Robert Anic/PIXSELL

Ostarjeli ljevičari, komunisti, jugonostalgičari, udbaši i kosovci i danas su veliki drmatori!

Autor: 7Dnevno, 21. travnja, 2017.

Prije 27 godina krvavo smo izborili hrvatsku neovisnost, ali stanje u hrvatskim medijima i dalje je ostalo - nepromijenjeno. Kadrovi koji su provodili rigidnu komunističko-jugoslavensku doktrinu, nastavili su i dalje raditi na rukovodećim mjestima u novinarstvu i u upravama novinskih kuća. Prema analizi koju smo proveli, situacija je i više nego tragična...

Iako smo prije 27 godina krvavo izborili hrvatsku neovisnost, stanje u hrvatskim medijima ostalo je – nepromijenjeno. Kadrovi koji su provodili rigidnu komunističko-jugoslavensku doktrinu, nastavili su i dalje raditi na rukovodećim mjestima u novinarstvu. Prema analizi koju smo proveli, situacija je i više nego tragična.

Naime, ljudi koji su radili protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda i danas truju zemlju svojim stavovima, mišljenjima i načinom rukovođenja. Da ništa nije slučajno u medijima, potvrđuje i činjenica da ljudi koji određuju tko će se zaposliti u medijima, nekadašnji su djelatnici jugoslavenskih tajnih službi, prekaljeni ljevičari i komunisti, koji su u bivšoj državi bili na istaknutim društvenim i medijskim pozicijama. Otkrivamo tko je tko u hrvatskim medijima!

Čelna organizacija u državi putem koje se dobivaju koncesije za emitiranje elektroničkoga sadržaja je Vijeće za elektroničke medije. Nakon mirovine na HRT-u i nekadašnjem JRT-u, tamo je mandat od četiri godine osigurala, Mirjana Rakić. Iako nije jasno kako je uopće mogla biti imenovana ravnateljicom, jer je u trenutku stupanja na dužnost imala više od 65 godina, Rakićka si je osigurala još jednu višegodišnju unosnu sinekuru od pet godina s prosječnom plaćom od 16 tisuća kuna.

Iako je priznala kako je radila za jugoslavensku tajnu službu i slala izvještaje UDBI, nitko je nije javno osudio i zatražio prestanak javnog djelovanja. Bilo je pokušaja da je se smijeni s toga mjesta, ali više u vidu stjecanja političkih poena Velimira Bujanca, voditelja emisije Bujica na lokalnoj osječkoj televiziji i njegovog prijatelja, tadašnjeg ministra kulture, Zlatka Hasanbegovića.

Promjene zaobilaze HRT

Organizacija prosvjeda po Savskoj i darivanje partizanske kapice Mirjani Rakić, bilo je jako zabavno za medije koji su cijelu priču aktivno pratili, ali Rakićki nije pala ni vlas s glave. Iako je u mandatu ministra kulture, Hasanbegović mogao samo jednim potpisom smijeniti Mirjanu Rakić s mjesta ravnateljice Vijeća za elektroničke medije, hrabrosti za tako nešto učiniti – nije imao. Prema informacijama koje smo dobili, upravo ga je njegov mentor, Ivo Goldstein, spriječio u tom naumu.

Istodobno, Hasanbegović je na HRT vratio Mislava Stipića, nekadašnjeg djelatnika UDBE, kojeg je odmah imenovao za rukovoditelja poslovne jedinice Poslovanje, isplativši mu pola milijuna kuna odštete. Upravo je to bio uvjet tadašnjem v.d. ravnatelju Siniši Kovačiću da ga se imenuje za prvog čovjeka državne televizije. Čudna kadroviranja tada aktualnog ministra kulture pokazala su se i prilikom agitiranja za brojne ljevičarske perjanice na HRT-u, kada je, zahvaljujući njemu, spašena karijera Sanje Mikleušević Pavić, Stipe Alfiera, Domagoja Novokmeta, Maje Sever i brojnih drugih Radmanovih pulena.




