Nova pjesma mladog Hrvata: Imate tisuće dokaza za genocid, ali vama nije stalo!

Autor: A. Pranjić

U novoj budnici Mislav se osvrnuo na haašku presudu za genocid u Domovinskom ratu.

Prije nepune tri godine kada je na Facebook stranici Vlade Republike Hrvatske objavio domoljubne stihove o padu Vukovara, baš uoči oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču prvi put smo upoznali mladog osječkog pjesnika Mislava Kontića. A u novoj budnici Mislav se osvrnuo na haašku presudu za genocid u Domovinskom ratu. 

Pjesmu mladog Osječanina vam prenosimo u cijelosti. 
Opet pišem Vladi Republike Hrvatske, jer nju i smatram najvećim krivcem za izdaju obitelji žrtava i naše ponosne povijesti!

Naše braće više nema, sada su u raju
Svi su ih zaboravili dok prepucavanja traju
Između kriminala i politike, naše slabe kritike
Svi samo šute, briga ih za naše mrtve
16 000 ubijenih,duplo više ranjenih

35 mjesta srušenih i do temelja spaljenih
2000 silovanih žena, razrušena svaka bolnica
Nađeno je 156 punih masovnih grobnica
122. do temelja spaljene crkve
Nitko više ne može nam vratit naše mrtve
Ubijali su i djecu, što sa ratom veze nemaju
Spalili Slavoniju, sad se za Dalmaciju spremaju
1,5 milijuna granata samo na Vukovar je palo
Imate tisuće dokaza za genocid ali vama nije stalo
Gospodo iz Haaga, za žrtve vas boli briga
Dok naši tuže naše, sve više mi se riga

Dok su takvi na vlasti, komunizam će cvasti
Kunem vam se i vi će te jednog dana pasti
Veselite se presudi što dolazi iz Haaga
Šahovnica vam smeta, al petokraka je draga
Pitajte uplakane majke,dok su suze joj na licu
Izgubile su sinove, da bi gledale ćirilicu
Izgubili su nadu, a iz nutra se žderu
Boli vas za osjećaje, dok se novci peru
Možda jesam mlad, i jel treba da se predam
Neka uzmu meni sve ali Hrvatsku im ne dam
Reći ću svima, da to ne može baš tako

Nisam niti bio rođen, u vrijeme Domovinskog rata
Ali tim sam putem bio vođen, nema ponosnijeg Hrvata
Za Hrvatsku se molim, za Hrvatsku ja dišem
Hrvatska je moja ljubav kojoj pjesme pišem
I neka me rugaju i gaze, neka me svatko osudi
Svako jutro sjećanje na Hrvatsku me probudi
Neću im oprostiti, neću im zaboravit

Svaku ranu i suzu nitko ne može oporavit
Kad i mene pita sin, da mu kažem povijest rata
Vidiš sine bijeli križ, to su grobovi Hrvata!
I ti jednom pričaj sinu, neka i on priča svome
Naša sloboda sine, utkana je baš na križu tome!

Autor:A. Pranjić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.