam sama odabrala. Na predstavljanju upravo kod bivšeg direktora (podatci poznati redakciji) dobila sam visokih +4 što se tiče svojih ambicija, znanja, vještine komunikacije… Malo tko je bio tako visoko ocijenjen, zato sam i dobila priliku rasti u toj firmi… no umjesto da rastem, ja sam doslovce dotaknula dno…

Kao osoba koja voli raditi, žao mi je što sam otišla s posla, no kao ljudskom biću, ni najgorem neprijatelju ne bih preporučila da svoju dušu predaju u ruke vragu”, zaključuje svoju priču ova bivša trgovkinja koja je nakon ovog užasavajućeg iskustva uspjela naći drugi posao.

Autor: dnevno.hr

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI