Ivica Galovic/PIXSELL

Posljednji anđeo na zemlji kojeg će župan Tomašević ikada vidjeti, bit će Mara Tomašević

Autor: Marin Vlahović

Prije par godina jedna javna osoba javila mi se s čudnom molbom. Bila je u svom trećem braku, ponovno nesretnom, a izabrala je nasilnika za muža. Pitala me bi li ja, ili netko koga poznajem, mogao s njime malo “popričati”, onako muški, možda ga i urazumiti oslanjajući se na zakon jačeg.

Ostao sam zatečen njenom idejom i objasnio joj kako mislim da to i nije najbolja ideja. Postoje policija, odvjetnici, državne službe. U krajnjoj liniji, ne bi li se trebala od takvog čovjeka razvesti? U tom trenutku, na razvod nije htjela ni pomisliti. Gospodin je radio u inozemstvu i imao odličnu plaću, a njoj je bila bitna javna percepcija i komforan život koji bi tek povremeno poremetile svađe, međusobna vrijeđanja i pokoja šaka u glavu, naravno njenu. U mlađim danima, postupio bih vjerojatno drugačije i umiješao se u čitavu priču, te ostao posran, baš kao i cijela Hrvatska koja je navijala za Maru Tomašević nakon što je svog supruga, župana i lokalnog moćnika iz Požege Alojza Tomaševića, optužila za fizičko nasilje. Žena o kojoj vam pišem, kasnije se ipak razvela od nasilnika, ali nisam siguran da će isti rasplet imati i slučaj Tomašević. Uostalom, radi se o različitim ženama.

Javna osoba, koja je tražila nekog da joj “smiri” muža, poznata je po ekscesima, pa čak i fizičkim obračunima na javnom mjestu. S druge strane, bivši muž je bio totalni anonimus, nepoznat i nezanimljiv hrvatskoj javnosti. Vrlo vjerojatno, isti ljudi koji bi Tomaševića objesili radi obiteljskog nasilja, ismijavali bi njenu priču i komentirali kako je ona “ludara”.

U našem društvu ne postoje univerzalne vrijednosti i etičke norme. Naši svjetonazori utječu na priznanje nečijeg statusa žrtve. Imamo dvostruka, ako ne i trostruka mjerila za sve situacije, čak i za
obiteljsko nasilje. Nakon što je Mara Tomašević povukla optužbe protiv supruga, pojavile su se dvije teorije. Prva verzija glasi da je pokleknula pod prevelikim pritiskom i ucjenama, a druga da se pomirila s mužem. Neki idu toliko daleko i govore da je pobijedila ljubav. Ne poznajem osobno župana Tomaševića, ali na osnovi svih dostupnih informacija, kao i njegove reakcije na čitavu aferu, iskreno vjerujem da je taj čovjek najobičnije smeće. Problem je samo u tome što takvog smeća ima po cijeloj Hrvatskoj. Muškarci, ne svi, ali svakako većina, obične su svinje, pogotovo u svom odnosu prema ženama. Oni koji to nisu, u pravilu su tako nezanimljivi i dosadni, da ih većina žena izbjegava.

Naravno, ne služi se svaka svinja nasiljem. Postoje i razne druge suptilne metode ponižavanja i maltretiranja, podčinjavanja žene ulozi sluškinje i robinje sa statusom neke tamo glupače koja nema pojma o ničemu. I onda se u kadar ubacuju druge ženske, ali ne i žene već slatkorječive trebe koje nude relasakciju i razumijevanje, rame za plakanje. Zauzvrat očekuju poklone, večerice, a neke i novac.

U isto vrijeme žena koju takav muškarac odabere doslovno vene i ubrzano stari, a tako malo je potrebno da joj se vrati osmijeh na lice. Ne treba joj nakit i krevet od ruža, dovoljno je da u pogledu prasca vidi kako je i dalje voljena. Mnogi u Hrvatskoj su razočarani što je gospođa Mara Tomašević, povukla optužbe protiv svog muža Alojza. Smatraju to porazom koji nanosi veliku društvenu štetu, jer ako ona koja je imala podršku svih medija odustaje od progona nasilnog muža, kako će se to odraziti na tisuće drugih koje skupljaju hrabrost, i kojima je Mara Tomašević mogla biti inspiracija za donošenje ključnih životnih odluka? Sve navedeno stoji, ali je ipak samo izgovor. Svatko je odgovoran za sebe. Ne može gospođa Mara Tomaševiće biti odgovorna za sve žene u Hrvatskoj. Tu ulogu ona nikada nije tražila, niti prihvatila. Dapače, unaprijed je upozorila da je pametnije odustati od borbe.

Sada će je žaliti, prozivati i osuđivati. U očima javnosti, ona je jadnica i gubitnica. Ali je li uistinu tako? Politička karijera župana Tomaševića je gotova. On više nije čovjek s imenom i prezimenom već hodajuća metafora obiteljskog nasilja. Te stigme nikada se neće riješiti, i u tom smislu, njegov je javni život gotov. S obzirom na povlačenje optužbi, izgleda da ga je i ljubavnica ga napustila. Takve uvijek bježe kad krenu problemi. A žene? One ostaju i trpe sranja sve dok im jednom ne prekipi, i tada je kraj, ali ne potpuni. Vječno pitanje glasi – zašto žene trpe? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan i zavisi od osoba i okolnosti. Neke od njih vjerojatno i vide u tim muškarcima nešto što mi ostali ne možemo vidjeti. Promatraju ih godinama u raznim trenucima. Ispod svih njihovih slojeva, one pronalaze nešto što je vrijedno voljeti. Treba priznati i da su u prosjeku jače, mnogo snažniji karakteri od muškaraca.

Ne znam hoće li brak Alojza i Mare Tomašević opstati, ali kada se jednom Alojz nađe na smrtnoj postelji, tada će Mara biti uz njega. Prije nego što napusti ovaj svijet, Alojz će plakati gledajući u lice ženu koja mu je posvetila život i za to dobivala batine i svakodnevne laži. Nitko sa sigurnošću ne može reći da postoje anđeli na nebu, ali posljednji anđeo na zemlji kojeg će župan Tomašević ikada vidjeti, biti će Mara Tomašević.

Autor: Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.