Iako se očekivalo, nikakve promjene nisu pogodile HRT, kojeg je osim Hasanbegovića, nastavila štititi i aktualna ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek. Upravo su ti ljudi, poput Marije Nemčić i Mislava Stipića, njezini ljudi od povjerenja, zahvaljujući kojima namjerava iskamčiti dodatne milijune kuna iz vanjskih produkcija, kao što je običaj poslovanja u proteklih 20 i više godina. Dio kolača iz te enormne i nepresušne riznice novca televizijskih pretplatnika zasigurno će, kao zahvalnost, završiti u rukama aktualne ministrice, koju s Dubrovčankom, Marijom Nemčić, veže dugogodišnje prijateljstvo.

Stipić je na HRT vraćen zahvaljujući svom kumu Jasenu Mesiću, aktualnom predsjedniku Saborskog povjerenstva za medije. Još jedan HDZ-ov uhljeb koji u četvrtom po redu mandatu bere 20 tisuća kuna plaće, pokazao se kao odlično rješenje za odrađivanje političkih naputaka Milijana Brkića i Andrije Mikulića, inače također kumova, koji jedan drugog štite i u Zagrebu i na državnoj razini. Bez previše pameti i stručnosti, Mesić je dogurao do ministra kulture, kada je zapravo i doveo sve ove današnje trovače medijske scene na HRT-u, poput Stankovića, Trbovićke i Joze Ćurića.

Trošenje pretplatničkog novca




Referenca za politički uzlet bila mu je ta, što se s punim pravom može nazvati kumrovečkim djetetom, budući da su mu i otac i majka radili u Muzeju Josipa Broza Tita u Kumrovcu. Upravo zahvaljujući njegovom kadroviranju, mandat za ravnatelja HRT-a dobio je Kazimir Bačić, još jedan HDZ-ov poltron, inače iz obitelji Žarka Domljana i Ksenije Urličić, nekadašnje željezne dame Prisavlja. Bačić je na vrijeme shvatio koji je put uspjeha, pa je oženio Urličićkinu kćer i tako dogurao od mjesta – šefa Tehnike. U karijeri koja ima mnogo rupa i nejasnoća, isplivale su i istrage oko krađe kamera, činjenice da je HRT jedina kuća koja ne emitira program u HD rezoluciji, te službeno putovanje u Las Vegas, gdje se Bačić provodio sa striptizetama i trošio novac televizijskih pretplatnika.

Iako je mandat ravnatelja preuzeo prije više od mjesec dana, do sada je Bačić pokazao tko su mu omiljeni urednici i novinari – Nevena Rendeli, Danijela Trbović, Aleksandar Stanković, Hrvoje Zovko, Jagoda Bastalić, Maja Sever, Andrea Arežina, Sanja Mikleušević, Stipe Alfier. Slično su mislili i njegovi prethodnici, koji nisu našli vremena za vratiti cijenjene novinare i urednike kojima je Goran Radman dao otkaz.

Za očekivati je da se na HRT-u, zahvaljujući Bačiću, ništa neće promijeniti, a dokaz toga je da je Danijela Trbović već dobila televizijsku emisiju, dok su Stanković, Zovko, Novokmet, Severica i Mikleuševićka i dalje top zvijezde državne televizije.

Situacija je još tragičnija na Hrvatskom radiju, na čijim programima svaki tjedan imamo emisije o jugoslavenskoj književnosti i kulturi, a nedavno je na drugom programu gostovala i posljednja nositeljica štafete, inače velika obožavateljica lika i djela druga Tita.

