7Dnevno
7Dnevno

General Željko Glasnović i Ante Zovko – izborni hit njemačke dijaspore!

Autor: I Balić / 7Dnevno / 19. kolovoz 2016.

Čak 11 njemačkih ogranaka HDZ-a dalo je potporu generalu Glasnoviću, što je najbolji pokazatelj da HDZ nema organizaciju među hrvatskim iseljeništvom, te da su sva dosadašnja gostovanja Karamarka, Brkića, Mađerić i drugih 'velikana' bila prigodna s dodvoračkim parolama kako bi se pojedinci poput Franje Akmađe i Ivana Sablića čim dublje instalirali u izvršnu vlast. No, na svu sreću, to im zbog pada Tomislava Karamarka nije uspjelo

Čak 11 od 17 ogranaka HDZ-a iz Baden-Württemberga napustilo je HDZ i prešlo u redove Ante Zovka i generala Željka Glasnovića, neovisnih kandidata XI. izborne jedinice. Tako hrvatska dijaspora za izbore ima svog generala, izbornika pobjedničke hrvatske vojske, časnog ratnika, domoljuba i rodoljuba koji i danas izgara za pravdu i hrvatsku stvar.

Hrvatski čovjek svuda je po svijetu prepoznao bivšeg saborskog zastupnika Željka Glasnovića, koji na naredne parlamentarne izbore ide sa svojom Neovisnom listom za XI. izbornu jedinicu. Sam general Glasnović naveo je više puta razloge svoje odluke i spremnosti da se i dalje bori za dostojanstvo hrvatskog čovjeka i Domovine koja se nalazi, kako mnogi kažu, u istoj situaciji kao i 1991 godine.

Glasnović i Zovko

Nekadašnji ratnik ne krije što ga sve razdvaja i odvaja od pojedinaca koji pokušavaju svojatati HDZ, bacajući ljagu na stranku koja je prva stvarala Hrvatsku, a danas je pokušavaju rastrgati brojnim aferama i podvalama svih vrsta. General Glasnović čvrsto danas stoji na putu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kao i nekada na prvoj crti bojišnice, dok pojedini plaćenici neprestano provode detuđmanizaciju, pakujući hrvatskim domoljubima najmračnije scenarije i sotonizirajući Domovinski rat i dr. Tuđmana.

Posljedica toga je hrvatsko društvo puno anomalija s velikom prijetnjom da uskoro izgubimo svaku nacionalnu čast i ponos. Stoga su Hrvati u svijetu posebno ogorčeni na takvu klimu i naveliko zamjeraju pojedincima, karijeristima u HDZ-u, koji nemaju kvalitetne odgovore Milanoviću i njegovu SDP. A upravo su Milanović i SDP posljednjih godina doveli Hrvatsku na rub ekonomskog i duhovnog ponora, a sada bi on opet želio zajašiti u premijersku fotelju. Međutim, to mu neće poći za rukom, upravo zahvaljujući ovakvim domoljubima kao što je general Željko Glasnović. Inače, na njegovoj izbornoj listi naći će se još jedan Hrvat iz njemačkog iseljeništva, Ante Zovko iz Heilbrona. Zovko je bio svojedobno hrvatski emigrant, a onda veliki domoljub i dobročinitelj koji se istaknuo humanitarnom pomoću Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, pa sve do današnjih dana, jer želi dati doprinos razvoju hrvatskog društva.

Obraćajući se svojim biračima i prijateljima, general Glasnović ovih je dana posebno naglasio zbog čega se kandidira samostalno na rujanskim parlamentarnim izborima:

Na ovakvu odluku ponukala me je prvenstveno moja savjest. Ne mogu i ne želim biti ‘smokvin list’ interesnim skupinama, niti još jedan statist u saborskim klupama. Ako želimo preživjeti kao nacija, moramo postaviti prioritetne političke ciljeve. Hrvatski glasači ubrzo će biti zasipani suhoparnim podacima i praznim frazama posuđenim iz engleskog govornog područja. Politički kandidati većinom će govoriti ono što vi želite čuti, a izbjegavati govoriti o onome što biste vi trebali znati. Tome će im zdušno pomoći i partijske ćelije u meanstream medijima.

Hrvatska – disfunkcionalna država

Prošlo je gotovo četvrt stoljeća od Domovinskoga rata, a Hrvatska još nije uspješno integrirala svoje ljudske i druge raspoložive resurse. Zašto Hrvatska ostaje disfunkcionalna država?

Republiku Hrvatsku predugo vode interesne skupine čiji je prvenstveni cilj samointeres, a ne izgradnja funkcionalne i moderne države Hrvatske. Dovoljno je sagledati stanje i odlazak mladih iz RH, položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, porušene mostove s izvandomovinskom Hrvatskom i kaotično stanje u koje je dovedena braniteljska populacija. Održivi razvoj utemeljen je na jednostavnim i funkcionalnim zakonima. U Hrvatskoj zakoni djeluju unutar disfunkcionalnog političkog sustava.

Dok su Hrvati izvan Hrvatske namjerno isključeni iz političkog i ekonomskog razvoja matične države, nacionalne manjine u Hrvatskoj uživaju ustavna prava po kojima su stekli privilegije koje nemaju manjine ni u jednoj državi Europske unije, pa i šire. Uspostavljena je tzv. pozitivna diskriminacija, ali je istovremeno s druge strane uspostavljena negativna diskriminacija, čime su zakinuti hrvatski birači u cjelini.

Već površna analiza sadašnjeg stanja potvrdit će da je Hrvatska samo indigo kopija bivše propale države po gotovo svim ključnim elementima. Ukorijenjena korupcija na svim razinama i socijalistička birokracija, u samom začetku, ubijaju svaki investicijski projekt. Ne možemo si priznati da je mentalna baština komunizma najveća prepreka napretku.

Skandalozno je da Hrvat rođen izvan domovine treba prosječno 3 godine kako bi dobio hrvatsko državljanstvo. Također je skandalozno da ljudi koji su desetljećima destruirali hrvatsku državu, još sjede u saborskim klupama i u svim tijelima državne vlasti. Retroaktivni zakoni koji će se obračunati s poslovnim kriminalom, ratnim profiterstvom i izdajom nacionalnih interesa nikad nisu došli u saborsku proceduru. Akademska i kadrovska lustracija ostaju tabu teme u hrvatskom društvu.

Nepopularni HDZ-ovci

Bez uspostave novog sustava vrijednosti Hrvatska neće doživjeti katarzu. Bez snažne Republike Hrvatske upitan je i opstanak Hrvata u BiH. A bez opstanka Hrvata u BiH upitan je opstanak Hrvatske, jer bez njih ostaje bez strateške dubine. Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Saborski odbor za Hrvate izvandomovinske Hrvatske, podbacili su u ispunjavanju svojih obveza prema Hrvatima u BiH, bez kojih danas ne bi postojala slobodna Republika Hrvatska.

Stvara se novi naraštaj iseljenika. Dok Hrvati u područjima od posebne skrbi napuštaju zemlju, hrvatska vlada nastavlja financiranje protuhrvatskih projekata. Jedan filozof ovako je dao definiciju fanatika: ‘To je čovjek koji se bori za neke ciljeve, a kad ih ostvari zaboravi ciljeve za koje se borio.’ Ne želim biti dio te skupine“, kaže jasno naš general koji je svojom iskrenošću i dosljednošću već osvojio dijasporu na prošlim izborima.

Tada je daleko nadmašio nepopularnog hadezeovca Ivana Šukera, kojega naši iseljenici ne mogu više vidjeti ni čuti, a Franjo Akmađa, konzuli Ivan Sablić, Kristian Tušek i drugi su ga ponosno vodali Njemačkom i gurali u naručje hrvatskih iseljenika. To je ionako bilo krajnje neprihvatljivo iz više razloga, a jedan od njih je da je Šuker bio Sanaderova desna ruka i da je kao takav već odavno trebao nestati s hrvatske političke scene. Ali kako nije, onda i danas HDZ krase barba Ivini kadrovi poput Božidara Kalmete, dr. Zdravka Milinovića, Dubravke Šuice, Vlade Šeksa i sličnih likova koji svojim poznatim “karizmama” koče HDZ i ne doprinose željenom društvenom razvoju. A kada već ne žele to sami shvatiti, onda ih treba uljuđeno smijeniti, te im tako otvoriti “demokratske oči“, jer poznato je u zapadnim demokracijama kako se rješavaju takvi slučajevi i kako padaju političari koji ne zadovoljavaju potrebne demokratske kriterije.

Očekuje se da će iseljenici, što se bliže izbori, još više prepoznati Glasnovićevu listu, jer u našu redakciju ovih dana stižu brojni pozivi i pisma potpore našem generalu, političaru koji izgara za svoju Hrvatsku, a iseljeništvo doživljava kao dušu napaćene domovine.

Poruka dijaspore

I ovaj put ZNA SE kao i na prošlim izborima, prolazi naš general Željko Glasnović, bez obzira što nije na listi HDZ-a“, poručuje naša dijaspora i dodaje:

Dijaspora mu je već ukazala svoje povjerenje na prošlim izborima, te tako jasno rekla što misli o njegovu radu i zalaganju za hrvatsku stvar. On nije čovjek koji će staviti glavu u pijesak i za malo dukata prodati Domovinu crvenim dušmanima. Naprotiv, Glasnović će sigurno još jače zagrmjeti iz Sabora na njih i sve neprijatelje Hrvatske koji mrze naš obrambeni Domovinski rat i Hrvatsku vojsku koja je stvorila Domovinu i oslobodila je svojom ‘Olujom’. Suprotstavit će se svim izdajnicima koji na razne načine provode detuđmanizaciju Domovine, blateći lik i djelo našeg prvog predsjednika, oca domovine, kojega su naši iseljenici naveliko podupirali i ostali mu vjerni do današnjih dana, usprkos raznim izdajnicima.

