Robert Anic/PIXSELL
Robert Anic/PIXSELL

Usprkos svemu, izvorni HDZ je preživio – i pobijedio!

Autor: Boštjan Marko Turk / 7dnevno 16. rujna 2016.

Milijan Brkić, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Milan Kujundžić, Željko Glasnović… nadjačali su lijeve tranzicijske medije i planove koje su imali s HDZ-om – oni neće slijediti „ljekoviti recept“ koji je propisao Bruxelles: svakome se prijateljski nasmiješiti, ne govoriti ništa važno, a prvenstveno ništa važno ne poduzeti

Nedjeljni su izbori prije svega  donijeli pitanje koji je HDZ upravo pobijedio. Tijekom predizborne kampanje opširno smo popisivali nedostatke s kojima je Plenkovićev HDZ tražio put u političku sredinu. A politička je sredina politička neučinkovitost, lijek protiv nacionalne i općeljudske individualnosti podignut po receptu Bruxellesa: svakome se prijateljski nasmiješiti, ne govoriti ništa važno, a prvenstveno ništa važno ne poduzeti. HDZ, koji je pobijedio, je HDZ pomaknut ulijevo i odvojen od stupova svog povijesnog identiteta. Sve je to bio egzaktno promišljen manevar. Današnji HDZ izgradili su lijevi tranzicijski mediji (tijekom ljeta analizirali smo najekstremnije primjere od njih, Jutarnji list). Bilo je to u njihovu interesu, jer takav HDZ ne bi nikada mogao ometati tkivo postpartijskog društva, u kojemu su bivši zastupnici stranačke elite održali većinu svojih privilegija. U prvom se trenutku čini da se u Republici Hrvatskoj neće ništa promijeniti: izreći će se puno riječi i prijateljskih obećanja, ali to će biti sve. Četvrt stoljeća tranzicije će se zavrtjeti nazad.

Potencijal HDZ-a da Hrvatsku gurne naprijed

Ali postoji nada. Preko nje dolazimo do paradoksa: najbolje rezultate unutar izbornih jedinca su u stvari postigli kandidati koji su poznati po svom istinskom identitetu: taj se bitno razlikovao od bezbojnog stava Andreja Plenkovića. To su bili izvorni kandidati HDZ-a. Među njima je vrijedno spomenuti Milijana Brkića, Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih, Milana Kujundžića, a kao posljednjeg, fenomen dijaspore – Željka Glasnovića (na svojoj listi). To znači da od Republike nisu odustali oni kojima je ona ispred svega. Oni su nadjačali tranzicijske medije i planove koje su imali s HDZ-om. Izvorni HDZ je, usprkos svemu, preživio – i pobijedio.

Sada će sve ovisiti o transferima pojedinih članova, ali i o podršci stranaka koje su tvorile Narodnu koaliciju. A tu je i Most, koji se srušio pa čeka da ga pozadina nanovo postavi uz Plenkovićev HDZ. Ali baš izvorni, ne-Plenkovićev HDZ u današnjem HDZ-u može biti formula koja ima potencijal gurnuti Hrvatsku naprijed.  A u tom pravcu Republika Hrvatska može krenuti samo obavi zadaću čišćenja prošlosti i uklanjanja  monopola iz Titove baštine koji su se urezali duboko u tkivo moderne države. U nedavnom intervjuu za Reporter, jedine slovenske nezavisne novine, prof. dr. Josip Jurčević, istraživač moderne povijesti, ovako je ocijenio stanje u zemlji: „Udba je vodila proces tranzicije, raspada Jugoslavije, kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji i mnogim drugim zemljama komunističkog svijeta. Udba se sa svojom strukturom preselila u nova tijela vlasti demokratske i europske Slovenije i Hrvatske”. Uzimajući u obzir ovu procjenu, jasno je da u Sloveniji i Hrvatskoj postoje paralelne države, jedna formalna koja je očita, a druga skrivena, koja sve konce drži u svojim rukama. Tako je bilo i na zadnjim izborima. I tako je najverojatnije i danas, kad se sklapa nova koalicija.

Paradoksalna situacija u kojoj se nalazi Plenković

Kada to prenesemo na međunarodnu razinu, možemo vidjeti u kakvom se paradoksalnom položaju nalazi Plenković. Naime, pobijedio je s podrškom Europske pučke stranke (EPP), čija je najmoćnija članica njemačka Demokršćanska stranka predvođena Angelom Merkel. A upravo je ona bila poražena u matičnoj izbornoj jedinici nedavno na lokalnim izborima. Porazila ju je Alternativa za Njemačku, koja si silovito otvara put na vlast. Njen program će sigurno biti referendum o izlasku iz Europske unije. Isto će se dogoditi i u Francuskoj kada pobijedi Nacionalna fronta Marine Le Pen. Bruxelles će za kratko vrijeme postati sličan Beču: mjesto izgrađeno za potrebe glavnoga grada velikoga carstva, kojeg više nema.

Više puta je naglašeno da je glavna mana suvremene Europske unije u tome što je preuzela način mišljenja koji je bio svakidašnjica realnog socijalizma. Tako je ovaj mentalitet preživio i inficirao europske moćnike (najprije filozofe). Otuda multikulturalizam i ostali nedostaci. Danas je taj mentalitet živ na europskoj i globalnoj razini. Kako znamo, u tijeku su izbori za novog glavnog tajnika UN-a. Prednost se daje ženama iz srednje Europe. Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je podnio prosvjednu notu, jer Bugarska više ne inzistira na Irini Bokovoj. Vlada u Sofiji sada forsira Kristalinu Georgijevu, a to ne odgovara Moskvi. Ne odgovara joj ni Antonio Guterres, favorit za tu funkciju. Putin bi želio poduprijeti Irinu Bokovu iz jednog univerzalnog razloga: Bokova, direktorica UNESCO-a, je jedina važna dužnosnica u Europskoj uniji, i svijetu, koja je bila aktivna kao politički časnik u vrijeme najtežeg komunizma. Lustracija ju nije dotaknula, kao ni Bugarsku. Putin želi zadržati Bokovu jer gradi kontinuitet sovjetske vlasti u svojim bivšim satelitima. Tako je posjetio Sloveniju. Europa se raspada pred našim očima.

Andrej Plenković je pobijedio uz potporu iste te europske politike, ali ta nikada u posljednjih sedamdeset godina nije bila toliko bespomoćna: bez unutarnje snage i utjecaja. Lak je plijen mnogima, a posebice onima koji su se morali – i u Sloveniji i u Hrvatskoj – već nakon pada Berlinskog zida.

To je pravi izazov za današnji HDZ i buduću hrvatsku vladu.

Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: Boštjan Marko Turk / 7dnevno 16. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI