screenshoot

OVO JE GLAVAŠEVIĆ PISAO ZA SVOJU DUŠU: ‘Ne znam treba li ove riječi itko osim mene i mog grada…’

Autor: Snježana Vučković

“U razrušenom Vukovaru nešto sam, uz novinska izvješća, napisao i za svoju dušu i za dušu Vukovara. Ako uspijem, poslat ću vam faksom tu svoju dječicu pa vas molim da, kada pročitate, kažete što je to i treba li to još kome osim meni i mome gradu.”

Ovim se skromnim riječima Siniša Glavašević obratio voditelju Hrvatskog radija te tako najavio kako će do 12. studenog poslati svoju zbirku kratkih priča.

Novinar, publicist i prozaik Siniša Glavašević bio je rođeni Vukovarac. Kao urednika Hrvatskoga radija Vukovar i ratnog izvjestitelja, tadašnja vlast ga je podržavala sve dok je govorio ono što su htjeli čuti.  Odvažan i revoltiran, Glavašević je počeo ukazivati na slabu pomoć Vukovaru koji je bio na izdisaju, da bi u konačnici Vladu optužio sa “smrt” njegovog grada.

Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku “Priče iz Vukovara”.

Evo jedne od najpoznatijih, koje su nastale u rijetkim trenucima predaha ovog velikog novinara;

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

 

Autor: Snježana Vučković