Obiteljska radna mjesta…

I radio i televizija još su puni brojnih kadrova iz bivše Jugoslavije, a oni koji odlaze u mirovinu, svoja mjesta prepuštaju – djeci i unucima. Tako imamo bezbroj primjera uhljebljivanja obitelji na radnim mjestima po HRT-u, od Dijane Roko, koju je suprug Robert Zuber zaposlio kao urednicu Regionalnog dnevnika, potom Nike Marjanović, čiji je tata radio na televiziji, a potom tamo doveo obje kćeri, pa sve do Katje Kušec, koja je supruga zaposlila u montaži, Hloverke Novak Srzić, koja je na televiziju dovela kćerku, Renata Kunića, koji je suprugu doveo za producenticu TV Kalendara.

HRT, iako ima više od 3 tisuće zaposlenih, kuća je s jedva tisuću različitih imena, budući da je većina djelatnika u obiteljskom ili bračnom odnosu. Svi su oni zaposleni na prosječne plaće od 6 tisuća kuna, bez javnoga natječaja, a neki od njih čak nisu zadovoljavali traženim uvjetima za posao koji im je namješten.

Jasenu Mesiću, upravo je Mislav Stipić vjenčani kum, koji ga je i upoznao s njegovom sadašnjom suprugom, nekadašnjom televizijskom voditeljicom, Barbarom Medved. Nakon kratkotrajne karijere, Medved je zaposlena u Saboru na minornim poslovnima u tajništvu, što je valjda minimum koji joj je trebao pripasti udajom za dugogodišnjeg saborskog zastupnika, koji većinu vremena poslušno diže ruku u Sabornici i kadrovira kako mu naredi Milijan Brkić.

Kada govorimo o HRT-u nije se loše prisjetiti tko su sve ljudi koji tamo grade karijeru dugi niz godina i kakvi su im politički stavovi.

Slična situacija je i u HINI, državnoj novinskoj agenciji, čiji je jad i bijedu najbolje pokazala Smiljana Škugor. Ona je otkrila kako su urednici odbijali mjesecima objaviti tekst o Mrsićevoj supruzi, kojoj je oprošten milijunski dug u HZZO-u, a kada je taj tekst proslijedila drugim medijima – dobila je izvanredni otkaz.

Kada se pogleda tko sve vodi novinarska društva, HND i HNiP, jasno je i zašto nas o stanju u zemlji redovito izvještavaju Goldsteini, Puhovski, Jakovine, Klasići i Markovine. Naime, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković, novinarski je kadar sa srednjom školom koji živi i radi u Beogradu. U svom angažmanu redovito zastupa ljevičarske i jugonostalgičarske novinare, dok za ove druge, poput Nade Prkačin, Karoline Vidović Krišto i Ozane Bašić, nema vremena.

Sumrak novinarskih udruga

Iako smo vjerovali da će se osnivanjem HNiP-a nešto promijeniti u novinarskim krugovima, nažalost, pokazalo se kako je društvo osnovano kako bi si pojedinci osigurali unosne sinekure odlaskom SDP-a s vlasti. Tako je cjelokupni HNiP sebi osigurao vodeća mjesta u državnim medijima, poput Katje Kušec (nagrađena s plaćom od 16 tisuća kuna i mjestom voditeljice Odjela dopisništva), Siniše Kovačića (nagrađen s plaćom od 16 tisuća kuna), Draženom Majićem (također nagrađen s plaćom od 16 tisuća kuna), te Jozom Barišićem (također nagrađen s plaćom od 16 tisuća kuna i mjestom rukovoditelja poslovne jedinice Produkcija).

Na NOVOJ tv, vladaju Mislav Bago i Ivana Ivančić, nekadašnji HDZ-ovi kadrovi sa srednjom školom, koji su 2000. prebačeni na novoosnovanu televiziju. Iz zakletih domoljuba i Hrvata, prometnuli su se u iskonske ljevičare, a iako nisu završili fakultete, to ih nije omelo da si osiguraju više nego pristojne plaće.

RTL je po tom primjeru još gori, posebice kada pogledamo novinarsko-urednički kadar koji uređuje informativne emisije, poput Zorana Šprajca, Igora Bobića i Tomislava Jelinčića. Iz njihovih redova je na HRT stigao i Saša Runjić, kojeg je osobno Radman imenovao glavnim urednikom programa, a danas besposleno sjedi u Dramskom programu na statusu komentatora i plaći od 12 tisuća kuna.

