Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

Plenkovićev HDZ i Milanovićev SDP = SKH!

Autor: Viktor Kodrič / 7Dnevno / 1. srpnja 2016.

Potpora koju Plenković danas ima u HDZ-u ravna je potpori koju je Tito imao u SKJ! Stranačke ulizice koji su svojedobno klicali Ivi, potom Jadranki a onda i Tomi, koji je svojedobno u svojoj knjizi “Uprknuće“ odlično opisao bivši saborski zastupnik HDZ-a i poznati splitski arhitekt Jerko Rošin, uskoro bi novom velikom vođi mogli uglas zapjevati: „Druže Andrej ljubičice bijela, tebe vole i zdesna i slijeva“!

Andrej Plenković bit će novi predsjednik HDZ-a. Tu više nema nikakve dvojbe, jer će biti jedini kandidat. Baš kao i svojedobno Tomislav Karamarko. Čak je i kočoperni HDZ-ov Putin iz Like Darko Milinović odustao. Milinović je novinarima rekao kako je razgovarao s Plenkovićem te kako su ustanovili da su između njih male razlike. Možda bi Milinović, kada bi obavio razgovor i sa Zoranom Milanovićem, ustanovio kako su između njih male razlike.

A osim Milinovića više nitko i nije imao hrabrosti razmišljati o kandidaturi, premda krajnja desnica još ne vjeruje da se njihov favorit Zlatan Hasanbegović neće kandidirati. „Pa zar ne vidite da je sve gotovo i spremno za Plenkovićevo ustoličenje na čelno mjesto HDZ-a“, kaže nam pouzdan izvor iz stranke. Dok se Karamarko na 27. godišnjicu osnutka stranke 17. lipnja ove godine u prostorijama NK Jaruna još uvijek zanosio idejom o mogućem preslagivanju Vlade, i svom opstanku na mjestu HDZ-ova predsjednika, insajderi tvrde da je njegov zamjenik Milijan Brkić obavljao razgovor s Andrejom Plenkovićem i dogovorio njegovo ustoličenje. Ohrabren tim činom Plenković je, prije negoli je Karamarko stigao podnijeti ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a, brže bolje najavio svoju kandidaturu i gotovo prestrašio sve svoje potencijalne konkurente. Gotovo identično je postupio i aktualni predsjednik SDP-a Zoran Milanović, kada je 2007. nakon Račanove smrti, kao član Izvršnog odbora stranke, na sjednici Glavnog odbora najavio kandidaturu za predsjednika SDP-a na izbornoj konvenciji koja se održala 2. lipnja te godine.

“To je još jedan demokratski iskorak u stranci koja je i do sada bila najdemokratičnija“, rekao je Milanović novinarima nakon sjednice Glavnog odbora, istaknuvši kako SDP-u želi ponuditi novu energiju i novi iskorak. I dok je Milanović dijelio izjave i davao intervjue u funkciji kandidata za Račanova nasljednika, ostalih troje kandidata – Željka Antunović, Tonino Picula i Milan Bandć – su oklijevali s isticanjem svojih kandidatura što je donijelo ogromnu prednost Milanoviću. On je na Izbornoj konvenciji stranke 2. lipnja 2007. potukao sve svoje protukandidate i postao novi predsjednik SDP-a.

Politika sa Zrinjevca br. 7

Danas se ponavlja ista matrica kada je riječ o Andreju Plenkoviću, kandidatu HDZ-a za predsjednika stranke. I on je vješto iskoristio zbunjenost i nestabilnost u stranci nakon pada Vlade i raspuštanja Sabora pa je, još dok je Karamarko brojio svoje posljednje dane u fotelji predsjednika HDZ-a, požurio istaknuti svoju kandidaturu dok se ostali potencijalni protukandidati nisu ni snašli. „I Plenković i Milanović, sve je to ista matrica sa Zrinjevca br. 7“, kaže nam jedan razočarani HDZ-ovac, vjerojatno aludirajući na Udbu, čije je sjedište u bivšoj državi upravo bilo na toj adresi.

