Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Anto Kovačević: ‘U vrijeme Milanovića imali smo najsrpskiju vladu u povijesti RH, toliko ih nije bilo ni u vrijeme Aleksandra Rankovića’

Autor: I. Babić

"Pjesmu Čavoglave pjevam svaki dan, to je motivirajuća, domoljubna pjesma koja je pokretala mlado hrvatsko srce u velikosrpskoj agresiji za Hrvatsku. Jedne prilike sam dobio kompliment Marka Perkovića Thompsona da je pjevam skoro kao on. Što se tiče pozdrava ''Za dom spremni'', to je najljepši hrvatski pozdrav u kojemu nema nikakve poruke ni mržnje prema nikome. Uostalom, ako je išta sporno, mladi HOS-ovci su u Domovinskom ratu braneći čast i dostojanstvo svoga naroda svojom krvlju saprali bilo kakvu sumnju", rekao je među ostalim Kovačević.

Doktore Kovačeviću evo vas kao nositelja liste u devetoj izbornoj jedinici. Mnogi vas pamte po Vašim nastupima u Hrvatskom državnom Saboru. Bili ste jedan od najaktivnijih zastupnika. Prošlo je dugo vremena, mnogi su vas i zaboravili pa se kratko predstavite.

Rođen sam 1952. godine. U zadarskom sjemeništu sam maturirao, a godine 1972. upisao sam u Beču filozofiju, slavensku filologiju i istočnoeuropsku povijest. Doktorirao sam 29.siječnja 1981. Vratio sam se u domovinu i želio raditi na filozofskom fakultetu u Zagrebu međutim prije nego što sam trebao stupiti na posao progovorio je ”vox extenebris” udbaški glas iz tame. Bio sam kidnapiran i na montiranom staljinističkom procesu osuđen na 8,5 godina robije i na konfiskaciju imovine. Robiju sam izdržao u logoru Zenica. Poslije sam morao otići u emigraciju u Sloveniju gdje sam u Ljubljani predavao slovenskim studentima njemački jezik. Godine 1990. na poziv dr. Marka Veselice uključujem se u stvaranje Hrvatske demokratske stranke koja je bila jedna od najjačih stranaka poslije HDZ-a. Član sam društva Hrvatskih književnika, pisac sam i zadnja knjiga po kojoj je snimljen dokumentarac na HRT-u nosi naziv ”Čovjek i njegova sjena”.

Što Vas je motiviralo na povratak u politiku?

Kao što sam u ona teška vremena ustao među prvima i svojom žrtvom svjedočio istinu o Hrvatskoj i njezinoj sudbini, u ona vremena kad su ubijali Bruna Bušića, Stjepana Đurekovića, Stanka Nižića, Josipa Senića i mnoge druge samo zato što su bili Hrvati, samo zato što su slobodu shvaćali drugačije nego što su to činili srbokomunisti, kao onda kada je Hrvatska bila ugrožena, kada je bila nijema i prekrivena šutnjom tako i danas ustajem i ponovno se vraćam. Ne mogu i nemam pravo ravnodušno promatrati rušenje temelja suverene Hrvatske države. Ruše se na različite načine. Šutnja s hrvatske strane na izjave Aleksandra Vučića, šutnja na velikosrpske laži upućene od strane Aleksandra Vučića da je Srbima u Hrvatskoj danas gore nego Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj. Umjesto da Hrvatska kaznenu prijavu podnese protiv njega i protiv Tomislava Nikolića koji su aktivno sudjelovali u rušenju Hrvatske, Hrvatska šuti na najgore velikosrpske arbortirane laži. Kukavičluk je postao norma ponašanja hrvatskih političara, kukavičluk izvire iz njih, kukavičluk ih opsjeda i često možemo vidjeti u Hrvatskom saboru kako mnogi zastupnici ”akademski” uštogljeno dižu ruku protiv vlastitih uvjerenja. Zar nije Hrvatska ispunjena dovoljnom patnjom i smrću, zar je treba prepustiti? Neću je prepustiti ponovnom ubijanju Vučića, Nikolića i njihovih četničkih pajdaša. Hrvatska ne smije dati zeleno svjetlo za ulazak Srbije u EU sve dok hrvatske majke zavijene u crno traže svojih 1992 sina. Nikad neću zaboraviti dan kad je sin srpskog milicajca pucao u dvojicu svojih profesora u zadarskoj gimnaziji Vicu Vlatkovića i Gojka Matulina. Poznati srpski publicist Dušan Popović kaže: ” Osnovno sredstvo velikosrpske politike jest: slagati, izigrati, prevariti, opljačkati, ubiti – jedini grijeh je ako se nešto od toga perfektno ne izvede.” Dobrica Ćosić ikona velikosrpstva i srpski najveći književnik kaže u svojim Deobama: ” Mi Srbi lažemo maštovito, mi Srbi lažemo inventivno, mi Srbi lažemo zbog otadžbine, mi Srbi lažemo jer za nas Srbe laž je istina. Više je laž pomogla Srbima u istoriji nego sve naše pobede i svi naši mitovi.” Hrvatski političari koji se žele ozbiljno baviti hrvatskom vanjskom politikom moraju znati da žive u okruženju dvije četničke države. Nažalost, što vrijeme više odmiče dolazim do zaključka da su Nijemci izgubili rat 1945. ali nisu izgubili pamet, a mi Hrvati smo pobijedili 1995. ali smo izgubili pamet i postali taoci velikosrpskih laži i obmana. Tako na primjeru, spomenik u Srbu je civilizacijska i povijesna sramota gdje sve hrvatske vlade svake godine 27. slave dan pokolja nad hrvatskim i muslimanskim stavnovništvom gdje je ubijeno više od 22 djece. Borit ću se za lustraciju povijesti. Ovaj spomenik neću rušiti ali ću se založiti da u mjestu Borićevac dignemo novi spomenik hrvatskoj patnji, muci i paklu koji je proživio narod Borićevca. Ovaj postojeći spomenik u Srbu neka ostane spomenik hrvatskoj gluposti.

