Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Strah od Mamića koji tone širi se hrvatskim pravosuđem, politikom, nogometom…

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/29.07.2016.

Mamić je s godinama izrastao u državu u državi! On ima sve, svoj nogometni klub, svoje igrače, svoju reprezentaciju, svoje novine, novinare, televizije, suce nogometne, županijske i ustavne, policijske načelnike i policajce, forumaške i navijačke plaćenike. On je imao i svoje ministre i premijere, nekad i predsjednika Mesića, a danas ima i svoju predsjednicu!

Okej, kad Zdravko Mamić dođe u studio Bujancu ili Bujanac sa studijom dođe k Mamiću, pa u bujici kojekavkih našmrkanih nebuloza zajedno konstruiraju odgovarajuću im stvarnost, onda to don Maminja, jasno i nešto košta, ali kad notorni nogometni prekupac nogom otvara vrata javne televizije i dobiva gotovo 60 minuta da se u izravnom prijenosu obraća naciji kao da je upravo opozvani premijer ili vrhovni zapovjednik oružanih snaga usred neposredne ratne prijetnje, a njegove manipulacije, zamjene teza i prešućivanje teško optužujućih činjenica plaćaju svi građani ove zemlje, dok on pritom tvrdi da ga država proganja gore od ranjene zvijeri, onda nešto opako nije u redu ili s takvom državom ili sa Zdravkom Mamićem. U ovom slučaju puno i previše toga nije u redu ni sa državom ni sa Zdravkom Mamićem.

Samo nekoliko tjedana nakon što je Sigurnosno obavještajna agencija objavila alarmantno upozorenje da 20 hrvatskih sudaca ozbiljno ugrožava pravni poredak i nacionalnu sigurnost zemlje, Mamić se poput vepra usred lovostaja, a ne poput proganjane divlje svinje s kojom se usporedio, ušetao putem Hrvatske televizije u hrvatske domove i, među ostalim, obavijestio naciju da je prijatelj sa predsjednicima svih županijskih sudova u zemlji i da bi bilo najbolje da mu suđenje prirede na Marsu! Nemoguće mu se, eto, ovdje obraniti od silnoga prijateljstva. Baš kao i njegovom frendu Milanu Bandiću koji pod kaznenim progonom, istragama i optužnicom upravlja Zagrebom, a poželio je ravnati i Hrvatskom.

Država u državi

U svom nedavnom javnom izvješću SOA je među nešto više od 1700 hrvatskih sudaca izdvojila njih 20 čije ponašanje i odluke prema procjenama tajne službe predstavljaju sasvim konkretnu opasnost za nacionalnu sigurnost države. “Oni ozbiljno uzdrmavaju sustav koji je ionako na vrlo krhkim temeljima te ima izuzetno nisko povjerenje građana. Njihove odluke su opasne i dalekosežne zbog čega su se i našli u fokusu interesa SOA-e.“

Bilo bi vrlo zanimljivo znati o kojih se to 20 sudaca radi, premda za njih negativna SOA-ina procjena može biti tek zapreka u napredovanju. Oni koji su uspjeli postati suci, imenovani su na sudačke funkcije doživotno, osim ako ne počine stegovno ili kazneno djelo. Zanimljivo bi bilo znati koliko je među tih dvadesetoro Mamićevih „prijatelja“. Za neke Mamićeve „suce prijatelje“ već i ptice na grani znaju, kao primjerice za trojku sa zagrebačkog Županijskoga suda Ivana Turudića, Jasnu Smiljanić i Ivicu Veselića, ili za dvoje bivših ustavnih sudaca Marka Babića i Slavicu Banić, a sad se Mamić sam pohvalio da zapravo prijateljuje sa svim najvažnijim sucima svih najvažnijih sudova u državi. Neki su komentatori odmah ustvrdili da se Zdravko Mamić ruga bijedi hrvatskoga pravosuđa i pravnoj državi, ali prava je i porazna istina da Mamić zapravo njima upravlja. Još točnije – postao je država u državi!

“Ja sam doveo Predsjednicu”

Taj nekoć Udbin miljenik, danas, kako ga dokazi u istragama sve više terete, sve veći domoljub, drži sve poluge sustava u šaci. Njegova bi romansirana biografija, ako ikad izađe, mogla nositi radni naslov „Od stadiona i stiropora do Predsjedničinih skuta i dvora“.

On ima svoj nogometni klub, i to ne bilo kakav, on ima svoje igrače, on ima svoju reprezentaciju, ima svoje suce, hoćeš nogometne, županijske, ustavne… Ima svoje novine, svoje urednike i novinare, svoje internetske, forumaške plaćenike, on ima svoje policijske načelnike, policajce i svoja duboka grla. On ima i svoju navijački paravojsku, svoje televizije i nemali broj svojih poklonika, jer ih sve obilato daruje novcem pokradenim iz Dinama ili izvučenim iz proračuna grada Zagreba. On je imao i svoje ministre, i svoje premijere, i svog predsjednika Stipu Mesića, a danas ima i svoju predsjednicu. Neki, i to ne bilo tko, nego pojedinci iz visokih krugova, tvrde da je upravo Zdravko Mamić doveo na predsjedničku poziciju Kolindu Grabar Kitarović.

„To vam tvrdim jedan kroz jedan“, govori nam naš izvor. „Ne možete ni zamisliti kakva je njegova moć! On je za nju izlobirao kod Karamarka, onda su on i Karamarko zajedno prvo počistili njezin Ured od staroga kadra. Karamarko je, međutim, u toj partiji pokera preuzimanja totalne vlasti bio najslabija karika. Najavio je udar na krupne kapitaliste u korist srednjih i manjih poduzetnika, čime je ‘velikima’ odmah uzdrmao kreditne pozicije u stranim bankama, pa su mu pravi vlasnici Hrvatske opalili ‘vritnjak’ servirajući medijima sve njegove afere.“

Drugi naš sugovornik smatra tu priču pretjeranom. On, pak, tvrdi, da je Kolindu Grabar Kitarović kao predsjednicu izmislio i instalirao ipak Tomislav Karamarko.

„Gospođa Grabar Kitarović zapravo si je već tražila novi posao. Znala je, naime, da joj NATO više neće produžiti ugovor, jer su je Amerikanci okrivljavali da su se na osnovu i njenih izvješća prerano povukli iz Afganistana. Ona je tražila gdje bi se mogla masno uhljebiti i ukazala joj se prilika da ju HDZ kandidira za predsjednicu. Karamarku je morala obećati godinu dana bespogovorne poslušnosti. On joj je odmah nametnuo za savjetnike sve svoje ljude kako bi ju kontrolirao. Prema mojim saznanjima, Mamić se u ‘priču’ ubacio s Karamarkovom dozvolom. Ostalo o divnom prijateljstvu i zbog njega uzdrmanoj obavještajnoj zajednici znate“, kaže nam naš drugi visoki izvor.

Cvitanova blindirana “mečka” – Mamićev poklon?!

Neposredno prije prošlotjednog obraćanja naciji putem javne televizije, Mamić je išetao iz zgrade Uskoka gdje je pokušao doći do glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana da mu osobno kaže da ne priprema njegovu likvidaciju „kako su to monstruozno konstruirali mediji“. Prešutio je pritom da je u jednom odabranom društvu poručio neprisutnom Cvitanu, onako punih usta, svojstveno njemu, da „neće dočekati Božić“, te da će mu „jeb… majku sve do sedmog pokoljenja!“.

Da nema spomena Božića ili tipično mamićevski, fino garnirane psovke sa sedmim pokoljenjem, mogli bismo i posumnjati da je to njegova autentična izjava. Ovako, izdala ga je prejaka riječ!

Kako glavni državni odvjetnik nije tamo neki službenik POA-e kojeg se može nekažnjeno šamarati u svečanoj loži, a još je manje „bijedan, neškolovan i neopran, proklet-bio-na-Božić“ novinar Borut Šips ili bidna „kur…tina, kruha gladna“ novinarka Romana Eibl, što će ih sve potamaniti kad jednom više ne bude u Dinamu, DORH je pokrenuo postupak te se Mamić našao pod policijskim mjerama. Budući da je u sporno vrijeme ugostio i obitelj muškarca s kojim je dijelio zatvorsku ćeliju u Remetincu, te njegovog prijatelja podrijetlom iz Srbije, koji također ima problema sa zakonom, Dinku Cvitanu i njegovoj obitelji dodijeljena je 24-satna zaštita, a glavni državni odvjetnik vozi se pod pratnjom u blindiranom mercedesu. Netko je duhovito primijetio da će se Mamić sada javno toliko prati i „ljubiti“ Cvitana da će na kraju ispasti da mu je upravo on osobno kupio blindiranu mečku.

Pila naopako

Zanimljivo je da je jedino Nova TV dočekala Mamića s kamerom i novinarom ispred zgrade Uskoka, pa se u svim svojim kasnijim informativnim emisijama pohvalila s ekskluzivom. A nju je, pretpostavljamo, osigurao Mamićev medijski pouzdanik, Andrija Jarak, reporter Nove TV, koji je u stalnoj vezi s gospodarom hrvatskog nogometa i još koječega. Ako ga je Zdravko Mamić pozvao prošle jeseni u kafić Gold u zagrebačkoj Dubravi da uz zlatara Paška Dodića svjedoči njegovom sastanku sa ustavnom sutkinjom Slavicom Banić preko koje je pokušao srušiti Zakon o sportu, vjerojatno je i sada svom frendu javio da ima „priču“ za njega. S jednom razlikom, ona iz kafića Gold nije smjela iscuriti van. Na kraju je ipak iscurila, ali ne zaslugom novinara Andrije Jarka nego zaslugom dubokog grla koje je dojavilo Mamiću i ostalima da su pod mjerama tajnog nadzora. Tada je, da bi zamaglio tešku aferu, na scenu stupio vjerni vojnik partije, Karamarkov i Mamićev osobni novinar Velimir Bujanec. On se uvijek pojavi u kritičnom trenutku za svoje poslodavce, pa s nekom konstrukcijom teorije zavjere, izokrene svaku priču naglavačke. Na HDZ-ovom portalu direktno.hr, kojeg financira MOL-ov savjetnik i Karamarkov jatak Jozo Petrović, Velimir Bujanec je bombastično najavio aferu veću od Watergatea! U naslovu je vrištalo da je Milanović naredio prisluškivanje sudaca Ustavnoga suda, čak i hapšenja, a u tekstu piše o Milanovićevom tihom državnom udaru. Bujančeva je konstrukcija trebala Mamića prikazati samo kao kolateralnu žrtvu udara paralelnog sustava povampirenog Zorana Milanovića na HDZ i Ustavni sud.