Zoran Milanović je potpuno u pravu kada kaže da “Plenković može biti i član SDP-a”, te se pita što on traži u HDZ-u. Zasigurno je da je i sam Milanović u ideološkom i svjetonazorskom smislu bliži Plenkoviću od većine članova Predsjedništva HDZ-a, smatraju mnogi članovi te stranke, ali i brojni drugi. Tako oni izbor Plenkovića za predsjednika HDZ-a smatraju opasnim rješenjem i idu toliko daleko pa kažu da s takvom dvojicom čelnika stožernih stranaka u Hrvatskoj, Plenkovićem i Milanovićem, koji su ispali iz iste svjetonazorske epruvete, naša zemlja uskoro može ogresti u jednoumlju. Je li ova plebiscitarna potpora Plenkoviću koja se svakodnevno rasplamsava iz redova razdraganih članova HDZ-a, i neodoljivo podsjeća na potporu koju je dobivao Josip Broz Tito iz partijskih redova u bivšoj državi, dugoročno dobra za razvoj hrvatske parlamentarne demokracije.

Povratak u prošla vremena

I dok jedni smatraju da nije, ima i onih koji smatraju da je to dobro, jer će Plenkovićevim dolaskom na čelo stranke konačno sazreti svi uvjeti za veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. Toj tezi u prilog ide i činjenica kako će i strani kreditori i međunarodne institucije tražiti veliku koaliciju. S koalicijom HDZ-a i SDP-a konačno bi se ostvario davnašnji san bivšeg predsjednika HDZ-a o nestanku s političke scene raznih mostova i mostića, živih zidova i Bandićeve stranke 365 dana i noći delanja bez prestanka. Nestalo bi ucjena i političke trgovine mandatima, Vlada bi bila stabilna, pa više ne bi prijetila opasnost od prijevremenih izbora. Shvatio je Plenković na vrijeme da takvu prigodu ne smije propustiti, pa je, dok još nitko od mogućih kandidata za predsjednika HDZ-a nije stigao ni istaknuti svoju kandidaturu, a kamo li skupiti potrebitih 5000 potpisa, on već počeo putovati po Hrvatskoj i članovima stranke predstavljati svoj program. Potporu koju Plenković danas ima u HDZ-u ravna je potpori koju je Tito imao u SKJ, kaže nam naš sugovornik. A takvu potporu koju Plenkovićev ima u stranci komentirao je za jedan portal i dr. Zdravko Tomac. „Nitko još nije službeni kandidat, nitko još nije skupio potpise, a pojedini visoki dužnosnici HDZ-a su se počeli natjecati da unaprijed daju javnu podršku jednom od mogućih kandidata. Mislim da je to nešto jako ružno. Dobro je što je Reiner rekao da bi se pojedinci trebali suzdržati od javne potpore, još bolje je to što je Predsjedništvo HDZ-a konačno zauzelo stav i kritiziralo one koji su ustvari pokušali svojim autoritetom birati novog predsjednika HDZ-a umjesto članova HDZ-a“, kaže Tomac. I ne samo Tomac, nego i mnogi drugi u HDZ-u smatraju da HDZ ima povijesnu priliku na djelu pokazati da je demokratska stranka što znači da organizira izbore za novog predsjednika na potpuno demokratski način uz punu ravnopravnost svih kandidata i jednakih mogućnosti svakog kandidata da koristi stranačku mašineriju.

Obnova Socijalističkog saveza

No, postoji opravdana bojazan da plebiscitarna potpora jednom kandidatu, konkretno Andreju Plenkoviću ne sluti na dobro te ugrožava same temelje demokracije, jer nas sve to vraća u neka prošla vremena – povratak u jednopartijski sustav, kaže naš sugovornik i sarkastično konstatira: „Plenkovićev HDZ i Milanovićev SDP = SKH!“ I bivši ministar gospodarstva u Račanovoj vladi iz 2000. godine Goranko Fižulić nije siguran da bi izbor Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a, uz plebiscitarnu potporu koju sada dobiva od razdraganog članstva stranke, dugoročno bio dobar za daljnji razvoj hrvatske parlamentarne demokracije i da moguća mimikrija stvarnih političkih opredjeljenja biračkog tijela nužno znači i njihov nestanak. Upravo artikulacija interesa različitih društvenih skupina kao i njihovo reprezentiranje jest pravi smisao postojanja političkih stranaka, u protivnom možemo obnoviti i Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, smatra Fižulić. S takvim njegovim stavovima slaže se i naš sugovornik iz HDZ-a, koji se ne može iščuditi kako njegove stranačke kolege preko noći presvlače odijela i okreću se kao ćurak na vjetru. Po čemu je to Plenković uopće zaslužio toliku potporu brojnih organizacija HDZ-a diljem Lijepe naše, pitaju se danas mnogi u stranci. Pa taj čovjek za stranku nije uradio ništa, nije pocijepao niti jedan par cipela, niti je za HDZ prolio i jednu kapljicu znoja. I sad odjednom on dobiva masovnu potporu članstva i visokopozicioniranih stranačkih dužnosnika koji su do jučer, da ironija bude veća, bili Karamarkovi pobočnici, konstatira jedan razočarani HDZ-ovac. I sada ti isti ljudi tretiraju Plenkovića kao jedinog dobrog kandidata, kao spasitelja HDZ-a.