Otkuda pravo Vučiću i Nikoliću da na ovakav način prozivaju Hrvatsku kad se dobro zna da je u bivšoj vladi Zorana Milanovića bilo 46,7% Srba i imali smo najsrpskiju vladu u povijesti Hrvatske. Toliko ih nije bilo ni u vrijeme Aleksandra Rankovića. Nas će jedino istina spasiti, a istina je sljedeća:

U temelje Hrvatske države ugrađeno je 16.000 mladih hrvatskih života, preko 400 djece, 35.000 invalida Domovinskoga rata, 37.000 ranjenih, 500.000 raseljenih, 185.000 srušenih crkava, bogomolja i škola. Izravna materijalna šteta jest preko 30 milijardi. Ovo su činjenice koje su tvrdoglave, ovo su brojke koje su tvrdoglave. Ne smijemo zaboraviti svoje žrtve. Narod koji zaboravlja svoje žrtve nema budućnosti.

Kako ste kao bivši politički zatvorenik doživjeli presudu Perkoviću i Mustaču?

Žao mi je što ni jedna politička vlast u Hrvatskoj u ovih 26 godina nije pokazala političku volju da zločine počinjene u ime Tita i Jugoslavije procesuiraju i dokle god najljepši trg u Zagrebu nosi ime svjetskog mutikaše, barabe i hohštaplera Josipa Broza mi smo mentalno duboko u Jugoslaviji. Njemačka nam pravi lustraciju i sudi udbaške ubojice na doživotne zatvore, a hrvatski političari poput Zorana Milanovića, Ive Josipovića i Vesne Pusić donose ”lex Perković” tri dana uoči ulaska u Europsku uniju i okreću leđa stvarnom prijatelju Hrvatske – Njemačkoj i rezolucijama Vijeća Europe o osudi totalitarnih režima. Sad je povijesna šansa na hrvatskom pravosuđu da nastavi procesuirati zločine UDB-e u Hrvatskoj. Međutim bojim se da do toga neće doći jer je pravosuđe premreženo KOS-ovcima i UDB-ašima pa bi tamo trebalo prvo provesti lustraciju. Bez lustracije Hrvatska ne može naprijed jer zemlje koje su napravile lustraciju kao Poljska, Češka, Slovačka, Istočna Njemačka – one bilježe gospodarski, moralni, politički i svaki drugi napredak. Bez lustracije nema gospodarskog oporavka Hrvatske jer kočničari iz bivšeg jugoslavenskog režima koče razvoj Hrvatske.

