Dusko Jaramaz/PIXSELL/Davor Puklavec/PIXSELL

Plenković bi Đikiću najradije kupio kartu u jednom smjeru i zapjevao: ‘Điha, Điha, Đikić ode na daleke pute’!

Autor: I. Babić

Nakon Đikićeve najave o odlasku iz zemlje Plenković je rekao:' To su njegove odluke i ne želim se u to miješati"! Na žalost, Plenković se trebao itekako umiješati u tu Đikićevu odluku, pogotovo što je ona donesena kao posljedica afere Barišić iz čije odgovornosti se Plenković ne može tek tako izuzeti

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, u pojedinim segmentima svoga političkog života od trenutka kada je postao vodeća osoba u državi, sve češće pokazuje svoje drugo lice, koje značajno odudara od onog besprijekornog lica jednog uglađenog europarlamentarca. Prvi put, to aroganto lice, s pomalo diktatorskim crtama, Plenković je pokazao u Saboru kada se oštro obrušio na zastupnika Živog suda Branimira Bunjca koji je aktualnog premijera nazvao ‘briselskim projektom’. Podsjetimo Bunjac je tada rekao sljedeće:’Do danas sam gajio nadu da ste vi ipak hrvatski premijer, ali nakon vaših današnjih riječi čvrsto sam uvjeren da ste vi samo jedan briselski projekt i ništa drugo. Ovakvo zaklinjanje u sve ono što je na ovome kontinentu loše, doista se rijetko čuje. Klanjanje Europskoj uniji, vjera kao da se radi o nekoj religiji, ne sjećam se da je ijedan hrvatski premijer ovako govorio u ovom saboru. Niste se sramili koristiti riječ mainstream kao nešto pozitivno već ste izrazili svoje potpuno slaganje s time da jedan maleni kružok odlučuje o svemu što se dešava na ovom kontinentu sa nesagledivim posljedicima”, kazao je Bunjac.

Premijer Andrej Plenković, je zbog tih Bunjčevih riječi naglo iskočio izvan uobičajenog diplomatskog rječnika te se oštro obrušio na zastupnika Živog zida.”Vi meni sporite legitimitet hrvatskih birača i usuđujete se proglasiti me nečijim projektom. E, nećete. Jedna od ključnih zadaća, moja osobna kao političara, ali i kao predsjednika Vlade i predsjednika stranke, bit će politička argumentirana bitka i rasprava protiv vas i vaše politike i vaše demagogije i vašeg neznanja i vašeg dovođenja u zabludu brojnih hrvatskih birača”, poručio je Plenković. Nadalje, svoju tvrdoglavost u branjenju neobranjivog Plenković je pokazao svih ovih dana i tjedana u aferi u kojoj se našao ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, ali je pokazao i neku vrstu sektaštva. Epilog cijele te priče jeste i najava odlaska iz Hrvatske našeg svjetski priznatog znanstvenika Ivana Đikića koji je u svom oproštajnom pismu poručio da napušta zemlju zbog plagiranja.

Naime, znanstvenik Ivan Đikić između ostalog je objavio kako zauvijek odlazi iz Hrvatske zbog djelovanja splitskog rektora Šimuna Anđelinovića i premijera Andreja Plenkovića. I dok se na svojoj službenoj internetskoj stranici oglasilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, izražavajući žaljenje što gospodin Đikić napušta znanstveni rad u Hrvatskoj, dotle je premijer Andrej Plenković, po mnogima reagirao na posve neprimejren način za jednog političara europskih manira i premijera države iz koje svakodnevno se iseljava na stotine mladih Hrvata, nezadovoljni svojim egzistencijalnim statusom, i koji ne vide nikakvu perspektivu solidnog života u svojoj zemlji. Plenković je rekao da on sigurno nije krivac ni za čiji odlazak. ‘Hrvatska je slobodna zemlja, on je slobodan znanstvenik. Možda on nije dobro pratio raspravu u Saboru.

To je politička rasprava, u kojoj su kolege iz opozicije nastojali njegove argumente i analize koristiti kao svoje. Ja sam raspravljao s njima, a ne s njim, žao mi je što je donio takvu odluku”, kazao je Plenković. A na pitanje smatra li da je to gubitak za hrvatsku znanost, kazao je: “Vjerujem da će on kao znanstvenik dati svoj doprinos i na globalnoj razini, a od toga će imati koristi i Hrvatska. Ali to su njegove odluke i ne želim se u to miješati”, kazao je Plenković. Na žalost, Plenković se trebao itekako umiješati u tu Đikićevu odluku, pogotovo što je ona donesena kao posljedica afere Barišić iza čije odgovornosti se Plenković ne može tek tako izuzeti. Premijer Plenković je, po našem mišljenju umjesto hladnog odgovora znanstveniku Đikiću, trebao se strastveno zauzeti za njegov ostanak u Hrvatskoj. I umjesto da se zauzme za njega i njegov ostanak, prelazeći preko svoje ogromne taštine Plenković kao da je jedva dočekao Đikićevu najavu da napušta svoju zemlju. Stječe se dojam da bi Plenković Đikiću najradije kupio kartu u jednom smjeru i zapjevao:’Điha, điha, četiri noge, sve četiri krute, điha, điha Đikić ode na daleke pute’!

Autor: I. Babić