Umjesto festivala – ruglo demokracije

A veliki dio medija obožava Plenkovića, kao što je svojedobno obožavao i Ivu Sanadera, a potom i tadašnju novu nadu na hrvatskoj političkoj sceni Zorana Milanovića. Uskoro bi u tom kontekstu Jelena Lovrić mogla napisati tekst pod nazivom: „Evo, zašto ću glasati za Plenkovićev HDZ“, baš kao što je svojedobno pisala zašto će glasati za Sanadera. Tako će mediji u prvi plan odmah istaknuti blistavu Plenkovićevu karijeru u europskim institucijama, njegovo poznavanje i tečno govorenje tri svjetska jezika, i da ne nabrajamo. Plenković će zasigurno postati novi miljenik hrvatskih – lijevo orijentiranih medija, koji će njegov izbor za predsjednika HDZ-a zdušno podržavati. A stranačke ulizice koje su svojedobno klicali Ivi, potom Jadranki a onda i Tomi, uskoro bi mogli zapjevati:’Druže Andrej ljubičice bijela, tebe vole i s desna i s lijeva’! Istodobno izvorni HDZ-ovci će se u čudu pitati kako to da osoba koja se tek 2011. godine učlanila u HDZ, preko noći postaje i njezin spasitelj. Zanimljivo je napomenuti da je Jadranka Kosor tadašnja predsjednica HDZ-a iste 2011. godine u stranku učlanila i Tomislava Karamarka. Danas su Karamarko i Kosorica bivši, a Plenković gotovo sigurni budući predsjednik HDZ-a. A nastavi li se s plebiscitarnom potporom jedinom kandidatu izbori za predsjednika HDZ-a, umjesto festivala demokracije, mogli bi se pretvoriti u ruglo demokracije. Nadajmo se da neće.

Kolindini savjetnici Granić i Radeljić agitiraju za Plenkovića!

Mnoge u HDZ-u je iznenadila Radeljićeva angažiranost oko Plenkovićeve kandidature, kada se zna da je njega u Ured Predsjednice instalirao Tomislav Karamarko. Radeljić je, prije negoli se skrasio na Pantovčaku, bio veoma blizak suradnik s Karamarkom i glavnim lobistom MOL-a Josipom Petrovićem

Nije više nikakva tajna da dva najomiljenija savjetnika Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, jedan za unutarnju a drugi za vanjsku politiku, Mate Radeljić i Mate Granić, već naveliko lobiraju da Andrej Plenković bude jedini kandidat HDZ-a za predsjednika stranke. Ako se zna da je Plenković 2000. vodio izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a Mate Granića, onda nije iznenađenje da Granić danas pomaže Plenkoviću. Međutim, mnoge unutar HDZ-a je iznenadila Radeljićeva angažiranost oko Plenkovićeve kandidature, kada se zna da je njega u Ured Predsjednice instalirao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Radeljić je, prije negoli je postao savjetnik za unutarnju politiku predsjednice Kolinde Grabar, bio veoma blizak suradnik s Karamarkom i glavnim lobistom MOL-a Josipom Petrovićem. Ta Radeljićeva veza s Petrovićem i ne iznenađuje, s obzirom na činjenicu da je svojedobno Radeljićev šef, dok je on radio na Osječkoj televiziji, bio slavonski tajkun Željko Biloš, inače veoma blizak s Karamarkovim prijateljem Josipom Petrovićem. Podsjetimo, prije nešto manje od pola godine Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je iz četvrtog pokušaja USKOK-ovu optužnicu protiv bivšeg člana Uprave INA-e i aktualnog lobista mađarskog MOL-a Joze Petrovića i vlasnika Osječke televizije Željka Biloša, te još 15-ak osoba, zbog trgovine podacima iz najtajnijih USKOK-ovih istraga. U vezi s tom aferom tjednik Nacional je još u srpnju prošle godine pisao da je Radeljić znao da je Biloš primao tajne informacije. Danas pouzdani izvori tvrde da se Radeljić posve distancirao od svojih dojučerašnjih poslodavaca Karamarka i Petrovića, a osobe bliske bivšem predsjedniku HDZ-a Radeljića nazivaju „političkim mrtvozornikom“. Naime, Radeljić je u svojoj bogatoj političkoj karijeri služio mnogim političarima, od Branimira Glavaša, Ive Sanadera, Jadranke Kosor do Tomislava Karamarka, kojih se svih odreda odrekao, a danas je u službi predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Cinici bi rekli – pametni znaju čemu služi Radeljić. Hoće li se po istoj matrici kako se odricao svojih brojnih političkih šefova u skoroj budućnosti odreći i Kolinde Grabar Kitarović vrag si ga zna.