Smiju li Mamića ikada uhititi?

U jeku te afere nam je čovjek, godinama blizak brojim istragama, ogorčeno rekao: „Netko iz SOA-e već mjesecima ruši sve tajne mjere Uskoka i javlja ih HDZ-u, a ovi Mamiću, ili kome već, po potrebi. Čak dobivaju od nekog iz SOA-e i istražne naloge i koji je sudac odobrio mjere, pa se onda te suce, policajce i Uskok razapinje za politički progon. Ne padaju samo istrage protiv Mamića, padaju sve ozbiljnije istrage protiv krupnih riba, sve živo, tko god ima veze s HDZ-om. HDZ ima jake paraobavještajne igrače, isprobijali su sve totalno. Doznaje se kad se obrađuje Linića, Bandića, Brkića, Mamića… Policija i Uskok, na žalost, gube taj rat!“

Mamić se u svom zadnje obraćanju „urbi et orbi“ pohvalio i svojim dubokim grlom iz sustava. Ono mu je, uostalom, javilo da ga se obrađuje zbog prijetnji Cvitanu: „Imam info iz sustava da sam ja taj“, rekao je Mamić novinarima, baš kao što je javno govorio i da zna da je sudac Ustavnoga suda Marko Babić pod mjerama tajnog praćenja i prisluškivanja. Pa kako je sve to moguće? Zar ne bi Mamić trebao biti pod istragom zbog nedopuštenog pristupa tajnim informacijama?

SOA se u svom zadnjem javnom izvješću upravo dotakla tih opasnih anomalija unutar sustava, istaknuvši da posebno zabrinjavaju pokušaji koruptivnog utjecaja na političke, pravosudne i druge procese donošenja odluka.

Kraj sve bliže…

Ovih dana mnogi pokušavaju odgovoriti na pitanje što će u stvarnosti značiti povlačenje Zdravka Mamića s mjesta dopredsjednika u Hrvatskom nogometnom savezu. Kao prvo, Mamić je odavna prerastao nogomet i Dinamo i HNS, jer da nije ne bi se, unatoč svemu, toliko dugo zadržao na tom neiscrpnom bankomatu s kojeg je namirivao sebe, užu i širu obitelj i sve svoje saveznike. Trebat će proći godine i godine da se raskuži cijelo kontaminirano hrvatsko društvo, ne samo od Mamića, ali osobito od njega, a onda će se valjda počistiti i nogometne Augijeve štale. Činjenica je da Zdravko Mamić tone, dokazi iz istraga su očigledni, optužbe teške, tereti ga se po tri različite istrage da je do sada sa svojim bratom Zoranom, sinom Marijom, bivšim Dinamovim direktorom Damirom Vrbanovićem, te dvojicom istarskih poduzetnika, izvukao iz kluba više od 280 milijuna kuna u off shore oaze diljem svijeta, naplaćujući nepostojeće posredovanje u transferu igrača, naknadna transferna potraživanje i preuzimajući nepostojeće dugova igrača. Uskoro se očekuje službeno očitovanje i daljnji koraci švicarskog državnog odvjetništva oko istraga za ista nedjela pranja novca Mamićeve skupine u pet švicarskih kantona putem fiktivnih firmi.

Mnogi bi ovdje danas bili presretni da mogu Mamića isporučiti Švicarcima neka se oni gombaju s njime. Jer, gurne li ga pravosuđe u Hrvatskoj preduboko, mogao bi previše otkriti i za sobom povući mnoge krupne ribe, stoga će mu se vjerojatno i kazna odmjeravati tako da bude bezbolna za druge, a podnošljiva za njega. Brata Zorana je već evakuirao na arapski pijesak, u Saudijsku Arabiju s kojom Hrvatska nema potpisan ugovor o izručenju. Pitanje je i kako će se Zdravko evakuirati iz Dinama kojeg je zarobio svojim pozajmicama i svojim igračima. Jednom kad se povuče mogla bi iza njega ostati spaljena zemlja, klub izgubljenog identiteta, sa dugovima i bez svojih igrača, ubijene navijačke strasti, pa bi onda njegovi pobornici opet došli na svoje slavodobitno podvaljujući: „Jesmo li vam govorili, poslije Mamića potop!“

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/29.07.2016.

ZADNJE VIJESTI