Ivica Galovic/PIXSELL
Ivica Galovic/PIXSELL

PLENKOVIĆEV HOD PO JAJIMA

Autor: Vice Borić / 7dnevno / 22. srpnja 2016.

HDZ, koji je tijekom posljednjih mjeseci Karamarkove vladavine izgubio jako puno na popularnosti i ugledu, koji je načet mnogobrojnim aferama i koji ima praznu blagajnu, nema puno izbora.

Plenković je tek prije neki dan izabran za predsjednika stranke i to s toliko nevjerojatnim brojem glasova da se čovjek pita od čega su sazdani HDZ-ovci kada tako masovno izlaze na izbore u kojima je samo jedan kandidat. Iako je čitavo vrijeme tvrdio da mu broj glasova nije presudan, nije mogao sakriti zadovoljstvo što je, samo mjesec i po dana nakon što je na HDZ-ovom izbornom saboru bio gotovo izviždan zbog primjedbe na račun Tomislava Karamarka, sada dobio tako masovnu potporu za provedbu potpuno drugačije politike. Razloga za zadovoljstvo je imao. Uostalom, sam se izborio za izbore po načelu „jedan čovjek jedan glas“ u vrijeme kada je Karamarkovo predsjedništvo ozbiljno razmišljalo da izbore ili odgodi do poslije parlamentarnih izbora, ili da  novog predsjednika bira na saboru stranke. A on uistinu nije kriv što niti jedan od petorice najavljivanih kandidata nije bio spreman ući s njima u izbornu trku.

BRKIĆ GA HTIO SVESTI NA „PRVOG MEĐU JEDNAKIMA“

Kao što je i najavljivao u svom najužem krugu, prvi dan nakon izbora za predsjednika stranke Plenković je smijenio Domagoja Ivana Miloševića, kojega je Karamarko prije samo dva mjeseca, na iznenađenje mnogih, postavio za glavnog tajnika. No iznenađenjima tu nije bio kraj. Naime, na Miloševićevo mjesto Plenković je doveo Gordana Jandrokovića, što je izazvalo priličnu nevjericu među članovima Karamarkova predsjedništva. Naročito su, iako neslužbeno, zbog ovakvog Plenkovićeva odabira, negodovali ljudi oko Milijana Brkića, koji su se već bili pomirili da će na to mjesto zasjesti Damir Jelić, gradonačelnik Karlovca i trenutni šef izbornog stožera. Njega je na to mjesto, i intermecu između Karamarkove ostavke i izbora novog predsjednika, postavio Milijan Brkić, zamjenik predsjednika stranke, u sklopu operacije ovladavanja HDZ-om i svim strukturama stranke bitnim za nadolazeće izbore. Paralelno s tim, Brkić je, uz suglasnost čitavog predsjedništva stranke, pripremao i promjene stranačkog statuta kojima je, pod egidom „demokratizacije“ htio ograničiti utjecaj i poziciju novog predsjednika, kojega je htio, kako je sam govorio, svesti na „prvog među jednakima“.

No Plenković nipošto nije samo prvi među jednakima, jer je kao predsjednik stranke izabran neposrednim glasovanjem cjelokupnog članstva i to uz iznenađujuće visok broj glasova. Osim toga, HDZ tek s njim na čelu ima realne šanse popraviti jedan od najnižih rejtinga u povijesti. Čini se da je većina od toliko spominjanih pet uzastopnih pobjeda Karamarkova HDZ-a, bila Pirova. Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović Karamarko nije dobio saveznika nego oponenta na Pantovčaku. Pobjeda na europarlamentarnim izborima, nakon koje nitko iz vrha stranke više nije kontaktirao sa izabranim euro-zastupnicima nije na pravi način pretočena u prednost stranke. Pobjeda na parlamentarnim izborima nije omogućila preuzimanje vlasti u državi, već je stranku prikazala kao opskurnu grupu ljudi nevjerojatno fokusiranu samo na kontrolu nad tajnim službama, pravosuđem i represivnim aparatom.