Ima neka tajna veza: Šeksov posinak tri je godine bio Plenkovićev šef kabineta!

Plenković je 2012. bio kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a u timu Jadranke Kosor, a Vladimir Šeks, bio je ključna osoba koja se silno zalagala za Kosoričinu pobjedu. Zanimljivo je spomenuti da je Šeks tada zagovarao da Kosor bude jedini kandidat za čelno mjesto HDZ-a, kao što se danas Milijan Brkić istinski trudi da Plenković bude jedini HDZ-ov kandidat za Karamarkova nasljednika.

„Ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli Svemir se uroti da ti pomogne da to i ostvariš“, mudra je Coelhova misao iz njegova kultnog „Alkemičara“. Očigledno je i Andrej Plenković silno želio postati predsjednikom HDZ-a pa su se sada, gotovo cijeli HDZ, brojni mediji, strani kreditori i međunarodne institucije i naravno Milijan Brkić urotili da pomognu Plenkoviću da postane predsjednik stranke. A prvi u toj uroti sudjelovao je HDZ-ov prekaljeni veteran Vladimir Šeks, koji odavno lobira za instaliranje Plenkovića na mjesto predsjednika HDZ-a. I dok su mnogi mediji i politički analitičari pisali kako veza Plenković – Šeks ima puno dublje korijene nego što se čini, naš izvor otkriva da ne treba previše mistificirati oko podrijetla njihovih odnosa ako se zna da je Šeksov posinak bio višegodišnji šef kabineta gospodina Plenkovića. Istini za volju Plenković je bio kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a upravo u timu Jadranke Kosor, a Vladimir Šeks, glavom i bradom, bio je ključna osoba koja se žestoko zalagala za pobjedu Jadranke Kosor i njezina tima. Zanimljivo je spomenuti da se Šeks tada silno zalagao da Kosor bude jedini kandidat za čelno mjesto HDZ-a, kao što se danas Brkić silno trudi da Plenković bude jedini HDZ-ov kandidat za Karamarkova nasljednika. Dakle, princip je isti, a sve ostalo su nijanse.

Ne može odgovarati samo jedan čovjek

Izgubi li HDZ na prijevremenim parlamentarnim izborima i Plenković i kompletno vodstvo stranke moraju podnijeti ostavku!

To se trebalo dogoditi i sada kada je pala vlada i kada novo preslagivanje saborske većine nije uspjelo, smatraju brojni analitičari. Jer nije samo Karamarko kriv za neuspjeh, krivi su i oni koji su uvjeravali javnost da Domoljubna koalicija ima višed od 76 ruku u Hrvatskom saboru. To se prije svega odnosi na glavnog tajnika stranke Ivana Domagoja Miloševića i predsjednika Sabora Željka Reinera.

U slučaju pobjede na unutarstranačkim izborima Plenković neće imati previše vremena za jasan odmak od Karamarkova nasljeđa. Budući da će biti okružen ekipom koja je poslana u Banske dvore upravo po želji bivšeg stranačkog čelnika neće biti lako osmisliti političke poruke o “novom i drugačijem HDZ-u”, smatraju politički analitičari. A u slučaju da Plenković postane predsjednik HDZ-a i potom izgubi na izvanrednim parlamentarnim izborima u rujnu ove godine, i on a i kompletno vodstvo stranke moraju podnijeti ostavku! To se trebalo dogoditi i sada kada je pala vlada i kada novo preslagivanje saborske većine nije uspjelo, smatraju brojni analitičari. Jer nije samo Karamarko kriv za neuspjeh, krivi su i oni pored njega koji su na svaku njegovu riječ klimali glavom i uporno uvjeravali i članstvo i javnost da Domoljubna koalicija ima višed od 76 ruku u Hrvatskom saboru. To se prije svega odnosi na glavnog tajnika stranke Ivana Domagoja Miloševića i predsjednika Sabora Željka Reinera.

Autor: Viktor Kodrič / 7Dnevno / 1. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI