Miranda Cikotic/PIXSELL
Miranda Cikotic/PIXSELL

Petrov prepušta Oreškoviću lidersku poziciju u MOST-u nadajući se osvajanju 30 do 40 mandata!

Autor: I.Delić

Svrgnuti premijer ostaje u Hrvatskoj politici. Uz pomoć Crkve on i Petrov se nadaju kako bi mogli ozbiljno ugroziti lidersku poziciju dviju krila iste partije i već sada HDZ-ovci ali i SDP-ovci počinju s napadom – ali ne na metkovskog psihijatra – nego upravo na Tima Oreškovića kojeg vide kao vrlo ozbiljnu prijetnju.

Ustrajnost, temelj je to kojega je politički nezrela ekipa metkovskog psihijatra Bože Petrova pokušavala ugraditi u temelje hrvatske politike inzistirajući na tome da ona bude drugačija nego u proteklih 10-tak godina.

Među morem onih koji su na nemar i nezainteresiranost u politici navikli, takvo što pokazalo se suicidalnim. Tako hrvatska javnost za sobom ima najkraću vlast u povijesti, vladu koja je ničice pala pred ujedinjenim snagama HDZ-a i SDP-a, koji su odlučili kako MOST više neće biti taj koji će ih razdvajati u borbi za zajedničke interese.

Karamarkov povratak u mrak

Koliko god ustrajnost za politiku zvuči dobrom osobinom, ona ponekad, osobito u krizom duboko pogođenoj Hrvatskoj zna biti naporna i zamorna. Baš takvom danas se čini Mostova samoubilačka politika. Na koncu jesu li skrenuli na pogrešan put, odnosno je li se slava koju su imali u predizborno i postizborno vrijeme pretvorila u oblak od sapunice pokazat će vrijeme i izvanredni parlamentarni izbori u rujnu. Na koncu, najvažniju stvar nisu kapitalizirali do kraja jer rušenjem Tomislava Karamarka sa čela vlade, a onda i sa čela HDZ-a nije im osigurao miran mandat nego neizvjesnost ponovnog susreta s biračima.

Polako, ali sigurno, Karamarko odlazi u mrak iz kojega je izronio, pa je jasno da će se političke igre Petrova i ekipe nastaviti iako nisu donijele očekivan rasplet – barem za MOST-ovce u Saboru i Vladi. Znaju to dobro kolege Bože Petrova, posebice oni ispod čijih se stražnjica izmakla udobna saborska klupa, u koju se sada valja vratiti. Jer populizam ovoga puta neće uroditi plodom, i za povratak u dom demokracije potrebno će im biti nešto novo – za razliku od HDZ-a i SDP-a koji će i dalje ponavljati isto.

Novi MOST-ov Mesija

To novo zapravo znači – netko novi, vjeruju nezadovoljni Mostovci. Svježinu i promjenu ne može im više jamčiti Petrov, koji je od skromnog gradonačelnika, postao nacionalni više ili manje simpatični političar. Za razliku od uštogljenog Petrova, sve većem broju hrvatskih građana željnih novih ljudi nespretnim spletom okolnosti postao je simpatičan upravo svrgnuti premijer Tihomir Orešković, čovjek koji se (ako je vjerovati anketama) u kratkom roku uspeo na ljestvicu najomiljenijih političara u našoj zemlji. Čisto da se zna: živimo u zemlji u kojoj je ”kamatar”, omiljenija profesija od političara. Baš zato su u bogatom farmaceutu koji je državi pokušao dati infuziju vraćajući se iz daleke Kanade, Mostovci danas vide svoju kariku za spas, svojeg novog Mesiju.

On sam političku aktivaciju ne opovrgava, već putujući svijetom iz fotelje tehničkog premijera znakovito poručuje kako ”još razmišlja o sudjelovanju na predstojećim parlamentarnim izborima”. No, nije Tim naivac kakvim se čini, ne razmišlja taj u prazno. Strategija za preuzimanje Mosta već je skovana te se Orešković intenzivno priprema za izbore, koji bi se kako za sada stvari stoje trebali održati s prvim danima rujna. Svaki ozbiljan politički angažman zahtjeva stranačku mašineriju i infrastrukturu, ali i financije.

Orešković vraća uslugu Petrovu

Kada je o financijama riječ, za Oreškovića straha nema, jer dobro upućeni kazuju da je kroz biznis postigao toliko da je zbrinuo tri generacija svije obitelji. U Hrvatsku je došao istinski pomoći svojoj zemlji, a da misli ozbiljno svjedoči činjenica kako već sada dobiva ponude za povratak u Tevu, a za što nije zainteresiran. Zanima ga zato koketiranje s politikom u koju se u vrlo kratko vrijeme “zaljubio”, a svoj cilj kani postići u suradnji s novopečenim prijateljem i istomišljenikom Božom Petrovom. Točnije čovjekom koji je za Timov opstanak na čelu Vlade podmetnuo svoja pleća, iako ta inicijativa nije urodila plodom. I zato će Orešković njegov trud znati cijeniti. Petrov je, kazuju nam u Mostu, fleksibilan tip kojemu se nije teško odreći šefovske fotelje u Mostu, i nju će prepustiti sve popularnijem Oreškoviću. Svoje namjere sada već bivši premijer otkrio je u krugu intimnih prijatelja, kojima je dao do znanja da namjerava ostati u politici, a pravi trenutak po njemu su izbori do kojih se HDZ neće uspjeti posložiti, dok je narodu izlizanog SDP-a, odavno dosta. On sam kani se nametnuti svojom zrelošću i iskustvom, jamčeći svojim ugledom i čašću pomoći posrnuloj zemlji. Velikog saveznika pronašao je u Petrovu, a prvi zadatak ovog dvojca jeste da Most koji je skupina nezavisnih lista, u što kraćem periodu tranformiraju u financijski dobro stojeću stranku. Petrov i Orešković u svakom slučaju kane surađivati, jer ne samo da su bliski po svjetonazoru, već i po karakteru. A kada je o svjetonazoru riječ, ovu dvojku spaja Crkva čiju snažnu potporu Orešković ima. Iza njega stoji Kaptol, ali i cijeli kler koji je oduševljen njegovom pojavom u politici, jer ne treba zaboraviti da je Orešković praktični vjernik, otac četvero djece koji za sobom ima jedan brak. Slična je situacija i sa Petrovom.

Suradnja sa Željkom Markić

U stranci na čije će čelo zasjesti, uz već poznate Mostovce, spretni Orešković volio bi vidjeti još neke ljude od povjerenja, pa tako već vodi vrlo ozbiljne pregovore s uglednicima iz hrvatskog društveno-političkog života. Kavu je navodno već popio sa Stipom Bartulicom, a bivši premijer ne krije niti prisnost s prvom damom inicijative “U ime obitelji” Željkom Markić. Za oko mu je zapeo i mladi poduzetnik Rimac čije je dvore među prvima posjetio diveći se čudesnom automobilu kojega je ovaj kreirao. Mladi poduzetnici, jedna su od karika na koje će Orešković pucati ne bi li se opet domogao vlasti, a u čemu ga nisu uspjeli spriječiti niti nabrušeni HDZ-ovci. Njima je pak na žulj stao još tijekom prvog tjedna svojega mandata, kada je javnosti dao do znanja da kani ostati u politici. Plan je naime bio da ga iskoriste na dvije godine, te da njegovu fotelju zatim preuzme Karamarko, koji je mislio kako će simpatični Tim, svirati po njegovim notama. No, on je pokazao da nije lutka na koncu već poduzetnik sa stavom koji od svojih nakana ne odustaje.

Takvu ustrajnost, moguće da je stekao i kod mnogo starijih političara, za koje se spekulira da su njegovi politički mentori. Ime koje se kroz javnost provuklo jest ono nekadašnjeg HDZ-ovca Ivića Pašalića, koji je takvo što odbacio. Upućeni pak tvrde, kako je Orešković na instrukcije posezao baš do Metkovića, u kojem ga je dočekivalo lice nasmijanog, iskusnog lisca Luke Bebića, koji politiku ima u malom prstu. Navodno Tim, u političkom angažmanu potporu ima i od strane iskusnih HDZ-ovaca, koji baš u tom području vide mogućnost opetovane postizborne suradnje s Mostom. Jedan od takvih je i Miroslav Tuđman, jedan od prvih HDZ-ovaca koji nije želio potpisati zahtjev za opozivom premijera Oreškovića, da bi dan kasnije rekao kako ne zna hoće li u Saboru uopće doći do glasovanja. Miroslav Tuđman smatra da se rušenjem Oreškovića pogodovalo SDP-u i Zoranu Milanoviću, a takav stav navodno dijele i crkveni poglavari. Novi izbori HDZ-u definitivno ne pogoduju, a komplimente na račun Oreškovićeve vlade iznosio je i Ivan Aralica koji je istu ocjenio odličnom ocjenom ističući da nikada nije bilo vlade, koja je pokretala toliko sadržaja, kao ona Timova.

