Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Po Plenkoviću se dan poznaje!

Autor: fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

Kakvi su prvi koraci Andreja Plenkovića i što iz njih možemo iščitati? Jeli se na izborima poigrao desnicom, a onda koketirao s ljevicom? U tekstu čitajte što bi konačno trebao učiniti Vladimir Šeks i zašto po sto puta treba upravo on pročitati izjavu Zvonimira Bobana. Je li novi predsjednik vlade glasnije čuo Milorada Pupovca, nego vapaj domoljuba? Analizu prvih Plenkovićevih koraka čitajte u novoj kolumni fra Marija Knezovića.

Imenovana je i u Saboru potvrđena nova Vlada Republike Hrvatske. Koalicija HDZ-a i Mosta preuzela je odgovornost za vođenje države. Uz njih su predstavnici manjina i nekoliko stranaka s jednim ili dvama zastupnicima. Svi se vole utrpati u pobjednički vagon. Dobro je da nismo svjedočili frustrirajućemu načinu pregovaranja kao prošle godine. Most je očito naučio da bude most ispod kojega može i rijeka teći i brodovi proći. Most bez funkcije mosta postaje satirično ruglo. HDZ je, u većini izbornih jedinica, samostalnim izlaskom na izbore pokazao dobar smjer kuda bi politika trebala ići. Taj potez Andreja Plenkovića treba pozdraviti. Ljudi vole čistu situaciju, a ne vole koktel stranaka koje zastupaju različite interese, a nude se u istome paketu.

Novi predsjednik Vlade Andrej Plenković, što je vidljivo iz javnih nastupa, djeluje sigurno, odmjereno i mirno. Imponira izgledom, a i u stručnome znanju ne zaostaje. U njega su emocije rjeđe nego snijeg na Hvaru odakle dolazi, a osmijeh je veće rijetkosti nego dobitak na lotu. Ne bi škodilo malo emocije i osmijeha. Situacija je sumorna pa bi je valjalo relaksirati. Svojom hladnoćom Plenković je najprije ohladio zajapurene ljevičare (SDP) u vrijeme predizborne kampanje, ali je nakon izbora ohladio i konzervativniji i domoljubniji, neki će reći „desni“ dio unutar svoje stranke. Stječe se dojam da su mu neki ljudi trebali samo na dan izbora od 7 sati ujutro do 19 sati navečer. Nakon toga Plenkoviću su oni koji su mu osigurali pobjedu postali tehnološki višak i teret. Teret koji treba zbaciti. Da je tomu tako, pokazao je izborom članova svoga kabineta i Vlade. Naime, u sastavu nove Vlade nema najomiljenijega hadezeovca Zlatka Hasanbegovića. Nije najveći problem što u Vladi nema Hasanbegovića. Problem je u nedostatku hrabrosti i svojevrsnoj prevari birača. Ako s Ninom Obuljen nije htio ići na izbore, onda treba bitidosljedan i ne ići s njom ni u Vladu. Birači bi mogli kazati da su povučeni za nos.

Očito je Plenković ostao bez hrabrosti ili je, što je bliže istini, pokleknuo pod pritiskom javnosti ili naputcima Bruxellesa. Izostavljanje Hasanbegovića iz Vlade je odluka koja je donesena pod pritiskom onih medija kojima je upravo Hasanbegović uskratio proračunski novac koji troše nenamjenski. Plenković je trebao izići pred mikrofone i jasno kazati „muški“ da ne želi zbog toga i toga Hasanbegovića u Vladi. To je njegovo pravo. No, boli što se pokazala politička nedosljednost koja je daleko od natpisa na predizbornim plakatima „vjerodostojno“. Ako je Nina Obuljen bila tako sposobna, zašto nije bila na listi HDZ-a? Zar je moguće da je u roku od jednoga mjeseca postala kompetentna i sazrjela za veliku funkciju? Ako je Plenković znao za njezine kvalitete, što s tim njezinim kvalitetama nije izišao pred birače i s njom kapitalizirao još veću pobjedu? Ne. On je svjesno preko Zlatka Hasanbegovića, Mire Kovača, Ivane Maletić, Gorana Marića, Damira Jelića, Brune Esih skupljao potporu birača kako bi onda u Vladu imenovao one koji nisu podmetnuli leđa u predizbornoj kampanji i koji su njemu podanički bliski. Birači su zanemareni. To je načelo, zakonski pravilno, ali je nekorektno prema izbornoj bazi i primjeni demokracije u praksi. Nije dobro kada se glasnije čuje želja Milorada Pupovca od tisuća domoljuba.

Još je gore, što nije nemoguće nazrijeti, kako Plenkovića savjetuje Vladimir Šeks. Šeks, to ne treba sporiti, zauzima vrijedno mjesto u političkome životu. Njegove zasluge su neporecive. Međutim, dugo, predugo kadrovira da bi bilo uspješno. Šeks bi trebao čuti sto puta izjavu Zvonimira Bobana kada je nakon utakmice polufinala Svjetskoga prvenstva s Francuzima rekao da je predugo bio u igri. Nije izišao na vrijeme iz igre, napravio je pogrješku i izgubili smo. To je poruka i doajenu Šeksu. Predugo si u igri, iziđi, izgubit ćemo. Vrijeme je za časnu mirovinu i političko mirovanje. Uza sve to odašilju se i neke poruke. Što smatram opasnom porukom? Smatram to što je ubijen ideal domoljublja i zanosa. Bacanje Hasanbegovića sa scene je poruka svim istinskim domoljubima, hrabrim borcima, da im je uzaludan trud. Jer, kada izbori prođu, htio ne htio, nekako se sinovi prošlih sustava „nanjuše“ i preko partijskih očeva i djedova nađu na istoj strani. Loše je to. Premda bi još gore bilo da je Milanović ostao. A ostao bi da nije bilo gore spomenutih sakupljača glasova.Ne bih samo volio da se ostvari izreka: „Sjaši Kurta da uzjaši Murta!“A što će biti, vidjet ćemo. Nadati se dobru premda se loše sjeme odabralo. Dajmo Vladi sto dana mira, a onda slijede ocjene i procjene. Ali ako se po jutru dan poznaje, brzo će smrknuti!

Autor: fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

ZADNJE VIJESTI