HINA/ FENA/ Marija AUGUSTINOVIĆ/ es

Plenković je nesposoban, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović treba preuzeti pregovore sa Slovenijom

Autor: Marin Vlahović

Više puta, iznio sam kritike na račun predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, a u nekim prilikama priključio se u kolektivnim novinarskim hajkama, doduše s mjerom, ali ipak bez ikakve potrebe. I zapravo, smeta mi što novinari nikada ne priznaju da griješe u svom radu. Ne mogu se sjetiti da je ikada neki kolumnist onako ljudski priznao i napisao, gle ljudi, zasrao sam.

U stvarnosti, griješimo povremeno, često ili stalno, ovisno o našim motivima i namjerama. Neovisno o svjetonazorima i političkim stavovima, treba težiti nekoj objektivnoj istini i ne huškati vazda
čitatelje, premda su takvi prizemni tekstovi, nerijetko najčitaniji.

Tijekom službenog posjeta Sarajevu, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović mimo protokola posjetila je Ahmiće, mjesto strašnog zločina kojega su počinili pripadnici specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”. Po prvi puta, predsjednica je za ovaj potez dobila pohvale i takozvanih ljevičarskih medija koji su paranoično najavili kako će joj taj čin zasigurno smanjiti popularnost, jer su njeni glasači, po njihovoj suženoj percepciji svi do jednoga ustaše i klero-fašisti, koji ne trpe kada se govori o zločinima što su ih počinili Hrvati. U priču su ubacili i biskupa Košića koji je ljubio ruke Dariju Kordiću, osuđenom radi zapovjedne odgovornosti tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u srednjoj Bosni. Simbolika je ovdje jasna. Ako katolički biskup ljubi ruke ratnom zločincu, onda on posvećuje ruke koje su ubijale žene i djecu. Pritom, činjenicu su nebitne, a svaka rasprava suvišna. Na suđenju u Haagu, Kordića nisu povezali ni s jednom zapovijedi koja bi legitimirala kršenje ljudskih prava i ubijanje civila. Ipak, zločina je bilo s obje strane i netko je za to morao biti kažnjen. Biskup Košić smatra da je Kordić potpuno nevino osuđen, dok mi ostali možemo samo nagađati i zaključivati na temelju naših političkih uvjerenja.

Vjerujem da više od devedeset posto Hrvata iskreno žali zbog svih žrtava ratnih zločina, bez obzira na to tko su žrtve. Za razliku od Srbije i Republike Srpske u kojima se otvoreno glorificira genocid u Srebrenici, ovdje nitko ne slavi zločine nad Srbima u Gospiću, Sisku ili Zagrebu. Ono što mnoge smeta je pojednostavljanje ratnih zbivanja i falsificiranje prošlosti kroz tezu o građanskom balkanskom ratu u kojem su svi podjednako okrvavili ruke. Suočen s poražavajućim statistikama, jedan komentator je zaključio da su Hrvati ubili puno manje srpskih civila, nego Srbi hrvatskih, zato što su imali manje oružja. Svakodnevna antihrvatska kampanja tjera hrvatski orijentirane intelektualce i javne osobe na stalno pravdanje i ne daje im priliku na konstruktivnu formulaciju i afirmaciju vlastitih političkih i humanističkih stavova. A bez te artikulacije, nemoguće je pomiriti podijeljeno i pomalo histerično hrvatsko društvo.

Zato odavanje počasti žrtvama u Ahmićima nije samo osobni i politički čin predsjednice Republike, nego i civilizacijski iskorak koji trebamo pohvaliti. Najbolji način razoružavanja neprijatelja je u prihvaćanju nepobitnih činjenica, što naravno ne znači da automatski prihvaćamo izmišljeni i konstruirani kontekst. Velika je razlika između toga što je učinila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i onoga što su radili njeni prethodnici, pogotovo Stjepan Mesić.

Jedna stvar je osuditi zločin, a sasvim druga presuditi narodu i državi koju predstavljaš. Tanka je granica između poštivanja ljudskih života i nacionalne izdaje. Duboko se nadam kako predsjednica dobro razumije ove političke finese.

Mjesto predsjednika Vlade, zakonski i praktično gledano, važnija je pozicija od predsjednika Republike, ali Andrej Plenković je daleko od državnika. Nakon debakla s Agrokorom i pljačke ruskih bankara, predsjednica je otišla u Rusiju spašavati situaciju, a sada se isto ponavlja i s Bosnom i Hercegovinom. U isto vrijeme, Plenković se u Saboru spušta na Pernarovu razinu i zbija šale, koje nikome nisu smiješne. Valjda mu Krešimir Macan piše viceve. Inače, ostao sam šokiran kada sam shvatio da taj stručnjak za odnose s javnostima raspravlja s komentatorima i trolovima ispod jednog teksta na portalu. Ali, ostavimo sada Plenkovića i Macana po strani.

Hrvatska konačno ima predsjednicu, državnicu novog kova koja je kadra voditi hrvatsku vanjsku politiku. Nakon i Bosne i Hercegovine, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović mogla bi se uputiti u još jednu važnu misiju, vjerojatno najtežu od svih do sada. Plenković je apsolutno nesposoban voditi daljnje pregovore sa Slovenijom i predsjednica ga pod hitno treba zamijeniti. Svojim dosadašnjim radom i zalaganjem, zaslužila je tu šansu. Pitanje je samo, hoće li prikriveni autokrat Plenković to dopustiti?

Autor: Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.