Luka Stanzl/PIXSELL
Luka Stanzl/PIXSELL

POLITIČKA SMRT ZORANA MILANOVIĆA – POVIJESNA JE PRILIKA ZA SPAS HRVATSKE KOJU SDP I HDZ NE SMIJU PROPUSTITI

Autor: Vladimir Gredelj

Tekst pišem kao građanin Republike Hrvatske, ne kao pripadnik ovih ili onih političkih opcija , ljevice ili desnice.

Što to znači? To znači da Most nije partner s kojim bi Plenkovićev HDZ mogao formirati stabilnu i još još manje reformističku Vladu s potencijalom da Hrvatsku izvede iz posttotalitarne na put moderne europske prosperitetne države i društva. Iz dosad viđenog i znanog Petrov nije političar vizionar. Njegovi ciljevi počinju i završavaju u vlastitom dvorištu. On i ne razmišlja barem ne javno o strategiji razvoja Hrvatske niti o strateškim pretpostavkama tog razvoja. U osnovi radi se o samodopadnom populistu i samoproglašenom moralistu koji je sebe i svoju Partiju uzeo za mjerilo poštenja u hrvatskoj politici. Njegova politika je politika ultimatuma. Bez obzira tko je s druge strane. Iz načina na koji javno nastupa pa i u pregovorima s HDZ-om čini se kako potpuno pogrešno shvaća čak i ulogu morala u politici kao nečeg što je samo sebi svrha. Kako Petrov shvaća moral u politici govori činjenica da on sa svojom strančicom i 13 osvojenih, mandata, bez imalo srama postavlja uvjete stranci koja je imala povijesnu ulogu u stvaranju Hrvatske države i 61 osvojeni mandat na posljednjim izborima. Plenković očito misli da nema puno izbora ali s prevrtljivim Mostom nema budućnosti. Narod bi rekao: „ Tko sa djecom liježe, upišan se probudi.“ Tim više Plenković bi morao više voditi računa o dojmu koji ostavlja svojom defanzivnom ulogom u pregovorima. Ne radi se o taštinI, već o dostojanstvu velike stranke kojoj je na čelu. Ostavlja dojam da sve ovisi o Petrovu, a to ostavlja vrlo loš dojam, upravo mučan, da budućnost Hrvatske ovisi o ljudima s političkim iskustvom upravljanja mjesnom zajednicom. Vjerujem da je to frustrirajuće za veliku većinu hrvatskih građana neovisno o stranačkoj pripadnosti. Specifičnost Mosta je da se za razliku od drugih stranka, ne bori za ministarske fotelje, jedino inzistira da ih bude sedam i to u resorima koji Petrov traži. O svemu ostalom Plenki može odlučiti potpuno samostalno. Ako ovaj minimum „moralnih“ zahtjeva Plenković nije spreman ispuniti onda mora preuzeti odgovornost pred Hrvatskim narodom, za neuspjeh pregovora , i početi se pripremati za nove izbore a Petrov za novi ultimatum , i tako u krug , sve dok hrvatski građani ne progledaju.

Tekst pišem kao građanin Republike Hrvatske, ne kao pripadnik ovih ili onih političkih opcija , ljevice ili desnice. Nikad nisam bio član političkih stranaka. Hrvatska mi je (od)uvijek na prvom mjestu. Stranke na žalost vrlo često, iz dnevno političkih interesa, nacionalne interese podređuju stranačkim. Ta činjenica, unatoč strasti za politiku, drži me podalje od ideje da razmišljam o članstvu u nekoj od stranaka. Drugi razlog je taj , što u stranačkom životu, dvije ruke, koliko god glupi bili njihovi vlasnici , više vrijede nego jedna pametna glava . Zbog svih opasnosti koje u sebi nosi ova jednostavna matematika koja predstavlja temelj demokracije, još kao mlad čovjek zapisao sam aforizam koji glasi:“ Demokracija je lijepa stvar ali kako za koga , ljudi ipak radije vjeruju u Boga!“. Naime, vjera u izrečeno nalaže podozrivost spram institucija i svih drugih više ili manje važnih čimbenika o kojima ovisi svakodnevno prakticiranje demokracije, odnosno politike, kao njenog proizvoda, sa kojom barem za sada nemamo pravo biti zadovoljni.

Dakle kao građanin RH držim da jedino velika koalicija SDP-a i HDZ-a može imati potencijal na temelju kojeg možemo očekivati velike promjene i korijenite reforme, onako kako ja to vidim. Mnogi će reći da na sreću nije bitno kako ja to vidim i potpuno su u pravu. Puno je važnije kako to vide oni od kojih promjene već tako dugo očekujemo. Ja tek koristim svoje pravo da javno mislim,a mislim da od Vlade u kojoj će biti Most , ne treba ništa očekivati. Zašto? Zato jer vođa tih političkih prevrtljivaca, koji sebe vole doživljavati jedinom vjerodostojnom političkom opcijom (kako umišljeno), od drveća ne vidi šumu.

No , najmanji je problem Most, jednostavno stoga što nije strateški bitan za razrješenje suštinskih problema Hrvatske. Spadam u red onih građana koji nepokolebljivo drži da svakoj reformi mora prethoditi izgradnja novog sustava vrijednosti i definiranja vitalnih nacionalnih interesa na temelju nacionalnog konsenzusa, što pretpostavlja politiku suradnje SDP-a i HDZ-a, umjesto isključivosti i netrpeljivosti koja je do sada bila glavna karakteristika odnosa tih dviju stranaka. Tek tada i na toj osnovi možemo graditi politiku okupljanja na koju je odmah nakon izbora počela pozivati predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Kad to apsolviramo Hrvatskoj je samo nebo granica. Čak i bez njegove svetosti gospodina Petrova. Stoga sam u ovom trenutku osobno fokusiran prije svega na SDP i na to koga će na upražnjeno mjesto šefa stranke postaviti SDP-ov stranački korpus. Osobno mi se to čini mnogo važnijim od podjele ministarskih fotelja između HDZ-a i MOST-a. SDP je stranka koja bila na vlasti ili u oporbi od nezaobilaznog je značaja za budućnost i prosperitet Hrvatske države i njenog društva. Upravo stoga, od povijesne je važnosti tko će biti novi predsjednik SDP-a. NIkako ne bi bilo dobro da SDP nakon Milanovića dobije neku njegovu kopiju, jer to podrazumijeva nastavak politike koju je vodio Milanović. To bi bio početak kraja SDP-a . Taj kraj bi bio nestanak SDP sa političke scene. Umjesto toga priželjkujem da stranka evoluira u modernu socijaldemokraciju odmaknutu od totalitarnog naslijeđa. S obzirom na pretvorbu koja je iza nas ali ne i njene posljedice i kapitalizam koji smo kao društvo prihvatili puno je posla za istinske socijaldemokrate . Želi li evoluirati , a ne odumrijeti , sada je važno da na čelo SDP-a dođe osoba koja će okončati politiku konflikta poznatiju kao „Ili mi ili oni“ , te prije svega u interesu očuvanja tekovina istinskog antifašizma , odlučiti u svemu postupiti sukladno Rezoluciji VE o osudi komunističkih zločina 1481. iz 2006. i Rezoluciji VE 1096.broj 1096 o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. Budući da o tome u najvećem djelu ovisi budućnost ove države i društva apeliram na članove SDP-a da prilikom izbora novog predsjednika izaberu osobu dovoljno zrelu i povijesno odgovornu za stvaranje pretpostavki za toliko nužno ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda nakon čega bi velika koalicija bila ne samo moguća, nego i nužna pretpostavka za transformaciju Hrvatske iz posttotalitarne u modernu i prosperitetnu državu i društvo. To ne može niti HDZ niti SDP sam . Samo zajedno, to mogu jedino SDP i HDZ suodgovorni za stanje u društvu , zajedno u Vladi i Saboru uz potporu svih dobronamjernih građana RH, poglavito medija zaduženih za neizostavno pozitivno ozračje sukladno ustavnoj zadaći koju imaju.

Autor: Vladimir Gredelj

ZADNJE VIJESTI