Pixsell

Novi mučni detalji ratnog puta hrvatskog Srbina: Sisačko – moslavački dožupan Rkman dvije godine je bio oficir četničke vojske!

Autor: A.K.

Aktualni dožupan imao je svoje 'prste' i u akciji obaranja helikoptera 28.5.1995. godine u selu Kremen na cesti Cetingrad-Slunj (okupirano područje RH) od strane vojske RSK iz sastava 21. korpusa, kada su ubijeni Ministar Vanjskih poslova BiH Irfan Ljubjankić, tri dužnosnika Vlade BiH te tri člana posade. Jezivi uradak nakon pada helikoptera, začinjen je komentarima tadašnjeg komentatora RTV-a Republike Srpske Krajine, današnjeg dožupana Sisačko-moslavačkog, Bogdana Rkmana. Helikopter je prevozio novac za Zagreb.

Nakon priče koju je naš portal nedavno objavio o Bogdanu Rkmanu koji je na vojnoj paradi veličao vojsku Republike Srpske Krajine (RSK) i ushićeno pričao o 'svečanom času srpske istorije', donosimo eksluzivan nastavak o tome tko je zapravo nedavno izabrani Sišačko-moslovački dožupan i koja je bila njegova uloga u neprijateljskoj vojsci u Domovinskom ratu. Njegov ratni put bio je puno 'opasniji' za Hrvatsku nego što se dosad mislilo a njegov doprinos samoproglašenoj RSK puno je veći!

U posjedu smo dokumenta koji otkriva kako Bogdan Rkman nije bio samo novinar kako je dosad prezentirano javnosti, već je od 1991. do 1993. godine, bio oficir vojske Krajine na dužnosti u 3. bataljonu 19 'pešadiske brigade' 21. korpusa! 'Temeljem zahtjeva 'opštine Vrginmost, naredbe Ministarstva informisanja Republike Srpske Krajine i komandanta 21. korpusa prekomandovan je na rad u radio stanicu Petrova gora', stoji u dokumentu do kojega je dnevno.hr uspio doći.

Postoje dakle materijalni dokazi da se Sisačko-moslovački dožupan protiv Hrvatske nije borio tek perom i da srpskoj paravojsci nije 'samo' dizao moral radeći kao novinar-komentator za Vukovarske novine, Novu riječ i Srpski glas, te časopis Vojska krajine. Aktualni dožupan imao je svoje 'prste' i u akciji obaranja helikoptera 28.5.1995. godine u selu Kremen na cesti Cetingrad-Slunj (okupirano područje RH) od strane vojske RSK iz sastava 21. korpusa, kada su ubijeni Ministar Vanjskih poslova BiH Irfan Ljubjankić, tri dužnosnika Vlade BiH te tri člana posade. Jezivi uradak nakon pada helikoptera, začinjen je komentarima tadašnjeg komentatora RTV-a Republike Srpske Krajine, današnjeg dožupana Sisačko-moslavačkog, Bogdana Rkmana.

Sisački dožupan komentira mučne snimke mrtvih tijela

Prilog od kojeg se ledi krv u žilama, sastoji se od 2 snimke koje su snimili srpski snimatelji.

Prva snimka nastala je 28.5.1995. godine u prijepodnevnim satima u selu Kremen na cesti Slunj-Cetingrad na mjestu obaranja spomenutog helikoptera. Prisutno je više osoba (po glasovima pretpostavljamo da su srpske nacionalnosti). Na snimci se vide ostaci oborenog helikoptera te mrtva tijela posade i putnika. Kamera je zabilježila i hrvatsku osobnu iskaznicu izdanu u Zagrebu 1993. godine na ime Mensur Šabulić, te diplomatsku osobnu iskaznicu izdanu u RH na ime Mensur Šabulić iz koje se vidi da je osoba živjela i boravila u Zagrebu.
Kasnijom provjerom utvrđeno je da se radi o savjetniku tadašnjeg veleposlanika BiH u Zagrebu. Kamera je nadalje, zabilježila i ton pri snimanju leša za kojeg glas kaže da se radi o članu posade i da je iz Ukrajine. Kada se analizira ova snimka koja je zabilježila dosta mučnu scenu razbacanih tijela na mjestu pada, od kojih su neki bez dijelova tijela (glave, donjih ekstremiteta…) za pretpostaviti je da je helikopter oboren raketnim sredstvom tipa 'KUB'.

Druga snimka nastala je mjesec dana kasnije, 28.6.1995. godine na vojnom poligonu Slunj, na vojnoj paradi korpusa specijalnih snaga vojske republike srpske krajine u prisustvu Milana Martića, predsjednika RSK, Rajka Ležaića, predsjednika skupštine RSK, generala Mile Mrkšića, načelnika glavnog štaba srpske vojske krajine, generala Mile Novakovića, kapetana Dragana, Milorada Ulemeka Legije, te nekoliko tisuća vojnika i građana RSK. Tom prilikom pročitana su imena, prezimena i činovi ljudi koji se nagrađuju novčanom nagradom za uspješno rušenje helikoptera. Pogledajte obe snimke u priloženom videu:

Važnost tzv. zračnog mosta Zagreb-Ćeralići za Hrvatsku

Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine područje Zapadne Bosne (Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa…) bilo je u srpskom okruženju. Prometno izolirano od ostalog dijela BiH, te slobodnog i neokupiranog područja Republike Hrvatske.

Stotine tisuća građana ovog područja živjelo je u neimaštini i odsječeno od 'ostatka svijeta'. U tim okolnostima započeo je ustroj armije BiH, te HVO-a.
Na prostoru Velike Kladuše 1993. godine Fikret Abdić uz pomoć Srba iz Banja Luke i Beograda ustrojava i proglašava Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, formira svoje institucije, svoju vojsku, policiju, pravosuđe i drugo. Ova grupacija je u sukobu s 5. korpusom armije BiH koji je lojalan vlastima u Sarajevu. Taj korpus, osim što je zajedno s HVO-om angažiran u borbi protiv srpskih snaga, ratuje i u međumuslimanskom sukobu sa snagama lojalnim Fikretu Abdiću.

Područje bihaćkog džepa živjelo je, ratovalo, rađalo se i umiralo u teškim uvjetima od 1992. do vojno redarstvene akcije Oluja 1995. godine. Na spomenutom području u tijeku rata 1992-1995. zajedno su ratovale snage armije BIH i HVO-a protiv postrojbi bosanskih i hrvatskih srba dok su postrojbe 5. korpusa armije BiH ratovale protiv snaga lojalnih Fikretu Abdiću.
U ostalim dijelovima BiH 1993. počinje rat između postrojbi HVO i armije BiH što se u bitnim elementima ne odražava na snage 5. korpusa i HVO u tzv. bihaćkom džepu uz incident i zločin (ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića 8.3.1995. godine zbog čega danas tužiteljstvo tužiteljstvo BiH nad nekim bivšim pripadnicima 5. korpusa armije BiH provodi istražne radnje). Najviše uticaja na moral snaga u okruženju armije BiH i HVO imali su letovi letjelica. Ovi letovi odvijali su se u pravilu u noćnim uvjetima, bez sredstava navođenja i bez upotrebe sredstava radio veze.

Letjelicama su, uz znanje vlasti RH u Zagrebu, upravljali strani državljani (iz zemalja bivšeg istočnog bloka, Ukrajina i drugi), državljani Republike Hrvatske (hrvatske nacionalnosti, piloti hrvatskog ratnog zrakoplovstva), te u kasnijem dijelu nakon provedene obuke u Zagrebu i bosanskohercegovački državljani muslimanske vjeroispovijesti, piloti zrakoplovstva armije BiH. Tzv. zračni most na relaciji Zagreb-Ćeralići (Cazin BiH) održao se sve vrijeme rata 1992-1995. U tom periodu njime je prevezeno je nekoliko tona sanitetskog materijala, bojevih sredstava, više stotina ljudi, izvlačeni su ranjeni iz tzv. bihaćkog džepa, te liječeni u zagrebačkim bolnicama i bolnicama širom Europe. Ovaj zračni most imao je poseban moralni značaj za sve osobe (više stotina tisuća građana bihaćkog džepa bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest).

Okolnosti obaranja helikoptera 28. 5. 1995. godine u selu Kremen

Cijelo vrijeme funkcioniranja zračnog mosta armija BiH (komanda vazduhoplovne grupe Bihać), uz znanje hrvatskih vlasti, u Zagrebu je imala istureno komandno mjesto ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane koje je zajedno s vazduhoplovnom grupom Bihać iz Zagreba provodilo mjere i aktivnosti na planiranju, organiziranju i izvođenju letova iz Zagreba do čoralića.

Iz dokumenta armije oružanih snaga Republike BiH, komande vazduhoplovne grupe Bihać, pod oznakom vojna tajna strogo povjerljivo upućeno komandi ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane u Zenici-'Izvještaj o udesu-katastrofi helikoptera armije Bosne i Hercegovine' doznaje se:

'Dana 28.5.1995. godine sa isturenog komandnog mjesta ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane u Zagrebu u 00:35 sati putem kriptozaštite (zaštićene veze) dobili smo informaciju da će biti letačkih aktivnosti, te da se pripreme putnici za prevoženje. Lično sam obavijestio komandanta 5. korpusa o dobivenoj poruci.
Helikopter je poletio k nama u 01:32 sati, a nama je ta informacija proslijeđena u 01:37 sati. Ista je odmah proslijeđena komandi 5. korpusa, a odatle je došao odgovor da se helikopter prihvati i da putnici kreću ka aerodromu Ćeralići.
Helikopter je sletio u 02:07 sati i prihvat je tekao normalno.Istim je na regiju doputovao gosp. Halil Puškar. Putnici koji su trebali letjeti helikopterom, Ljubijankić, Šabulić, Muhamedagić, Pekić na aerodrom su stigli u 02:10 sati. Primljeni su u komandu jedinice gdje su sačekali istovar tereta iz helikoptera i pripremu istog za polijetanje. Odvezao sam ih na stajanku. Izvršen je utovar ličnog prtljaga, a potom su i oni ušli u letjelicu. Prije zatvaranja vrata helikoptera vidio sam da putnici oblače pancire.
Helikopter je počeo pokretanje u 02:35 sati a poletio je u 02:40 sati. Odmah nakon polijetanja izgubio sam vizualni kontakt s helikopterom. Na osnovu zvuka CIJENIM, da je helikopeter poslije polijetanja se penjao u kursu oko 90 stepeni. Poslije oko minut leta u tom kursu počeo je zaokret ka sjeveru. Pretpostavljam da je zauzeo kurs od 310-340 stepeni i u tom kursu se počeo udaljavati. Naredni period od oko 5 minuta pratio sam, po zvuku odaljavanje helikoptera. Poslije toga zvuk se izgubio, zbog daljine. Desetak minuta poslije polijetanja helikoptera, sjeverno od aerodroma uočio sam kratkotrajne bljeske koji su, pretpostavljam, posljedica dejstva neprijateljskih snaga i PVO sredstava. Obzirom da je dejstvo neprijatelja po helikopteru redovna pojava i u dolasku i u odlasku, to me nije navelo na pomisao da se nešto dogodilo. Do 03:50 sati smo čekali potvrdu o dolasku helikoptera na destinaciju slijetanja, pa pošto je nismo dobili poslali smo upit. Na osnovu odgovora zaključio sam da se sa helikopterom nešto desilo. U 04:56 sati obavijestio sam komandu 5. korpusa da helikopter nije sletio na odredište i zahtijevao da se s tim upozna komandant 5. korpusa. Tražio sam da se hitno provjeri zona odgovornosti 5. korpusa po brigadama, a u cilju ustanovljavanja eventualnog slijetanja helikoptera na terene koji su pod kontrolom naših snaga.

U 5.45 sati otišao sam u komandu 5. korpusa i zahtijevao da se preduzmu aktivnosti traganja za helikopterom u zoni odgovornosti 5. korpusa i spašavanja eventualnih povrijeđenih. Rečeno mi je da je to u toku. Zahtijevao sam da se provjere podaci o radio saobraćaju neprijatelja i dostave prikupljene informacije. O svim događajima vezano za helikopter, poslije polijetanja istog, bio sam upoznat samo ja i dežurni na kriptozaštiti. U cilju sprečavanja glasina javio sam, u jedinicu koja je vršila prihvat i otpremu, da je sa letjelicom sve u redu i odlučio sam da o stvarnom stanju ne upoznajem nikoga sem svog zamjenika. U 10 sati sam to i učinio.

U 10.30 sati sam bio kod komandanta 5. korpusa koji mi je saopštio da je helikopter vjerojatno oboren i to nekim raketnim sistemom. Zahtijevao je da o događajima ne obavještavam nikoga i da prekinem sve kontakte sa komandom ratnog vazduhoplovstva i isturenim komandnim mjestom. Komanda 5. korpusa je preuzela na sebe da vodi dalji postupak i izvještavanje o svemu što se sazna o helikopteru.Shodno situaciji odlučio sam da, do stjecanja pouzdanih podataka tako i postupim.

Dokumenti iz vojske RSK koji govore o obaranju helikoptera

Iz Dokumenta 39. korpusa pod oznakom povjerljivo broj 65-65 od 31.5.1995. godine,(u potpisu je komadant pukovnik Slobodan Tarbuk), vidljivo je da je helikopter oboren u selu Kremen u 02:45 sati. Isto tako navedeno je da je od strane jedinice protuvazdušne obrane kordunskog korpusa usledilo lansiranje rakete KUB i obaranje letjelice. U dokumentu se navodi da je na osnovi izvršenog 'uviđaja' u helikopteru bilo 7 osoba od kojih nijedna nije preživjela. Među poginulim identificirani su: Ljubjankić Irfan, ministar inostranih poslova R BIH, Muhamedagić Izet, zamenik ministra pravde, Šabulić Mensur, savjetnik ambasadora BIH u Zagrebu, Pekić Fadil, službenik državne bezbednosti. U dokumentu nadalje stoji da su pored navedene četvorice poginula i 3 člana posade, pilot, kopilot i tehničar. Identificiran je jedan. Radio se o ukrajinskom državljaninu Mihail Maksimenko Gligorević. Pretpostavlja se da su i ostala dvojica ukrajinski državljani, kao i to da je helikopter iznajmljen iz Ukrajine, navodi se u dokumentu.

Kasnijom analizom utvrđeno je da su posadu helikoptera sačinjavali pilot, kopilot i tehničar. Pilot i kopilot bili su ukrajinski državljani, a na dužnosti tehničara bio je bosanskohercegovački državljanin Mirsad Dupanović. Putnici u helikopteru bili su dr. Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Muhamedagić Izet, zamjenik ministra pravosuđa BIH, Šabulić Mensur, savjetnik veleposlanika BIH u Zagrebu, te Pekić Fadil pripadnik MUP-a BIH.
Iz knjige Save Štrbca Rat i riječ objavljene 2011. godine u Banja Luci vidljivo je da je na mjesto obaranja nastala jagma za ostacima helikoptera i većom količinom novca (njemačkim markama) koji je helikopterom prevožen prema Zagrebu.


Srbin iz Gline sakrio tijela poginulih

Bosanskohercegovačke vlasti u to vrijeme, iskazivale su kod srpskih vlasti veliku želju za preuzimanje posmrtnih ostataka, što su bili spremni i honorirati u novcu. Tadašnji suradnik Save Štrbca, a današnji stanovnik Republike Hrvatske Nikola Sužnjević iz Gline, sakrio je leševe u jednu grobnicu na groblju u Glini, te je zajedno sa Savom Štrbcom dogovorio isporuku tijela bosanskohercegovačkih državljana bosanskohercegovačkim vlastima. Iz gore spomenute knjige saznaje se da je između srpskih paravlasti i diplomatskih predstavnika države Ukrajine, a povezano s isporukom tijela pilota i kopilota ukrajinskih državljana, dugo vremena trajala diplomatsko obavještajno politika zavrzlama.

Uloga komentatora vidovdanske vojne parade korpusa specijalnih snaga vojske RSK, aktualnog dožupana Sisačko-moslavačkog Bogdana Rkmana

Rkman – Biografija
Rođen 1969. u Topuskom, završio osnovnu i srednju školu, te odslužio vojni rok u školi rezervnih oficira, smjer pešadija u Bileći, unaprijeđen u čin potporučnika, započeo školovanje na fakultetu političkih nauka u Zagrebu koje je prekinuo zbog početka rata.
Na okupiranom području Hrvatske ispoljavao ekstremističke stavove u novinama Nova riječ i srpski glas. Kao autor više tekstova objavljenih 1993. u časopisu Vojska krajine koje je izdavao glavni štab srpske vojske krajine iz Knina, prijetio hrvatskim braniteljima nazivajući ih ustašama i pisao hvalospjeve o srpskim borcima koji su se borili kod Ražovljeve Glave. Podsjećanja radi, danas se tamo gradi memorijalni centar za žrtve Škabrnje. Bio je glavni komentator vojne parade 28. lipnja 1995. godine na kojoj mu je kapetan Dragan idol, a svi drugi prisutni srpski junaci. U vojnoredarstvenoj akciji Oluja bježi 6. kolovoza u Istočnu Slavoniju, točnije u Vukovar gdje mu je udana jedna od 3 sestre prije Domovinskog rata, te nastavlja putem Vukovarskih novina 1995., 1996. i 1997. godine širiti srpski nacionalizam, braniti ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana, sudjelovati na tribini u Iloku u društvu sa Goranom Hadžićem, napadati hrvatske novinare u svojstvu šefa press centra istočne Slavonije i prijetiti kako ustaška policija nikad neće doći u istočnu Slavoniju. Svoje aktivnosti nastavio je i nakon mirne reintegracije kao autor filma Vapaj tišine i filma Nek se raspuste straže (dostupno na you tube). Ova 2 filma su autorski radovi Bogdana Rkmana, a vidljivo je i na odjavnoj špici filmova. Filmovi teško optužuju hrvatsku državnu vlast, hrvatsku policiju i hrvatsku vojsku u kojima Bogdan Rkman sa kamerom obilazi područja od Dalmacije, Like, Korduna, Banovine, Zapadne Slavonije i Istočne Slavonije, te putem filmova baca ljagu na Domovinski rat.

Autor: A.K.