RTL redovito organizira raznorazne zabavne programe iz studija u Beogradu, a upotreba srpskog jezika i prime-time terminu, postala je svakodnevica. Redovito promoviraju goste iz Srbije, a tijekom izborne kampanje iz susjedne su zemlje slali i po nekoliko izvještaja dnevno. S druge strane, za probleme u zemlji baš i ne mare, pa tako ni minutu programa nisu posvetili Ovršnom zakonu, suđenju u Munchenu, brojnim stratištima po Sloveniji i komunističkim zločinima…

Na medijskom nebu pojavio se još jedan srpski satelit – N1. Televizija, koja je dobila prestižno mjesto na državnim kanalima, odmah nakon Aljazeere, a riječ je o pravom projektu “regiona bivše Jugoslavije”. Tako redovno gledamo dnevnike iz Sarajeva i Beograda, a srpski voditelji se izmjenjuju kao na traci tijekom dnevnoga programa. U samo zagrebačko sjedište televizije, dovedeni su provjereni kadrovi Mirjane Rakić, poput Ivane Dragičević, koja je živjela u Beogradu i bila udana za glasnogovornika srbijanske Vlade. Tu je i Anka Bilić Keserović, koju je čak i nekadašnji premijer Zoran Milanović u jednom od intervjua upozorio da se ponaša kao SDP-ova aktivistica, a ne smijemo zaboraviti ni nekadašnjeg glasnogovornika predsjednika Sabora, Josipa Leke – Iliju Jandrića. Novinar i urednik HTV-a, karijeru je odlučio nastaviti u PR vodama, ali se nakon kratkotrajnog izleta vratio u novinarstvo jer mu je bila tlaka dizati se svaki dan ujutro i dolaziti u Sabor.

Dnevnici i tjednici

Situacija u pisanim medijima još je lošija. Večernji list, uz čvrstu ruku patera Tolja, doveo je sve i svašta u novine, a jedna od najvećih uzdanica mu je Marija Topić, nekadašnja komentatorica na HTV-u, koja je na tu funkciju došla iz Sarajeva. S HTV-a je odletila jer je u kadrovsku službu predala lažnu diplomu fakulteta, a stric joj je bio nekadašnji šef UDBE za BiH u Jugoslaviji. Nekadašnji djelatnici tajnih službi nisu strani pateru Tolju, pa je tako nekada popularni zagrebački list postao predmet sprdnje i poruge u javnosti. Novina je tijekom suđenja u Munchenu dala punu podršku Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, redovito blateći brojne svjedoke kao i odvjetnike pokojnog Stjepana Đurekovića.

Iako je Nino Pavić izašao iz vlasničke strukture EPH-a, kadrovi koji su ostali u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji i dalje predstavljaju glavninu komentatora i izvjestitelja u tim dnevnim novinama. Tako Jelena Lovrić i dalje piše čeznutljive tekstove o Jugoslaviji, a ne smijemo zaboraviti ni Antu Tomića, Borisa Dežulovića i Miljenka Jergovića. Prekaljeni ljevičari i jugonostalgičari, redovito se izruguju sa svim domoljubnim temama, a u svom radu, komentare za društveno-politička događanja gotovo u pravilu traže od Žarka Puhovskog, Tvrka Jakovine i Dragana Markovine.

Slična je situacija s Globusom i Nacionalom, tjednicima koji redovito objavljuju informacije pristigle iz obavještajnih krugova. Kada pogledamo portale, poput Lupige, Indexa, Tportala i Telegrama, jasno je čijoj političkoj opciji pripadaju, a većina novinara i urednika je pristigla s jugoslavenski orijentiranih fakulteta, poput Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog.

Autor:7Dnevno, 21. travnja, 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.