PREVIŠE “DIPLOMATA“? DA, ALI…

Plenković je definitivno, po svemu suprotnost svom prethodniku. On je, već u prvim danima svog mandata, pokazao da ima neusporedivo veću radnu energiju od svog prethodnika. Brojnošću sastanaka i susreta sa raznim akterima unutarstranačkog života, u samo nekoliko je dana nadmašio Karamarkov mjesečni učinak. Sve je više onih u vrhu stranke koji su sada uvjereni da je na čelo stranke došao čovjek koji se za to dugo pripremao i koji neće nikome prepustiti da umjesto njega preuzme kontrolu nad stranačkom infrastrukturom. Izborom Jandrokovića, uz sve primjedbe na to rješenje od kojih su mnoge na mjestu, pokazao je da odustaje od Karamarkovog i Brkićevog koncepta stroge subordinacije nad stranačkim tijelima i dužnosnicima, zbog čega je stranka povremeno dobivala na „efikasnosti“, ali se politički potpuno srozala. Nema nikakve sumnje da je veliki odaziv na unutarstranačke izbore usred sezone godišnjih odbora i usprkos samo jednom kandidatu, bio motiviran upravo očekivanjem članstva da će se sa takvom praksom prekinuti. Subordinacijom kojom se proteklih godina nadmještao nedostatak političke ideje i žrtvovala unutarstranačka demokracija, malo tko od članova mogao je biti zadovoljan. Plenković je to prepoznao i odlučio promijeniti. Iako pomalo pretjerana usmjerenost na kadrove iz tzv. „diplomatskog bazena“ (Jandroković, Stier, Kovač) gledana iz tog kuta, kao poruka da se strankom više neće upravljati „čvrstom rukom“ već jasnom političkom idejom, i nije tako problematična. Naravno, pod uvjetom da novi šef HDZ-a uskoro kroz imenovanje druge garniture svojih suradnika popuni praznine u operativnom vođenju unutarstranačkih procesa.

SAMOSTALAN IZLAZAK NA IZBORE?

Jedna od prvih značajnijih političkih odluka novog predsjednika biti će ona o načinu izlaska na nadolazeće parlamentarne izbore, kao i utjecaj koji će ostvariti na krojenje izbornih lista. Obje odluke su iznimno važne i o njima ovisi ne samo politička budućnost HDZ-a nego i smjer u kojem će se razvijati politički procesi u Hrvatskoj. Odluči li se, na kraju, ipak nastupiti samostalno, Plenković bi mogao dobiti mnoge simpatije građana koji su siti predizbornog koaliranja i političke trgovine koje u pravilu nastaju dan nakon objave izbornih rezultata. To bi otvorilo vrata i nasušnoj potrebi promjene političkog sustava koji već 15 godina ne daje nikakve rezultate i nema nikakve sumnje da bi glasači već samu tu činjenicu honorirali. Tu je i drugo važno pitanje, a to je sastavljanje izbornih lista. Kako zadovoljiti u pravilu velike apetite stranačkih čelnika, a istovremeno osvježiti liste novim ljudima. Jer, to je jasno i stranačkim analitičarima i onima koji izborne procese promatraju neopterećeni stranačkim pitanjima, samo sa značajnim brojem novih ljudi na istaknutim mjestima na izbornim listama Plenković može uvjeriti birače da su promjene o kojima govori realne i da ih je on kadar nametnuti.

PODRŠKA ČLANSTVA JAČA OD OTPORA STRUKTURA

Posao oko slaganja tih listi mogao bi rezultirati ogromnom prednošću novog HDZ-a pred starim kadrovima opterećenom „Narodnom koalicijom“. Plenković bi, uspije li ostvariti ključan utjecaj, mogao potpuno promijeniti uloge i natjerati svoje suparnike na političku defanzivu. HDZ, koji je tijekom posljednjih mjeseci Karamarkove vladavine izgubio jako puno na popularnosti i ugledu, koji je dobrano načet mnogobrojnim aferama i koji ima praznu blagajnu, nema puno izbora. Mora pred birače izaći otvoreno i s jasnim političkim porukama, odmah predstavljajući i ključne ljude koji će biti nosioci nove politike, inače će izgubiti na uvjerljivosti. Plenković je, za razliku od Karamarka, sasvim sigurno dodana vrijednost HDZ-a, ali samo to neće biti dovoljno. U prvom tjednu svog predsjedničkog mandata pokazao je i odlučnost i spremnost na provođenje politike „korak po korak“. Bio je dovoljno obazriv prema postojećim odnosima u stranci i pokazao diplomatsku umješnost. To bi u normalnim okolnostima bilo sasvim dovoljno. No s izborima pred vratima Plenković neće moći dugo hodati po jajima, pazeći da ni jedno ne razbije. Ako shvati da je u idućih nekoliko tjedana najjači i da se njegovoj politici u postojećim okolnostima nitko neće moći otvoreno suprotstaviti, onda će uspjeti nametnutu nužne promjene. U tome će, nesumnjivo imati potporu članstva, ali i otpor u dijelu stranačkih struktura. Njegovom odlučnošću prvo će jačati, a drugo slabjeti.

Autor: Vice Borić / 7dnevno / 22. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI