UPOZNAJTE ORSATA MILJENIĆA: Perkovićevi ljudi ucjenjivali ga pornićem? Sorošev učenik zbog Vlade odbacio masnu plaću, a njegov ured ovršuje građane

Autor: I. Delić

Miljenićeva biografija u najmanju je ruku zanimljiva...

Nakon što je Zoran Milanović obznanio da napušta kormilo SDP-a, ponukan lošim rezultatom na parlamentarnim izborima, javljaju se novi pretendenti na mjesto prvog čovjeka te stranke. Posljednji je ovih dana svoju kandidaturu obznanio bivši ministar pravosuđa, Orsat Miljenić.

“Ponosan sam na to što sam član SDP-a. Rezultat svega ovoga što radim mora biti da svaki naš član bude koristan i da nas birači prepoznaju. To je jedini način za pobjedu, ali ne pobjedu samo radi pobjede, SDP mora biti taj koji mijenja Hrvatsku, koji modernizira sebe i cijelu zemlju”, rekao je Miljenić obrazlažući svoju kandidaturu.

Mirando Mrsić, Siniša Hajdaš Dončić i Ivan Klarin već su stali uz njega, podržavajući njegovu kandidaturu, a hoće li to učiniti i većina ostalih, tek će se vidjeti. Prisjetimo se prije toga tko je uopće Orsat Miljenić…

U središtu pažnje 2015. se godine primjerice našao zbog snimke iz koje je vidljivo da kćerki SDP-ovca obećava zaposlenje. Ovo uhljebljenje ministar bi vrlo vjerojatno proveo da nije uhvaćen s prstima u pekmezu. No, vladajući su, predvođeni tada glavnim pijetlom Zoranom Milanovićem činili sve kako bi saprali grijehe sa svoga tadašnjeg ministra. Dok su oni raspravljali, raspravljala je i struka. Jedni su Miljenića nazivali najboljim ministrom tada vladajuće koalicije, dok su drugi u pitanje dovodili neke njegove poteze. Spočitavao mu se tako prije svega gubitak spora sa Srbijom u Haagu, i to zbog tima koji je pozvao da nas ondje zastupa.

Na spor u Haagu možda nije mogao utjecati, ali na slučaj Perković jamačno jest. Kamenčić u njegovoj cipelici tako je i sporni Lex Perković koji su kukurikavci na uštrb nacije štitili na sve moguće načine, pravdajući time postupke udbaša Josipa Perkovića. Hrvatskim medijskim prostorom u to je vrijeme odjeknulo pomalo neobično pitanje. Štiti li Miljenić sporni zakon, a njime i Perkovića stoga što ga njegovi ljudi ucjenjuju porno snimkom, zapitkivali su se tih dana mnogi. Odgovor jasno nikada nismo dobili.

Miljenić se kao tadašnji ministar u medijima našao i zbog potencijalnog sukoba interesa. Naime, dok je obnašao ministarsku dužnost na hrvatskim sudovima navodio se kao opunomoćenik VIPNet-a u slučaju ovrhe nad građanima. Iako kao ministar nije mogao voditi vlastiti odvjetnički ured te iako je Miljenić sukladno rješenju Izvršnog Hrvatske odvjetničke komore stavio vlastiti odvjetnički ured u mirovanje u prosincu 2011. godine, hrvatski sudovi davali su mu slučajeve ovrhe i donosili presude u kojima je stajalo da je klijent zastupan po Miljeniću. S ovim slučajem i bez njega, biografija Miljenića prilično je intrigantna. On je navodno bio upetljan u slučaj Blaškić, lažnim dokumentima MUP-a, HIS-a i MORH-a temeljem kojih je ovaj izvučen iz Haaga.

Na dužnost ministra stupio je s iskustvom stečenim u radu u državnoj upravi gdje je obavljao niz dužnosti. Prije toga na zagrebačkom Pravnom fakultetu domogao se diplome, a predavači su mu bili Ivo Šimunović te Ivo Josipović. Orsatovim poznanicima s Pravnog fakulteta treba pridružiti i Sašu Perkovića koji mu je odradio sigurnosnu provjeru u Ministarstvu vanjskih poslova kao šef uprave zadužene za sigurnost. Miljenića nazivaju Soroševim stipendistom jer magisterij je obranio 1994. godine na Srednjoeuropskom sveučilištu u Mađarskoj. Na zagrebačkoj Diplomatskoj akademiji stekao je zvanje diplomatskog savjetnika. Pravosudni ispit položio je 2000. godine. Radio je kao asistent za Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zatim i u Ministarstvu vanjskih poslova kao savjetnik. Nedugo potom i u diplomatskoj službi u hrvatskom veleposlanstvu u Nizozemskoj.




Tamo upoznaje Josipovićevu bivšu savjetnicu Romanu Vlahutin. Boravio je i u Haagu, a istodobno je gnjavio Ivicu Račana kako bi se založio za njega. I bi tako, prijatelji su se založili za njega u vladi pokojnog premijera te tu započinje njegov uzlet. Koncem 2002. godine povlače ga iz Haaga i šalju u ministarstvo vanjskih poslova kojim je tada vladao Neven Mimica. I već tada Miljenić počinje snivati san o diplomatskoj karijeri. San s kojim je naživcirati uspjevao čak i Ivu Sanadera koji ga nije želio pustiti u Ministarstvo.

Najzanimljiviji dio njegove biografije jest onaj koji se veže uz servisiranje EPH gdje je aterirao kod odvjetnice Vesne Alaburić, koja je prijateljica Nine Pavića iz studentskih dana. I Orsat tada dobiva lukrativan posao zastupanja EPH gdje je s izvješćima iz MORH-a servisirao Igora Alborgettija.

Tijekom 2001. Orsatova desna ruka u Uredu Vlade RH za suradnju s MKS-om u Haagu postaje suzupovac Mile Cindrić. U taj krug uliježu Dušan Viro, Kotromanović i Alborghetti kao veza za EPH. Orsat je bio sudionik transmisije između Haaškog suda i Gorana Granića, točnije Ante Damjanovića i Joze Radoša. On je pak organizirao specijalni tim koji je bio na usluzi haaškim istražiteljima u svojstvu vodiča kroz najtajnije vojne arhive MORH-a. Operaciju u MORH-u vodio je njegov pomoćnik za sigurnost Mladen Ružman, a taj posebno odabrani specijalni tim za selekciju dokumenata i vođenje šefa haških istražitelja vodio je Vlado Rendulić.




Orsat je tom stazom stvarao karijeru susrećući se skoro svakodnevno s Granićem. I Dušan Viro, autor knjige o Miloševiću naslovljene Anatomija zločina s dodatkom autentičnih transkripata njegovih telefonskih razgovora na opsežnih 200 stranica za koje se smatra da su prošle kroz ruke aktualnog ministra. Njegovo ime spominje se i u knjizi Bitka za Vukovar autora Davora Marijana, i to pod nazivom pismohrana Ureda za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom. Autor te knjige posebno navodi imena osoba i zahvaljuje za pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i posebno naglašava da su uporabu dokumentacije uz ministra omogućila sljedeća gospoda: Jozo Radoš,  Ante Damjanović,  Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava i Branko Turić.

Detalj koji je u ovoj priči izrazito zanimljiv jest taj da je Miljenićeva plaća prije dolaska u Milanovićevu vladu bila 50 tisuća kuna neto, dok mu je ministarska plaća bila znatno manja i iznosila je oko 17 tisuća kuna.

Autor:I. Delić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.