Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Plenković će se kandidirati za šefa HDZ-a! Ako pobijedi smijenit’ će Karamarka s mjesta potpredsjednika Vlade!

Autor: Ante Bekić/7Dnevno/04.03.2016.

Iz Hanžekovićeva medijskog carstva u opticaj je puštena (dez)informacija o Plenkovićevu odustajanju od kandidature za šefa HDZ-a. Unatoč toj (dez)informaciji i Karamarkovoj pustoj želji, Plenković će se kandidirati za šefa HDZ-a i pobijediti, samouvjereno tvrdi naš izvor.  

Nije točno, kako piše Hanžekovićev Globus a prenosi Jutarnji list, da Andrej Plenković odustaje od bitke s Karamarkom, te da šef HDZ-a bez ijednog protukandidata kao apsolutni favorit ide na unutarstrančke izbore u svibnju ove godine, kaže nam izvor blizak tom HDZ-ovom europarlamentarcu  i potpredsjedniku Odbora za vanjske poslove EP-a. Naime, tjednik Globus pustio je u optjecaj spin o njegovom odustajanju kako bi se stekao dojam da u HDZ-u nema nikakvih dvojbi da će u svibnju na stranačkim izborima kao jedini ozbiljan kandidat pobijediti dosadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Istina je da je od trenutka kada je Vladimir Šeks u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2” oštro progovorio o svom ledenom odnosu sa šefom HDZ-a, i najavio zdušnu potporu Andreju Plenkoviću za novog predsjednika stranke, Karamarka uhvatila istinska panika, i to iz više razloga, kaže nam naš izvor. Prvi je, što je njegov odnos s  Mostom, glavnim partnerom s kojima dijeli vlast, svakoga dana sve zategnutiji. I dok se premijer Tihomir Orešković u Berlinu, po drugi put otkako je na kormilu hrvatske vlade, sastaje s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, koja mu poručuje da je spremna pomoći njemačkim tvrtkama da krenu investirati u Hrvatsku, dotle  dva njegova potpredsjednika i najbliža suradnika Tomislav Karamarko i Božo Petrov, grade Berlinski zid u međusobnoj komunikaciji, te komuniciraju, ne na zajedničkoj kavici u Banskim dvorima, nego isključivo  prepucavajući se putem medija. Tako izvori iz Domoljubne koalicije tvrde da su odnosi s Mostom zategnuti kao strune, jer sve ovo što čini Most u izvedbi i koreografiji njegovih čelnih ljudi je više nego ponižavajuće za HDZ i njegove koalicijske partnere.

“Ni oko čega se ne možemo dogovoriti. Vijeće za suradnju potpuno je prestalo funkcionirati, uopće se više ne sastajemo. Ne možemo se dogovoriti ni oko zamjenika ministara, problemi su oko MUP-a, SOA-e, smjene Dragana Lozančića… Trguje se oko svega, a nema nikakvog dogovora”, prenose mediji izjave ogorčenih sugovornika iz HDZ-a. Oni također tvrde kako nisu ni znali za iznenadnu konferenciju za tisak Bože Petrova, te smatraju da sve te metode nepotrebno opterećuju i tako opterećene odnose Domoljubne koalicije i Mosta. Ispostavlja se da nisu Milijan Brkić i prijepori  oko njegova imenovanja ministrom branitelja jedini kamen spoticanja u suradnji HDZ-a i Mosta, nego da je to samo vrh ledenog brijega niza neriješenih i nagomilanih problema koji se svakodnevno množe i sve više opterećuju aktualnu vlast, koja više ni o čemu ne raspravlja nego o kadroviranju i osobnim privilegijama, u čemu bez sumnje prednjači Most.

Raste nezadovoljstvo u HDZ-u

Drugi razlog Karamarkove panike pred unutarstrančke izbore u svibnju ove godine te moguće kandidature njegova najopasnijeg stranačkog suparnika Andreja Plenkovića leži u činjenici sve jačeg nezadovoljstva u HDZ-u vođenjem stranke, koja je koalirajući s Mostom doživjela najveće poniženje od svoga osnutka. Za takav status HDZ-a u aktualnoj vlasti veliki broj stranačkih aktivista okrivljuje upravo predsjednika Karamarka, koji je pristao na sva silna poniženja samo kako bi se on održao na vlasti. U stranci je i golemi broj nezadovoljnika kojima je Karamarko u predizbornoj kampanji obećao funkcije i privilegije, a danas su ostali bez svega toga, zahvaljujući nezasitnim apetitima Mosta.  Dokle tako, pitaju se oni, i hoće li netko u stranci imati snage sve to presjeći. Danas je sve manji broj onih koji vjeruju da bi  Karamarko, koji je već duboko zabrazdio u svom dosadašnjem pregovaračkom procesu s Mostom, mogao neokrznut izaći iz te mučne priče i nakon svega stati pred svoje birače kao da se ništa nije dogodilo te trijumfalno pobijediti na stranačkim izborima u svibnju. Toga je svjestan i sam Karamarko, koji je  uspio i svoje odnose s glavnim tajnikom stranke i njegovim dosadašnjim gromobranom Milijanom Brkićem svesti na najnižu moguću razinu. Iako ga Brkić nikada ne bi izdao, Karamarku nije svejedno hoće li mu on s punim kapacitetima, kao do sada, pomagati u borbi za novi mandat predsjednika stranke, ili će onako deprimiran i duboko razočaran “po službenoj dužnosti” odraditi zadanu mu šihtu. I u Mostu su svjesni te paradoksalne situacije u koju se, svojom voljom, doveo Karamarko, pa sve više pritišću i ucjenjuju HDZ, smatrajući da bi u situaciji eventualnog pucanja koalicije ipak više izgubio HDZ odnosno aktualno vodstvo predvođeno Karamarkom, kojem članstvo nikad oprostiti neće višemjesečno poniženje u njegovim dosadašnjim popuštanjima u pregovorima s čelnicima Mosta.  Sve je veći broj onih koji smatraju da je Karamarko trebao ostati ustrajan kada je one noći napustio sastanak s Mostom i koalicijom Hrvatska raste i sve karte baciti na nove izbore. No, njegova je procjena bila i ostala da je  bolje ući u utrku za novi mandat predsjednika HDZ-a s pozicija vlasti negoli se upustiti u još jednu neizvjesnu izbornu utrku za vlast na nacionalnoj razini. Danas bi, tvrde izvori iz stranke, Karamarko najvjerojatnije postupio drukčije. Sada se postavlja pitanje može li Karamarko do svibnja iskontrolirati  svu tu silnu štetu koja je nastala njegovim popuštanjem Mostu, i kako će to utjecati na konačni ishod izbora u HDZ-u.

Orešković sve suvereniji 

Pogotovo što i njegov odnos s premijerom Tihomirom Oreškovićem sve više podsjeća na odnos bivše premijerke Jadranke Kosor i Ive Sanadera, nakon njegove abdikacije. Čini se da je i Karamarko, (baš kao i Sanader koji je bio uvjeren da će njegova dotadašnja “zapisničarka” Kosor, postavivši je za svoju nasljednicu u Vladi, i dalje ostati njegova zapisničarka), vjerovao da će Orešković formalno figurirati kao premijer, a da će stvarni vladar iz sjene biti  on. No, svima je dobro  poznato kako je završio Sanader kada se Kosorica otrgla iz njegova političkog zagrljaja. I Orešković, stječe se dojam, svakim novim danom sve više se distancira od Karamarka, čijom je zaslugom i postao predsjednik hrvatske vlade, ali i od Mosta. I dok se Karamarko na jednoj strani sve žešće  prepucava sa svojim glavnim partnerom u vlasti Petrovom, a na drugoj strani u funkciji stranačkih izbora vodi pravi rat s uličnim fakinom i neuravnoteženim predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem, dotle Orešković, putuje po bijelome svijetu i  svoju premijersku bilježnicu obogaćuje imenima europskih političara i gospodarstvenika s kojima se, otkako je preuzeo kormilo vlade, sastajao. I dok mu predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik HDZ-a Karamarko jasno poručuju da mu vrijeme istječe za smjenu šefa SOA-a Dragana Lozančića, dotle Orešković dobiva potporu najmoćnije europske političarke, njemačke kancelarke Angele Merkel. Umjesto da Kramarko, prvi potpredsjednik u  Vladi, bude sretan i ponosan što je Merkel dala potporu aktualnoj vladi i premijeru Oreškoviću te  obećala da će pomoći njemačkim tvrtkama da krenu investirati u Hrvatsku, on Oreškoviću šalje upozorenje da mu je gotovo iscurio pješčani sat što se Lozančića i njegove smjene tiče. Ni drugi potpredsjednik u Vladi, Božo Petrov, na svojoj iznenadnoj konferenciji za tisak u Banskim dvorima ni riječi nije progovorio o susretu premijera Oreškovića s njemačkom kancelarkom, nego se pravio gluh kod ušiju kako nije čuo da itko predlaže Milijana Brkića kao kandidata za ministra branitelja.Tako je Petrov na novinarski upit kakav je njegov stav o Brkiću kao kandidatu za ministra branitelja, odgovorio da ne zna ni za kakvog kandidata Domoljubne koalicije za ministra branitelja, te da ne može reći da je Brkić kandidat. Tim svojim odgovorom Petrov se još jednom narugao cjelokupnoj hrvatskoj javnosti koja je prethodnih dana brujala o nesuglasicama Mosta i HDZ-a po pitanju Brkića, ali i o svom kolegi iz Vlade Karamarku, koji je javno predložio Brkića kao kandidata Domoljubne koalicije za mjesto ministra branitelja.

Što je Karamarku milo to mu se i snilo




No, još jedan veliki razlog za Karamarkovu ozbiljnu zabrinutost pred unutarstranačke izbore leži u činjenici njegova sve lošijeg odnosa s predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović. Taj odnos je naročito narušen onoga trenutka kada se premijer Orešković, onako hladno, othrvao pritisku s Pantovčaka da u treptaj Kolindina oka potpiše smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića. I kako su tjedni od njezina pisma odaslanog s Pantovčaka prolazili tako je i njezina ljutna rasla – i to ne samo prema Oreškoviću, nego i prema Karamarku kojem se premijer, po njezinom mišljenju, otrgnuo kontroli.

Također, insajderi tvrde da je Andrej Plenković, HDZ-ov europarlamentarac i uljuđeni političar, apsolutni favorit predsjednice RH, ali  da je on i favorit  najmoćnije svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država. Sve to Karamarko dobro zna, pa je preko njemu sklonih medija počeo plasirati priču o Plenkovićevu odustajanju od kandidature za mjesto novog predsjednika HDZ-a. Tako  Globus  kao povod njegova  odustajanja navodi  to da Plenković iza sebe ima već dva poraza, iz 2000. godine kad je vodio kampanju Mate Granića, i iz 2012. kad nije izabran za zamjenika predsjednika HDZ-a, te ne želi treći poraz. U nedostaku bilo kakvih argumenata Globus u svom prepoznatljivom stilu navodi da se Plenković, iako još nisu raspisani unutarstranački izbori, najvjerojatnije neće kandidirati. “Mnogo je razloga za takav zaključak, bez obzira na to što Plenković još izbjegava dati precizan odgovor hoće li ili ne u stranačku utakmicu kao najozbiljniji protukandidat Karamarku”, piše Globus.

“Posljednjih tjedana europski parlamentarac i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a stalno je bio na putu, gostovao je na Harvardu, boravio u Emiratima, Washingtonu, Bostonu, Bruxellesu. Pomno je pratio sve što se događa u zemlji, razgovarao s brojnim utjecajnim hadezeovcima i procjenjivao je li trenutak za kandidaturu. Ali, Plenković je istovremeno svjestan da je, unatoč čudnovatom rezultatu na izborima, HDZ dio vlasti, a malo je primjera u Europi i svijetu da se mijenja lider stranke koja obnaša izvršnu vlast. Nešto slično dogodilo se Tonyju Blairu, ali tek u trećem mandatu”, zaključuje Globus svoju priču, odnosno spin o tome da se Plenković neće kandidirati za predsjednika HDZ-a.




Ali izvori bliski Plenkoviću tvrde da je tekst u Globusu napisan upravo po sistemu “što je Karamarku milo to mu se i snilo”! Unatoč toj (dez)informaciji i Karamarkovoj pustoj želji, Plenković će se kandidirati za šefa HDZ-a i pobijediti, a potom i smijeniti Karamarka s mjesta prvog potpredsjednika u Oreškovićevoj vladi, samouvjereno tvrdi naš izvor. Plenkovićeva pobjeda u HDZ-u i Zlatka Komadine u SDP-u, kaže naš izvor, bila bi neophodna za Hrvatsku jer bi se stvorili  uvjeti za izgradnju novih  odnosa na hrvatskoj političkoj sceni, koji bi bili civiliziraniji, kulturniji i svrsishodniji nego ovi dosadašnji, što bi neminovno dovelo do  smirivanja uzavrelih političkih tenzija u zemlji, koje su u pojedinim trenucima mogle eskalirati u ozbiljnije sukobe.

Autor:Ante Bekić/7Dnevno/04.03.2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.