Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

NEMA RAZLIKE: Tito, Arkan ili Vinko Pintarić?

Autor: prof. dr. BOŠTJAN MARKO TÜRK /7Dnevno/27.05.2016.

Princip je isti, sve ostalo su nijanse. Okrutnost komunističke vlasti, koja se nastavlja i u postkomunizmu, poziva na to da titofili Titov rođendan „proslave“ zajedno s datumom kada je hrvatska policija sa svijeta uklonila Vinka Pintarića. Slažu se datumi, a slaže se i psihopatologija jednog i drugog slučaja.

25.svibnja, na Titov rođendan, Dan mladosti, prije 25 godina hrvatska je policija pogubila opasnog Vinka Pintarića, jednog od najvećih serijskih ubojica nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Kada su kasnije forenzički psiholozi počeli raditi na njegovom osobnom profilu, ustanovili su da je i kod njega – kao i kod većine psihopata – bila riječ o traumi iz djetinjstva. Njegovog je oca odmah po završetku rata tražila OZNA: agenti su ga tukli u prisutnosti njegove obitelji, pred očima oba sina. Bio je odveden i sljedećeg dana likvidiran. Vinko Pintarić je potom, polako, zalutao u spiralu zla. To nije izoliran slučaj: Željko Ražnatović – Arkan je bio isto tako žrtva OZNA-e, ali je aplikacija bila obrnuta. Naime, njegov otac nije bio žrtva tajne policije, nego njezin visoki dužnosnik: u mladosti ga je često tukao, pa se Arkan udaljio od kuće i pribjegao kriminalu. Kasnije je postao Udbin likvidator posebno osposobljen za ubojstva unutar hrvatskog iseljeništva.

OZNA i tajna policija bili su temelj Titova sustava: njihov je rad imao genocidnu dimenziju, a ne uništiti samo pojedine osobe. Na dvadeset i petu godišnjicu neovisnosti možemo se u Sloveniji i Hrvatskoj pitati koliko smo uspjeli ukloniti kancerogeno tkivo zločinačke organizacije iz državnog tijela. To jest, koliko je zločina OZNA-e i tajne policije bilo pod istragom, a što je još važnije, koliko je ljudi od 1991. do 2016. godine izvedeno pred sud, suđeno i osuđeno. Odgovor je jednak za Sloveniju i Hrvatsku: nitko.

Slovenija je najveća grobnica Hrvata u njihovoj povijesti. Od posebne je važnosti područje Celja, gdje je povlačećima vojnicima i civilima 9. svibnja 1945. prepriječen put prema naprijed, prema Koruškoj. Deseci tisuća ljudi su zatvoreni iza bodljikave žice. Kada je došao zapovjednik prve bojne treće brigade prve divizije KNOJ-a, Benjamin Žižmond, na „Dan mladosti“, 25. svibnja, odlučio je (uz direktivu vrhovnog komandanta Josipa Broza), da će svi zatvorenici biti pogubljeni. Tako znamo priču o Teharju, Hudoj jami i drugim stratištima, od kojih je novootkrivena rudnička jama Pečovnik.

Pavle Jamnik i zaštita Titovog krvnika

Na temelju knjige Teharske žive rane, koju je objavio najeminentniji slovenski istraživač ove tematike, Roman Leljak, formirana je tzv. Akcija pomirenja kojoj je cilj bio istražiti zločine OZNE (ubojstva na temelju direktive Benjamina Žižmonda). Akcija pomirenja, koju je predvodio Pavle Jamnik, započela je 1994. godine. A 2009. godine ista ta osoba je za Mladinu, najskandalozniji slovenski časopis, izjavila: „Evo reći ću. Nakon svih razgovora o događaju u Hudoj jami možemo poprilično dobro rekonstruirati događaje u toj pećini. A o tome imamo li živih osoba koje su u tome sudjelovale, za sada ne mogu ništa reći.“ To je jedna od najvažnijih nedopustivih laži koju je izrekao vođa skandalozne akcije pomirenja Pavle Jamnik. U ime slovenske države to je bila poruka slovenskom i hrvatskom narodu, prostoru. Naime, Roman Leljak je u Teharskim živim ranama, a kasnije i u mnogim drugim dokumentima, iznio imena ubojica, koji su devedesetih godina većinom još bili živi, i morali su odgovarati za svoje postupke. Postoji niz fotografija, čak i više: tri likvidatora su bila spremna i svjedočiti na sudu protiv prvog likvidatora Benjamina Žižmunda, o čijoj je ulozi, u vrijeme kad je Pavle Jamnik davao intervju on sve točno znao. Žižmund je umro 2011. godine, bez suđenja.

Isto tako šutio je i Anton Drobnič, glavni državni odvjetnik devedesetih godina. Nije procesirao ni jednog ubojicu. Kada je Roman Leljak u arhivu pronašao dokumente koji nedvojbeno ukazuju na to da je Anton Drobnič potpisao suradnju s Udbom, Drobnič je – umjesto da prizna krivnju i pokaje se – napao istraživača koji je to objelodanio.

Komunisti će opet ‘sondirati’ – 12.000 Hrvata!




Sada se otkriva mračna tajna još jednog stratišta, špilje/rudnika Pečovnik. U nju je bačeno približno 12.000 nesretnih Hrvata, a na njih je nagomilano 60 metara šljunka! Bez obzira na dokumentirana svjedočenja da su u špilji žrtve, slovenska vlada (zajedno s kriminalističkom policijom) priprema samo sondažu komore u koju su bacili žrtve. Neće se učiniti ništa kako bi ih se iskopalo! To bi trebao biti sljedeći korak, ili? Tako će dobiti dragocjeno vrijeme za to da i posljednji živući komunistički ubojica izbjegne zasluženu  kaznu! A pored svega: baciti na ljude 60 metara materijala znači počiniti najteži zločin: izbrisati ih iz života, pamćenja, i s lica zemlje u isto vrijeme.

Okrutnost komunističke vlasti, koja se nastavlja i u postkomunizmu, poziva na to da bi titofili morali Titov rođendan „proslaviti“ zajedno s datumom kada je hrvatska policija sa svijeta zasluženo uklonila Vinka Pintarića. Slažu se datumi, a slaže se i psihopatologija jednog i drugog slučaja. Princip je isti, sve ostalo su nijanse.




Autor:prof. dr. BOŠTJAN MARKO TÜRK /7Dnevno/27.05.2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.