kljaic

Ovo je čovjek koji tuži Hrvatsku za 3,5 milijarde dolara!

Autor:

Bogdan Kljaić, jedna od rijetkih javnosti poznatih među uglavnom anonimnim osobama koje su pokrenule tužbu protiv RH u SAD tražeći naknadu za zločine nad Srbima i Židovima u NDH, je predsjednik tzv. Sabora krajiških Srba, četničke organizacije iz Čikaga koja uglavnom štiti ratne zločince iz Domovinskog rata i sanja o tome kako će se dogodine naći u 'oslobođenom' Kninu

Sabor krajiških Srba je svojevremeno skupljao novac za obranu Mile Dakića kojeme se pred Županijskim sudom u Karlovcu sudilo za ratne zločine, a uhićen je po poternici Interpola u susjednoj BIH. Sudilo mu se za ubojstvo trojice hrvatskih policajaca 1991. godine u Budačkoj Rijeci nedaleko od Karlovca, čime je i počeo rat u tom dijelu Hrvatske. Na kraju je oslobođen zbog nedostatka dokaza, iako je prethodno u odstustvu osuđen na 20 godina zatvora. Bogdan Kljaić, lider te pročetničke organizacije iz Chicaga koja ima svoje podružnice i u Milwaukeeju i drugdje, je već jednom pokušao izvući deset milijardi dolara za duševne boli četnika koji su digli oružanu pobunu protiv “ustaške države” RH pa dobili po nosu. 2009. godine je Bogdan u SAD “u ime 200.000 protjeranih Srba” digao tužbu protiv američke privatne konzultantske tvrtke MPRI – Military Professional Resources Inc. –  i umirovljenih generala američke vojske koji su radili za nju. Ta tvrtka je bila angažirana od strane MORH-a kako bi instruirala hrvatske časnike u Domovinskom ratu.

Kljaić ih je tužio “za učestvovanje u genocidu i progonu 200.000 Srba iz Krajine”, jer je agencija “instruirala Hrvatsku vojsku u ’Oluji’ i učestvovala u toj operaciji”. Sudu je dostavljen i ugovor između MPRI i Hrvatske o obuci hrvatskih časnika i vojnika. Sabor krajiških Srba usko surađuje i s četničkim aktivistom Savom Štrpcem.  On je tada rekao, “Imamo dokaze da su firma MPRI i generali učestvovali u “Pustinjskoj oluji” 1990. u Iraku i da su taj plan napada i taktiku te operacije u Zaljevu prilagodili i izveli kao akciju “Oluja” u Krajini 1995. Možemo dokazati da je operacija “Oluja” organizirani, sistematski i široko rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo. Po uzoru na japanske izbeglice, koje su na sudu tražile i dobile po 25.000 dolara odštete i 200.000 prognanih Krajišnika traži po toliko za pretrpljeni strah, traume i duševne boli zbog protjerivanja i izgubljenog zavičaja”. Veliki strateg Savo, inače bivši ministar u vladi zločinačke tvorevine SAO Krajine i prijatelj hrvatskih novinara poput Margetića koji je zajedno s njim plakao pred kamerama kad je oslobođen Gotovina, nije primijetio da se područje oko Knina koje oni zovu Krajinom malo razlikuje od pustinje u Iraku, kao i da se raspored snaga malo razlikovao, pa vojne planove jednostavno nije moguće tako precrtati. No, tako bar znamo kako je Kljaić došao do brojke od deset milijardi dolara, 25.000 po glavi, za svakog od 200.000 Srba. Radi se zapravo o staroj srpskoj brojci “mnogo”.

