Photo: Marko Lukunic/Vecernji list
Photo: Marko Lukunic/Vecernji list

NEPOZNATA PRIČA: Mamićev intimus odvjetnik Tin Dolički moćniji je i od Marijana Hanžekovića!

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/11.11.2016.

Stručnjak za trgovačko pravo, nevidljivi Tin Dolički, nije odolio zovu svog susjeda na Tuškancu, Zdravka Mamića, pa je pristao biti njegov sluga pokorni u Dinamovom sestrinskom klubu Lokomotivi, te Mamićev 'bič Božji' na čelu Disciplinske komisije HNS-a koji će drastično kažnjavati Hajduk, a milovati Mamića i Dinamo

Omraženi Marijan Hanžeković, ma koliko se nonšalatno „prošetao“ u Nedjeljom u 2 preko Stankovićeva pitanja o svom odnosu sa Zdravkom Mamićem, pokušavajući bagatelizirati svoju ulogu u stvaranju i održavanju zakonskih okvira koji su izrodili svemoćnog, beskrupuloznog i nezasitnog predatora hrvatskog nogometa, neosporni je zidar svih stupova Mamićeve 15-godišnje vladavine u Dinamu i sad već desetljetne u Hrvatskom nogometnom savezu. Hanžeković je odbio kazati da su on i Mamić prijatelji, možda i nisu, jer interesi ne poznaju prijateljstva, ali su svakako nerazdvojni partneri poput prsta i nokta.

Ta samo u novije vrijeme Hanžeković je poduzeo dvije opsežne operacije za svog nogometnog klijenta: pripremu projekta privatizacije Dinama, te osiguravanje medijske platforme za Mamićevu obranu i „lakirovku“ u svojim izdanjima, napose Jutarnjem listu i Sportskim novostima, u kojima gazda Dinama može reći što hoće kad god poželi. Kako uostalom i priliči jednom od Hanžekovićevih tajnih partnera u preuzimanju novinskog carstva posrnuloga tajkuna Ninoslava Pavića, o čemu se otvoreno nagađa od prvog dana uspona kralja ovrha na Pavićev medijski tron.

No, ovo nije priča o 65-godišnjem Marijanu Hanžekoviću, jer su o liku i djelu prebogatog izdanka stare zagrebačke loze, koji se dodatno enormno obogatio ovršujući sirotinju, napisane stotine tekstova i tisuće kartica. Zna se sve o njegovim unosnim poslovima s ovrhama za račun HRT-a i nekoliko podružnica Zagrebačkoga holdinga, a on sam otvoreno govori o svom masonskom poslanju i članstvu u tzv. svjetskoj vladi u sjeni, Trilaterali. Eksponirano živi život kolekcionara mlađahnih djevojaka, vrijednih umjetnina i skupih hobija.

Nekažnjeno ratno profiterstvo

Ovo je priča o još jednom, i te kako utjecajnom, ali praktički nevidljivom odvjetniku, koji je prije mnogo godina također sklopio „đavolji ugovor“ sa Zdravkom Mamićem, kojem je posljednjih 10-ak godina produžena ruka u Dinamovom sestrinskom klubu Lokomotivi, a svojedobno je bio i Mamićev “bič Božji” na čelu Disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza.

Riječ je o medijski neeksponiranom 56-godišnjem Tinu Doličkom, stručnjaku trgovačkog prava, koji sa svojim partnerima ima urede u Zagrebu, ali i u Londonu i Berlinu, a samo njegovi savjeti mjere se u stotinama, pa i tisućama eura i funti. Prošle ga je godine hrvatsko izdanje magazina Forbes svrstalo na vrlo visoko 18. mjesto na listi hrvatskih milijunaša. Jedna od glavnih strateških poslovnih smjernica njegove odvjetničke praske je neprimjetnost, pa se taj vrli rodonačelnik kuponske privatizacije, a što je zapravo bila ordinarna pljačka hrvatskog naroda i njegove državne imovine sredinom ’90-ih, zapravo klasično ratno profiterstvo, nekako cijelih 20 godina provlačio ispod radara javnog propitkivanja njegove kontroverzne, da ne kažemo sramotne uloge u legaliziranoj pljački hrvatskih građana.

Kuponska privatizacija bila je, kako je utvrdila Državna revizija, postupak prijenosa, odnosno dodjele dionica bez naplate stradalnicima Domovinskoga rata, čime su obuhvaćeni ratni vojni invalidi, obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja i civila, hrvatski branitelji, civilni invalidi rata, mirnodopski vojni invalidi, prognanici i izbjeglice – povratnici, bivši politički zatvorenici, te nezaposleni koji su nekada radili u poduzećima čija su sjedišta bila na prije ratom okupiranom području. U ocjeni provedbe procesa te privatizacije, Revizija je zaključila da je kuponska privatizacija provedena – nezakonito!

Masovnu kuponsku privatizaciju provodio je HDZ u drugoj polovici devedesetih godina, a carevi kompletne provedbe bili su odvjetnik Tin Dolički, te grof George Eltz, ekspert za ekonomiju i trgovinu, te poduzetnik Darko Ostoja, kojeg je Linić godinama, zbog njegove uloge u kuponskoj privatizaciji, otvoreno nazivao – kriminalcem. Potonja dvojica prikupili su najviše dionica prilikom kuponske privatizacije, te su osnovali EPICInvest, društvo za upravljanje svojim portfeljem. Procjenjuje se da su stekli dionica u vrijednosti od oko milijardu njemačkih maraka. Grof Eltz uzeo je turistički portfelj, Darko Ostoja industrijski, a odvjetnik Dolički sve je to lijepo pravno uokvirio. Sasvim sigurno ne za kikiriki…

Podjelom nekoć društvene, a u to vrijeme državne imovine, vladajuća politika zapravo je kupovala birače, odnosno braniteljsku populaciju i ratne stradalnike. Proces kuponske privatizacije mogli bismo zato nazvati i masovnim korumpiranjem velikog dijela biračkog korpusa. Birače je, međutim, kao i toliko puta, HDZ kupovao maglom, jer je prava zarada od dionica nekad društvenih poduzeća bila namijenjena velikim igračima, dok su stradalnici rata i branitelji dobili tek sitniš. U kuponskoj privatizaciji sudjelovalo je 226.172 hrvatskih građana, a na raspolaganje su im stavljene dionice 471 poduzeća, odnosno portfelj vrijedan 12,3 milijarde kuna.

“Kuponska privatizacija je najveće ratno profiterstvo, nikad kažnjeno torbarenje. Sanaderu se sudilo i za kredit od Hypo banke, a čovjek je lobirao da se otvore vrata novoj banci u Hrvatskoj. A u slučaju kuponske privatizacije radi se o beskrupuloznom otimanju hrvatskom narodu koji je još krvario od ratnih stradanja”, govori nam pravni stručnjak.

Prozirna igra države

Autor pak jedine objavljene knjige o kuponskoj privatizaciji, revizor Tomislav Dragun, upozoravao je da provedba osnovne ideje kuponske privatizacije – besplatna podjela dionica stradalnicima Domovinskog rata, prognanicima, ratnim vojnim invalidima i drugima – nije trebala ići osnivanjem privatizacijskih investicijskih fondova (PIF-ova) u koje su stradalnici uložili kupone.

“PIF-ovi su uvedeni u igru kako bi se stradalnike praktički odvojilo od njihova vlasništva, odnosno od kupona, poslije udjela u PIF-ovima, i te fondove stavilo u ruke nekolicine ljudi koji su danas njihovi menadžeri i vlasnici. Tako se čitava vrijednost kuponske privatizacije, a to je, recimo, onih prvotnih 3,5 milijardi tadašnjih njemačkih maraka, danas koncentrirala u rukama Darka Ostoje, grofa Georga Eltza, Jaka Andabaka i Milana Horvata“, tvrdi Tomislav Dragun.

Te 1997., ratne stradalnike je država zavela pričom da će svaki od njih, a riječ je o 236 tisuća registriranih sudionika kuponske privatizacije, dobiti najmanje sedam i pol tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Međutim, vođena je bjesomučna medijska kampanja prema njima da ne prodaju odmah svoje udjele u PIF-ovima, nego da čekaju dok vrijednost udjela ne poraste. No, bila je to, kako kaže Tomislav Dragun, prozirna igra države.

“Jasno je da su svi znali da će prognanici početi s prodajom svojih udjela u PIF-ovima, jer ljudi jednostavno nisu imali novca. Tako su udjeli, umjesto za obećanih 7,5 tisuća DEM, prodavani za nekoliko tisuća kuna, čak i za petstotinjak kuna”, piše Dragun.

Čovjek, dakle, koji je dao pravni okvir za legaliziranu pljačku naroda, samozatajni i nevidljivi Tin Dolički, nije odolio zovu svog susjeda, Zdravka Mamića, koji je u njegovu neposrednu susjedstvu kupio vilu na Tuškancu. Mamić stanuje u velebnom zdanju na broju 52, a Tin Dolički u ništa manje reprezentativnoj viletini na broju 50. Ne znamo čime je jednog tako uspješnog odvjetnika, koji govori četiri jezika i s uredima u europskim prijestolnicama, opčinio notorni prekupac nogometnih talenta, no Dolički je prihvatio susjedski poziv da postane Mamićev sluga pokorni u Lokomotivi, Dinamovoj podružnici za mutne poslove.

Nekako dvojimo da Zdravko Mamić ili njegov, također posilni u Lokomotivi, bivši golman Ivan Šikić, imaju glavu za Ligu naroda, pa da su bili u stanju osmisliti da se preko višestrukih transfera nogometaša iz Dinama u Lokomotivu, pa nazad u Dinamo, pere novac i financira klub bez navijača, ulaznica, a donedavno i bez sponzora. (Odnedavno je Lokomotivu sponzorstvom pojačao Čermakov Crodux, jer je nekadašnji hrvatski general i haaški uznik, Ivan Čermak, također, vjerni klijent Tina Doličkog). Ljudi bliski Dinamu i Lokomotivi tvrde da je mozak tih operacija Tin Dolički, kojem su kuponi u ovom slučaju bili i još su uvijek – nogometaši.

Najsuspektniji, najintrigantniji i najteži igrač-kupon bio je Marcelo Brozović, danas nogometaš torinskoga Intera. Brozovića je Dinamo od Lokomotive dva puta kupio u osam mjeseci za ukupno 18,2 milijuna kuna. U ljeto 2012., Lokomotiva je Brozovića prodala Dinamu za 6,2 milijuna kuna, ali prodaja istog igrača evidentirana je i u financijskom izvješću kluba za prethodnu godinu, gdje se navodi kako je Dinamo 28. prosinca 2011., platio Brozovića 11 milijuna kuna. Nakon toga je još osam mjeseci igrao za Lokomotivu.

Podigao na noge nogometni jug…

Prvi igrač-kupon Tina Doličkog bio je tamnoputi Šveđanin, Walid Atta. On je u Dinamo stigao ozlijeđen, a s Maksimira je proslijeđen Lokomotivi. No, u izvješću kluba s Kajzerice navodi se kako je Atta prodan iz Lokomotive u Dinamo u ljeto 2011. nakon osam nastupa tijekom jedne sezone. Mamić ga je filijali platio 9 milijuna kuna, iako je, prema vjerodostojnim podacima na transfermarktu, vrijedio osam puta manje – 1,1 milijun kuna. Pola godine kasnije, bez i jednog službenog nastupa za Dinamo, Atta je napustio maksimirski klub nakon sporazumnog raskida ugovora, bez kune odštete.

Ili, recimo igrač-kupon Ante Puljić koji je 2012. čuvao Zlatana Ibrahimovića u Dinamovom dresu u skupini Lige prvaka. Tadašnji trener Dinama, Ante Čačić, koji je također stigao iz Lokomotive, od njega je napravio modrog prvotimca, ali samo na nekoliko mjeseci. U Lokomotivu je Puljić stigao u ljeto 2011. iz Zadra; nakon samo jednog nastupa posuđen je Dinamu na godinu dana, no vraćen je u Lokomotivu tri mjeseca kasnije, da bi za šest mjeseci ponovno prešao u Dinamo za 9 milijuna kuna.
U vrijeme tih famoznih igračkih transfera, Tin Dolički je već bio predsjednik NK Lokomotiva, što je i danas. On nikada u tim igračkim i novčanim transakcijama nije vidio ništa sporno, baš kao ni u kuponskoj privatizaciji.

U međuvremenu, kao pouzdani suradnik i lojalni partner, Tin Dolički nagrađen je funkcijom predsjednika Disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza, a ostat će trajno upamćen po tome što nije dijelio pravdu, nego nepravdu, te je podigao na noge nogometni jug, jer je Hajduk zbog ekscesa njegovih navijača drastično kažnjavao (i golemim novčanim kaznama i igranjem bez publike), dok je za iste ispade Dinamove navijačke vojske, Mamićevu klubu rezao simbolične kazne u svilenim rukavicama. Ne treba ni reći da je imao puno senzibiliteta za učestale ispade ispod svake civilizacijske razine svoga šefa, partnera i susjeda Zdravka Mamića. Jer, zaboga, kako kazniti susjeda kojemu ulaziš u kuću zaogrnut tek ručnikom, pa onda na zajedničkom pacanju u bazenu Mamićeve vile, bistriš uz čašu pjenušca nogometnu i svaku drugu problematiku, te dijeliš kolač zajedničkih pothvata…

Ostat će upamćen i po tome što je, opet kao Mamićev sluga pokorni, kaznio dvogodišnjom zabranom rada u nogometu čak 27 nogometnih djelatnika koji su – nakon skandalozne Skupštine HNS-a u prosincu 2010. kada je prijevarom ustoličen za predsjednika Vlatko Marković – održali svoju izvanrednu Skupštinu HNS-a na kojoj su za predsjednika izabrali dva mjeseca ranije – pokradenoga Igora Štimca.

“Žao mi je što u njihovim pravilnicima ne postoji smrtna kazna, pa da nas sve redom pobiju. Tako bi bili najmirniji”, kazao je tada Štimac.

U međuvremenu su Mamić i Dolički nastavili svoju “igru” s igračima-kuponima, pa su se tako nedavno opet u Dinamo vratili Ivan Fiolić i Dino Perić, nakon što su jednu sezonu odigrali u Lokomotivu i pomogli joj u europskom iskoraku. Koliko su u toj najnovijoj transakciji obrnuli novca Lokomotiva, odnosno Dolički i Mamić, ostat će nepoznato do objavljivanja godišnjeg izvješća kluba.

(Nastavlja se…)

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/11.11.2016.

ZADNJE VIJESTI