Damir Spehar/PIXSELL
Damir Spehar/PIXSELL

Nova pljuska udovicama hrvatskih branitelja iz HAVC-a, one poručuju: Ne vidite vi naše rane ni naše križeve

Autor: I.Delić

Ove žene upozorile su na nelogičnosti, dok ministrica Obuljen komplimentira Havc.

Premda je ministrica kulture Nina Obuljen u razgovoru za Večernji list biranim riječima komentirala Havc nazivajući ga najvećom kulturnom reformom kukolj iz toga žita ne prestaje dopirati u javnost. Naime, članice Udruge Žene u Domovinskom ratu Zadar načele su ovu tematiku upirući prstom ponovno u Havc protiv čijega vodstva braniteljske udruge tjednima protestiraju. Sada pak opet strahuju jer Havc je podupro još jedan film koji blati hrvatske branitelje i njihove obitelji. Radi se o filmu Ministarstvo ljubavi koji prati dvojicu inspektora u potrazi za udovicama hrvatskih branitelja koje krše novi obiteljski zakon prema kojem gube novčanu naknadu ukoliko žive u izvanbračnoj zajdnici, a koji od 3. studenoga kreće u kino distribuciju. Premda redatelj Pavo Marinković film predstavlja kao komediju o ljubavi, samoći i potrebi da budemo voljeni zadarske žene tu priču ne vide baš takvom osobito naglašavajući problematiku financiranja ne samo od strane Havca već i od strane HRT-a. Koncem kolovoza Udruge žena Domovinskog rata Marinkovižu se osobno obratila pismom, koje je i ovih dana obzirom na razvoj događaja s filmom aktualno te ga u skladu s time prenosimo u potpunosti:

-Veliki HRVATSKI redatelj i diplomirani dramaturg Pavo Marinković, potaknut izmjenama Obiteljskog zakona koji ukida mirovine udovicama poginulih hrvatskih branitelja, ukoliko nađu novog partnera, došao je na ideju da napiše scenarij za novi film, inspiriran razvratnim životima udovica poginulih hrvatskih branitelja. Ku(l)tni redatelj izjavljuje kako je ovim filmom želio dramski suočiti udovice poginulih i umrlih Hrvatskih branitelja s državnom birokracijom, pa je izmislio državnog inspektora koji će pratiti razvratne i nečasne udovice u Dalmatinskoj zagori i otkrivati njihove izvanbračne veze. Navodi kako mu je najteže bilo snimati masovne scene koje su imale veliki broj statista, a kako je snimao u Drniškom kraju nije želio otkriti radnju filma statistima, da ne bi došlo do neugodnih situacija.

Za film je angažirao poznate HRVATSKE glumce, među njima Hristinu Popović, Editu Karađole, Dijanu Vidušin, Dariu Lorenci Flatz, Matiju Prskalo, Kseniju Marinković, Snježanu Sinovčić-Šiškov, Nenada Srdelića, Janka Popovića Volarića i druge. Ecija Ojdanić ima glavnu ulogu među udovicama kojih je u filmu desetak, glumi temperamentnu, strastvenu, srčanu vlajnu ,koja je zbog nesretnog rata ostala udovica. Njezin muž Hrvatski branitelj poginuo je u tom istom ratu i svojoj razvratnoj ženi osigurao mirovinu i lagodan život. Budžet filma iznosi oko 800.000 eura i uglavnom je financiran novčanim sredstvima HAVC-a, uz češku koprodukciju i HRT. Kako je teško gledati ove jadne ljude koji sebe nazivaju Hrvatskom kulturnom elitom, a vi ste gospodine Marinković pravi primjer takvog jadnika. Iako ste rođeni u Zagrebu 1967. godine, nismo vas pronašli u registru Hrvatskih branitelja. Dakle, dok su ti gorostasi, čijim se ženama na ovaj prizemno- seksistički način izrugujete, ginuli i patili, vi ste se školovali i šepurili Zagrebom.

Nitko od vas nije tražio da budete s njima u rovovima i trpite granate, bombe, hladnoću, vrućinu i smrt, nitko nije tražio da zaklopite oči svom mrtvom suborcu. Nitko od vas nije tražio da budete glasnik i donesete toj ženi vijest da je njezin suprug poginuo. Pa gospodine Marinkoviću, gori od onih koji su nas napadali su samo oni koji nas nisu branili, niste bili u stanju niti živjeti sa tim ženama u utrobi ove zemlje, u podrumima i skloništima. Kao što onda niste vidjeli kako dvoglave orlušine ubijaju, kolju, razapinju i muče Hrvatske branitelje, ni danas ne vidite naše križeve, koji stoje razasuti cijelom Dalmatinskom zagorom i zemljom Kotarskom. Ne vidite vi naše rane, ni naše križeve, ali pristajete nepodnošljivo lako živjeti od njih. Ova zemlja od vas nije ništa tražila, osim da budete pravedan svjedok njezine patnje. Stoga čudi zašto vas nije inspirirao podatak kako je iz generacije 1967.-1966. godine UBIJENA puna 23 razreda Hrvatskih mladića.

Kako vas nije inspiriralo to što su se borili protiv deseterostruko jačeg neprijatelja i pobijedili ga, samo zato što im je u grudima kucalo veliko Hrvatsko srce,a među nogama su imali ono što vi vašim umjetničkim pimpekom iskaljujete na njihovim ženama. Kako vas nisu inspirirale mirovine koje primaju četničke udovice, koje su Zakonom o konvoldaciji ostvarile sva prava, kao i udovice naših branitelj? Mogli ste recimo napraviti film o dezerterima, imali bi ste vlastito svjedočanstvo. A možda ste mogli napraviti film o vlastitim majkama koje su vas cijeli život odgajale da mrzite sve što je Hrvatsko. Također ovaj lijepi iznos koji ste potrošili na svoj drugorazredni filmić, mogli su dobiti naši športaši, a onda bi zasigurno bilo i više medalja za našu ponosnu Domovinu. Jedno morate shvatiti hrvatski branitelji,a osobito oni koji su svoj život darovali Hrvatskoj stvorili su ovu zemlju, naši športaši su je proslavili, a takvi kao vi, sramote je svakodnevno. Zasigurno ste se već uljuljali u slavu koju ćete pobrati vašom limunadom od filma, ali vidite gospodine Marinkoviću, neće moći. Oni koji su mrtvi ne mogu govoriti, ali mi koji smo preživjeli možemo.

Ovaj put govoriti ćemo vašim jezikom. Svečano vam obećavamo da ćete imati pakao, boriti ćemo se svim pravnim, demokratskim sredstvima, jamčimo vam da se film neće prikazivati niti na jednom festivalu, a niti bilo gdje drugdje. Slobodni smo obavijestiti vas, da smo pokrenule postupke na svim razinama i institucijama Hrvatske države, skupo će vas stajati ova limunada. Jedno je sigurno, mi se ne bojimo reći kako nije dovoljno roditi se u hrvatskom rodilištu, besplatno se školovati u Hrvatskim školama i akademijama, trošiti hrvatske kune, i nazivati se hrvatskim redateljem ili glumcem. Da bi se mogao okititi takvom titulom moraš voljeti svoj narod, moraš poznavati svoju baštinu, kulturu i moralne vrijednosti svog naroda. I na kraju gospodine Marinkoviću, vaša djela najviše će govoriti o vama, vašoj dezerterskoj i bezmudoj duši. Vaši su opanci, a naši su obojci, pa budemo vidli!!! Članice Udruge ŽENE U DOMOVINSKOM RATU-ZADAR U Zadru 25. kolovoza 2016.

A između ostaloga u kontekstu ove priče vrijedi spomenuti neke od financiranih projekata od strane Havca. Prije svega dodijeljeno je 540 tisuća kuna filmskim projektima Bulajić, Škorić, Sviličić i Matanić, a koji nisu prošli na natječaju na koji su bili prijavljeni, te je HAVC dao navedena i javna sredstva u ime drugog natječaja iz 2010. na koji se ovi nisu niti prijavili.

Kontroverznom Anti Tomiću HAVC za pisanje scenarija bjanco odobrava solidna sredstva, a on je dosada pisao scenarije koji su subvencionirani za filmove Karaula, Što je muškarac bez brkova, Neka ostane među nama i druge. Iznosi odobrenih sredstava za pisanje scenarija bili su od 35 pa sve do sto tisuća kuna. Primjera radi Tomić je zajedno s Rajkom Grlićem za scenarij Ustava Republike Hrvatske ubrao ravno 100.000 kuna. HAVC je financirao i film “15 minuta- masakr u Dvoru” u produkciji ‘Nukleus filma’, jednako kao i film “Chriss the Swiss” u istoj produkciji za što je izdvojedno najmanje milijun kuna.

Priča neobičnom i nelogičnom postaje onoga trenutka kada se doznalo da je Vanja Stremac nekadašnja članica UO HAVC-a danas zaposlenica Nukleus filma. Dodijeljeno je nekoliko desetaka milijuna kuna na javnim pozivima, a mimo Zakona o AV u kojem su sudjelovali članovi HAVC-a Zrinko Ogresta, Silvestar Kolbas, Mima Simić i Teodor Celakoski, te članovi UO HAVC-a Hrvoje Turković, Darija Kulenović Gudan te predsjednica AV Vijeća Vera Robić Škarica, kao i ravnatelj Hrvoje Hribar. Radi se o javnim pozivima gdje je utvrđeno da su članovi UO HAVC-a, ravnatelj i članovi i predsjednica AV Vijeća sami sebi, svojim poduzećima, svojim supružnicima, svojoj djeci i svojim udrugama na javnim pozivima dijelili novac suprotno navedenom čl.21. Zakona o audiovizualnim djelatnostima.

Tročlano umjetničko povjerenstvo umjetničkih savjetnika za komplementarne djelatnosti HAVC-a, a kojega čine Mima Simić, Boris Poljak i Teodor Celakoski HFS-u je odobrilo 1.678.500 proračunskih kuna, a u procesu odlučivanja o dodijeli toga novca sudjelovao je – zamislite ironije – Boris Poljak, član Hrvatskog društva filmskih djelatnika i Hrvatske udruge filmskih snimatelja kojima je javnim pozivom omogućeno 325 tisuća kuna za HDFD i još 80 tisuća kuna za HUFS. Pritome valja znati da je Poljaku do sada Hrvatski filmski savez producirao 31 film te mu jednoga i distribuirao.

U vrijeme dok je bio član Upravnog odbora HAVC-a Hrvoje Turković bio je predsjednik Hrvatskog filmskog saveza, a ta je udruga istovremeno dobivala višemilijunske iznose, a gdje drugdje doli na javnim pozivima HAVC-a. Spomenuta Mima Simić 2015. kao šefica Umjetničkog vijeća HAVC-a novinarki Mileni Zajović dodijeljuje 140 tisuća kuna na javnom pozivu HAVC-a za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva za projekt ‘Savska 66’, a ove dvije dame suradnice su na nizu zajedničkih projekata. Supruga člana UO HAVC-a Snježana Tribuson prima višemilijunska sredstva na javnom pozivu istog tog HAVC-a, a Hrvoje Turković član je UO HAVC-a te suprug redateljice Tribuson, ali ujedno i otac Gorana Turkovića suvlasnika firme Šesnić-Turković, koji je ujedno jedan od dizajnera koji su obavljali ili pak još obavljaju poslove dizajna za HAVC-a. Da sve ostane u prijateljsko-obiteljskom krugu zaslužan je Hribar čija kći Sara sudjeluje i dobiva više stotina tisuća kuna, opet na javnom pozivu HAVC-a. Darija Gudan Kulenović u vrijeme dok je bila u Upravnom odboru HAVC-a javnim pozivima domogla se višemilijunskih sredstava za tvrtku ‘Studio dim’ u kojoj je 50 posto vlasnica, navodi Koordinacija braniteljskih udruga upirući prstom u ministricu Obuljen koja će imati pune ruke posla s HAVC-om u čijem je radu sudjelovala, kako bi javnosti i zainteresiranim skupinama objasnila ove sumnjive i čudne poslove.

Autor: I.Delić

ZADNJE VIJESTI