Oreškovićeva stigma

Koliko god Orešković bio popularan, toliko je jasno da velike stranke neće dopustiti da ih ovaj nadvlada. A upravo te velike stranke imaju jaku medijsku mašineriju u svojim rukama pa su tako već sada ”za svaki” slučaj počeli kopati jamu u koju bi ovaj mogao propasti. Prije svega, oko njega je stvorena stigma koji je došao privatizirati ono malo imovine što je ostalo. Ali dio nacije u toj stigmatizaciji zaboravlja ključno pitanje- tko je privatizirao ono što se privatiziralo prije nego li je na vlast došao Orešković? Istovremeno, ovih je dana na stranicama nekih internetskih portala osvanuo zanimljiv članak. U njemu se spominju ”strane obavještajne službe” koje se Oreškovićem bave oko četiri godine, te im on nije nepoznanica, a premijersko mjesto činilo mu se, stoji nadalje u ovom članku, kao idealno za sklanjanje od progona u slučaju Pliva, u kojem je izgubio kredibilitet. Dobre plaće, navodno se nije odrekao, već je riječ o vojniku korporacije koji samo izvršava naredbe.

– Ostavio je dobar posao u Kanadi, s dobrom plaćom, kako bi pomogao Hrvatskoj? Ili je došao na mjesto premijera, koje mu je servirano, kako bi se sklonio, dok strane službe prikupljaju dokumentaciju u slučaju Pliva, koju je opustošio? Hrvatske službe se uopće ne bave Plivom, no strane itekako. Prihvatio je premijersko mjesto, kako bi se zaštitio – barem na određeni rok, u kojem će se nešto već dogoditi, sklonivši se u hrvatski politički milje. Nema tu puno domoljublja, tvrdio je neimenovani izvor ovome mediju.

Nepravilnosti tijekom njegova mandata u Plivi, doista bi mogle biti kamen spoticanja u njegovoj političkoj karijeri, a na političkom nebu navodno su već formirani ljudi koji su se bacili na traženje dokaza o tome kako je Tim Orešković, dok je radio u toj tvrtki manipulirao s plaćanjem poreza. Tijekom kampanje imputirati će mu s vezu s dijelom crkve posebice Opus Deije, pa će ga se prozvati kao čovjeka koji je odan mističnom redu idealnom za teoretičare zavjere. Tu su i imputiranja da radi za farmaceutski lobi, ali i podmetanja da je službenik GMO tvrtke, a u HDZ-u s kojim je donedavno blisko surađivao zamjeraju mu neplaćanje računa za putne troškove djece prilikom odlaska u Vatikan.

Bilo kako bilo, premijer s najkraćim mandatom ikada, za sobom ima impresivnu karijeru u međunarodnom korporativnom biznisu, posljednje u Plivi gdje je bio predsjednikom uprave. Nakon toga promaknut je na mjesto glavnog financijskog direktora vlasnika Plive, kompanije Teva. Na premijersku poziciju došao je s respektabilne funkcije, a rušeći ga sa čela vlade, HDZ-ovci koji su ga na istu doveli, zaboravili su da je riječ o čovjeku kojemu možda šteka hrvatski jezik, ali ne i mozak. Mozak s kojim je vješto preduhitrio sve Karamarkove namjere, ne dopuštajući da ga se kompromitira. U ”osinje gnijezdo” dirnuo je onoga dana kada je na čelo SOA-e odbio imenovati kandidata kojega je forsirao Karamarko, sukob je otvorio dubok razdor iz kojega je bilo vidljivo da se vladi bliži kraj, a optužbe od strane HDZ-a i danas se čine u najmanju ruku smiješnima.

O svojoj sudbini i nastavku karijere, Orešković je sasvim sigurno dobro promislio, otišao je s pozicije, ali adrenalin je ostao. Da je spreman riskirati za uspjeh već je pokazao, a hoće li uspjeti u makinacijama s Mostom, pokazati će vrijeme, a odlučit’ će birači kojima je izbora i odluka ionako dosta.

Autor: I.Delić

ZADNJE VIJESTI