HRVATSKI IDEALIZAM ZAVRŠIO JE U SUICIDU. 3000 hrvatskih branitelja diglo je ruku na sebe, jedna cijela brigada. Nisu oni dobili PTSP u ratu boreći se sa četnicima, oni su dobili PTSP u ovih zadnjih 20 godina slušajući laži o Domovinskom ratu i njihovoj ljubavi prema Hrvatskoj. U Hrvatskoj je pored svih kriza najveća kriza ljubav prema Domovini. Hrvatsku mogu voditi samo oni koji je vole više od vlastitog džepa.

Ipak se zalažete za pomirbu i napisali ste knjigu s Vašim bivšim progoniteljem ”Čovjek i njegova sjena”.

Da, malen smo narod, podijeljen nažalost na liniji 1941. još uvijek i potrebna nam je pomirba kao kruh, zrak i voda. Ali pomirba na ISTINI. Napisao sam knjigu sa svojim progoniteljem nakon što se on iskreno i javno u svim medijima ispovjedio što je činio meni, kardinalu Kuhariću, dr. Franji Tuđmanju, dr. Marku Veselici i drugima. U mojoj knjizi se ne mire ideologije, ideologije se ne mogu miriti ali ljudi moraju i trebaju. To je ljudski, kršćanski i hrvatski. Čovjek je velik onoliko koliko može oprostiti. Ponavljam, nama je potrebna pomirba i evo povijesne šanse nakon presude u Munchenu da se Hrvatska oslobodi tereta vlastite prošlosti pročišćena moralnom lustracijom krene u gospodarski, moralni, politički i svaki drugi oporavak.

Što mislite o Miru Barešiću?

Hrvatski borac za slobodu koji je bio spreman u svojoj mladosti u 21. godini golih prsa jurišati na barikade protiv Jugoslavije. Pravi hrvatski domoljub koji je život položio za Hrvatsku. Uostalom, veliki mislilac i francuski filozof Jean-Paul Sartre je rekao: ”TEROR PROTIV TERORA NIJE TEROR”.

Kako komentirate događaje u Kninu, pjesme Čavoglave i Za dom spremni?

Pjesmu Čavoglave pjevam svaki dan, to je motivirajuća, domoljubna pjesma koja je pokretala mlado hrvatsko srce u velikosrpskoj agresiji za Hrvatsku. Jedne prilike sam dobio kompliment Marka Perkovića Thompsona da je pjevam skoro kao on. Što se tiče pozdrava ”Za dom spremni”, to je najljepši hrvatski pozdrav u kojemu nema nikakve poruke ni mržnje prema nikome. Uostalom, ako je išta sporno, mladi HOS-ovci su u Domovinskom ratu braneći čast i dostojanstvo svoga naroda svojom krvlju saprali bilo kakvu sumnju.

PRIVATIZACIJA I PRETVORBA

Drugi krug hrvatskog pakla pored srpske agresije jest privatizacija i pretvorba koja je izvedena na zločinački način. Dok su hrvatski branitelji ginuli za Hrvatsku, hrvatski tajkuni su cijelu državu pretvarali u obiteljske posjede. Tako je stvoren jaz između siromašnih i bogatih i stvorena najveća podjela među Hrvatima, ne na ustaše i partizane već na one koji imaju i koji nemaju. Nema tog hrvatstva koje će pomiriti onoga koji ima i onoga koji nema pogotovo ako onaj koji ima stekao to bogatstvo drpislavljem preko noći. Budimo na čisto, niti jedan hrvatski domoljub nije zamišljao Hrvatsku u kojoj će se dogoditi takva otimačina, pljačka i kriminal. Ni jedna kap braniteljske krvi nije prolivena za državu u kojoj će pojedinci biti iznad države. Nitko nije robijao za Hrvatsku i branio Hrvatsku da bi u toj našoj sanjanoj državi profit bio važniji od čovjeka. Evo me opet, želim aktivno sudjelovati u projektu oživljavanja Hrvatske države u ovoj jugohrvatskoj močvari, glibu i blatu.

Vi ste poznati po duhovitosti i stihovima. Imate li kao pjesnik jedan stih za nadolazeće izbore?

Vrijeme prošlo i mnogi će da pamte, Hrvatsku će u Saboru opet braniti Ante!

Autor: I. Babić

ZADNJE VIJESTI