Kako je po američkim zakonima moguće da dvije ili više osobe zastupaju veliki broj ljudi, tako su tužbu u ime sunarodnjaka zajedno s Bogdanom u ime 200.000 sunarodnjaka podnijele jedna lička i jedna dalmatinska srpkinja iz SAD. Sudac Castillo sa saveznog suda u Chicagu je 2010. proglasio državu Ilinois nadležnom obzirom da kompanija MPRI ima filijale i poslove u toj državi, a Srbi iz Hrvatske koji su podnijeli tužbu žive u Chicagu i Milwaukeeju. Tužba je, međutim, neslavno propala – ali ne posve. Naime, kako je u SAD običaj, postignut je dogovor među strankama, ali umjesto traženih deset milijardi dolara, “oštećeni” Srbi su se zadovoljili s nešto više od milijun dolara, od čega je oko 400.000 otišlo na troškove odvjetnika, 150.000 dolara za sudske troškove i naknadu petorici izravnih tužitelja – dakle,  Bogdan je ipak ušićario neki novac, i njegovi sutužitelji, a MPRI im je taj sitniš dao da ih skine s vrata i da se ne rasteže skupi sudski postupak, dok je 200.000 “žrtava agresije Hrvatske i SAD” na tzv. Krajinu ostalo bez naknade. Tako je Bogdan na njima ipak nešto zaradio. Savo Štrbac je razočarano pak priopćio kako su opunomoćenici “oštećenih” Srba procijenili kako bi nastavak suđenja bio nenormalno skup – 7 do 10 milijuna dolara – “i teško je ili skoro nemoguće da se uspješno okonča, zbog čega su, u interesu svoje stranke, odlučili prihvatiti ponudu tužene strane”. Radi se zapravo o gubitku spora, a Bogdanu su platili odvjetnike i sudske troškove i dali mu nešto džeparca samo da ih ne davi više. Inače, Robert Pavić, odvjetnik koji je zastupao četnike u tom sporu, i na tome lijepo zaradio, je isto tako bio i branitelj Biljane Plavšić, a branio je i dr. Radovana Karadžića.

Na gornjoj snimci od 7:30 možete čuti Kljaića kako govori o prethodnoj tužbi, i tvrdi kako će oni ipak dobiti tužbu, te govori o “pogromu” Srba u tzv. Krajini.

Što se samog Bogdana Kljaića tiče, njega srpski tisak često referira kao “srpskog biznismena iz Čikaga”, no u stvari on je prodavač kamiona u tvrtki “Arrow truck sales”, ali je organizator brojnih događanja među Srbima u Chicagu, pa je tako njegov “Sabor” doveo nogometaše Crvene Zvezde u SAD, a često gostuje i u emisijama srpske TV. Uz njega, tužitelji su i Lizabeth Lalić, Mladen Đuričić, Robert Predrag Gaković, Veljko Miljuš, David Levy i Daniel Pjević. Jedino poznato ime je ovdje Veljko Miljuš, koji je na hrvatskim tjeralicama kao pripadnik milicije ratnog zločinca Mile Martića – ukoliko se radi o istom Veljku Miljušu (1972. godište).  Od ostalih, tu je Robert P. Gaković, koji je koautor nekoliko knjiga koje se bave a da čime nego Srbima, a povezan je s organizacijom “Serb National Federation” koja izdaje “Američki srbobran”.

Što se smislenosti same tužbe tiče, o njoj sam već pisao u zasebnoj kolumni – no ukratko, Srbi bi se sami sa sobom morali dogovoriti smatraju li RH pravnom sljednicom republike iz SFRJ, ili sljednicom NDH. Kako navedeni očito smatraju Hrvatsku pravnom sljednicom potonje, NDH, onda to naravno otvara i pitanje granica – jer granice NDH su bile bitno različite od avnojskih, te podrazumijeva da NDH nije bila kvislinška tvorevina u sklopu 3. Reicha već stvarno neovisna država, pa se onda postavlja i pitanje odštete za okupaciju iste 45-91., i tako dalje. Ukratko, ako Srbi već idu s time da je RH pravna sljednica NDH, onda bi bilo dobro da im netko objasni koje su sve pravne konzekvence toga. A sama činjenica da RH nikad nije tražila od Srbije odštetu za agresiju iz 1991. – iako je posve jasno da je iza nje stajala Srbija – je ono što je i dovelo do ovakvih idiotskih tužbi, kao i hrvatski beskičmenjački odnos spram Srbije u zadnjih petnaestak i više godina.

Autor:

ZADNJE VIJESTI