OTKRIVAMO: Kako je nastalo i tko je zapravo autor pisma 12 generala koji su (po Mesiću) htjeli ‘rušiti’ Hrvatsku!

Autor: Dražen Boroš

"Daleko važnije od samog autorstva je činjenica da smo tim pismom željeli upozoriti na ono što će se događati, čak i pod cijenu žrtve koju smo podnijeli. Da smo na kraju bili u pravu pokazuje i oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaču u kojoj je sudac Theodor Meron (is)koristio neke formulacije iz našeg pisma", tvrdi umirovljeni admriral Davor Domazet Lošo.

Nakon 14 godina naš portal otkriva priču tko je zapravo autor pisma 12 generala iz rujna 2000. godine, koji su tada željeli upozoriti na svjesni i planski pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata u čemu je tadašnji predsjednik Republike Stipe Mesić imao vrlo istaknutu ulogu. Bez obzira koliko se neki danas trudili javno prikazati svoje veselje oslobađajućom presudom, velik dio njih iskreno žali za tim što njihove dosadašnje tvrdnje i političko djelovanje nije “blagoslovljeno” osuđujućom presudom protiv hrvatskih generala u Haagu.

– Budući smo imali većinu informacija, mi smo točno znali u kom pravcu će ići priča s Haagom onog trenutka kada je saborska većina izglasala odluku da je Međunarodni tribunal za ratne zločine nadležan za vojnu operaciju “Oluja”, govori nam danas admiral Davorin Domazet Lošo.

– Da smo bili u pravu s onim što smo tvrdili u pismu najbolje potvrđuju riječi suca Teodora Merona koji je u obrazloženju oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču upotrijebio upravo neke od formulacija izrečenih u našem pismu, pojašnjava Domazet i dodaje kako je Mesićeva teza o pokušaju nekog državnog udara i puča smiješna, jer su to mogli napraviti bez problema, ali im tako nešto nikada nije palo na pamet.

– Bilo je još 7,8 generala koji su željeli potpisati to pismo, ali mi smo simbolično željeli da to bude 12 generala, iako smo u isto vrijeme bili svjesni da već slijedeći dan nas sedmorica koji smo bili u aktivnoj službi to više nećemo biti, odnosno da će nas Mesić smijeniti i umiroviti, kaže Domazet.

Što se pak tiče autorstva nad pismom ono, po Domazetovim riječima, i nije toliko bitno koliko njegova svrha da se upozori na ono što će se događati s hrvatskom državom, Domovinskim ratom, braniteljima i hrvatskim generalima.

– U vojsci se vrlo dobro zna hijerarhija. General Bobetko je uz mene imao najviši čin i kako je bio najstariji i imao je autoritet u Hrvatskim oružanim snagama, svi potpisnici su poštovali tu hijerarhiju, naglašava admiral Domazet.

Kada su generali sastavili pismo, trojka (Ante Gotovina, Krešimir Čosić i Davor Domazet) otišla je kod novinara i publicista Nenada Ivankovića koji je dao svoje sugestije s novinarskog aspekta. Poslije su to ponovno predočili 12-torici i generalu Bobetku koji je tražio još oštriju retoriku u nekim dijelovima. No od toga se suglasno odustalo i na kraju su u noći od 28. na 29. rujan potpisali to pismo i uputili ga medijima.




Budući se i danas spominju neke rušiteljske namjere 12 generala, donosimo pismo u cijelosti kako bismo se podsjetili tko govori istinu, a tko je tvrdio da se radilo o pokušaju puča.

Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine.

Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno nego i časno.




1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!

2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizma ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikoga razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da ju dovodi u pitanje ili da se igra njezinom sudbinom! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom, i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

5. U tom sklopu – a zbog spekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u vezi s preustrojem Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital koji nitko kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode ne bi smio olako zenamariti.

6. Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.

Potpisnici: stožerni general u mirovini Janko Bobetko, admiral Davor Domazet Lošo, general pukovnik Ivan Čermak, general pukovnik u mirovini Ivan Basarac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Mirko Norac, general bojnik Miljenko Filipović, general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

Autor:Dražen Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.