Svjesni smo u koju su situaciju posljednjih godina pojedinci u Njemačkoj doveli HDZ slijepo provodeći politiku Tomislava Karamarka, Milijana Brkića, Margarete Mađerić, Ante Babića, Franje Akmađe, te konzula Ivana Sablića, Kristiana Tušeka iz Düsseldorfa, dr. Veselka Jovanovića, Krune Šimovića i drugih poslušnika koji su nanijeli veliku štetu politici Hrvatske demokratske zajednice u Njemačkoj, te doprinijeli velikoj podjeli Hrvata i to na štetu vlastite stranke, koja sve više ostaje bez vjernih birača iz iseljeništva.

A to se najbolje vidjelo i kroz sam pad Tomislava Karamarka i marginalizaciju Milijana Brkića, a mnogi vjeruju da će još otići i dr. Miro Kovač, koji nije ispunio očekivanja iseljeništva i uveo red u diplomatsku službu. Jer, neprihvatljivo je da u Njemačkoj još uvijek službuju diplomati iz starog sistema, pa se stječe utisak kao da Hrvatska nema mladih i obrazovanih diplomata koji bi ih zamijenili.

Također i za ove sadašnje čelnike HDZ-a u Njemačkoj, poput konzula Ivana Sablića iz Stuttgarta i Kristiana Tušeka iz Düsseldorfa koji su se za protekla dva izbora (parlament EU-a i državni) našli na izbornim listama HDZ-a i nažalost postigli poražavajuće rezultate, krajnje je vrijeme da ih se prestane forsirati, a posebno kada se ima u vidu da su oni diplomati u službi i kao takvi ne bi se smjeli aktivno baviti politikom.

Očekuje se velika smjena

S druge pak strane i sam neuspješni Franjo Akmadža koji se već nekoliko godina nameće kao čelnik HDZ-a u Njemačkoj, na posljednjim izborima nije izabran niti u Župno vijeće Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu, što najbolje pokazuje koliko je izborno poželjan među Hrvatima, a i sposoban okupiti birače i simpatizere.

Mnogi prebacuju Akmadži i odgovornost za gašenje mnogih HDZ-ovih ogranaka u Njemačkoj, jer se ni on, ali ni ljudi oko njega nisu dovoljno bavili organizacijskim radom. Stoga je krajnje vrijeme da Akmadža odstupi s te funkcije i svoje mjesto prepusti nekome tko bi bio angažiraniji i više radio na jedinstvu Hrvata i biračkog tijela HDZ-a u Njemačkoj. A naposljetku, i sam Akmadža prigrlio je toliko funkcija da ih je gotovo nemoguće istodobno uspješno obavljati:

Primjerice, predsjednik je Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj, dopredsjednik Hrvatskog gospodarskog saveza i koječega još. Vjerujemo da će ga sam predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković uskoro smijeniti, kada prođu izbori, jer to tako više ne ide. Koliko su ti HDZ-ovi ogranci u Njemačkoj neaktivni, od kojih većina postoji samo na papiru, najbolje govore podatci s bivših izbora kada je u Njemačkoj, gdje živi oko pola milijuna Hrvata, znalo izaći na glasovanje njih samo nešto više od dvije tisuće. To je više nego poražavajuće i dokaz kako se vode ti ogranci na papiru, da su neaktivni, a mnogi već dugo i ne postoje.

Zanimljivo je da je čak 11 ogranaka dalo svoju potporu generalu Glasnoviću, što je najbolji pokazatelj da HDZ nema organizaciju među hrvatskim iseljeništvom, te da su sva dosadašnja gostovanja Karamarka, Brkića, Mađerić i drugih ‘velikana’ bile prigodne dodvoračke parole kako bi se pojedinci poput Franje Akmađe i Ivana Sablića čim dublje instalirali u izvršnu vlast. No, na svu sreću, to im zbog pada Tomislava Karamarka nije uspjelo.

A činjenica da su iseljeni Hrvati prepoznali generala Glasnovića, dovoljno govori sama za sebe. Da, Hrvati znaju pronaći izlaz i donijeti ispravne odluke kada je najpotrebnije“, poručuju hrvatski iseljenici koji su prešli na Glasnovićevu stranu.

Autor: I Balić / 7Dnevno / 19. kolovoz 2016.

ZADNJE VIJESTI