Goran Stanzl/PIXSELL

Most će zbog Petrova ostati psihijatrijski slučaj!

Autor: Viktor Kodrič / 7dnevno / 22. srpnja 2016.

Čelnik Mosta Božo Petrov nedavno je izjavio kako ne vjeruje da bi se na bilo kakav način moglo surađivati s ovim ljudima i u HDZ-u i u SDP-u, ali da se ipak nada da će se u budućnosti dogoditi promjene u te dvije stranke. Dakle, sve teče i sve se mijenja, osim Petrova, reći će cinici. Što bi Petrov zapravo htio? Klonirati po nekoliko Petrova i Grmoja te njihove klonove postaviti za čelnike SDP-a i HDZ-a. A cijelu Hrvatsku pretvoriti u jednu izbornu psihijatrijsku jedinicu. Nastavi li s takvom psihijatrijskom praksom, i Petrov i Most bi mogli doživjeti sudbinu Đapićeva HSP-a iz 2007., kada ih je Sanader svojom izjavom da je glas za HSP glas za SDP, umjesto očekivanih 12, sveo na samo jedan mandat u Saboru.

Do izvanrednih parlamentarnih izbora ostalo je nešto više od mjesec i pol dana, a dvije najveće stranke – HDZ i SDP – ubrzanim tempom se pripremaju za njih. Tako je SDP uspješno izvršio tranziciju iz koalicije Hrvatska raste koja nije uspjela osvojiti vlast na prošlim izborima u Narodnu koaliciju te je, pored svojih dosadašnjih partnera HNS-a i HSU-a, uspio pridobiti i HSS. Tim uspjehom čelnik SDP-a Zoran Milanović je posebno zadovoljan, jer je uvjeren da je suradnja s nekoć  najprihvaćenijom strankom među Hrvatima dobar temelj da Narodna koalicija na izborima dobije  glasove tradicionalne i konzervativne Hrvatske, na koje po defaultu  računaju u HDZ-u, odnosno u Domoljubnoj koaliciji. Što se pak HDZ-a tiče, on će s novoizabranim predsjednikom Andrejem Plenkovićem,  koji je sušta suprotnost dosadašnjem čelniku stranke Tomislavu Karamarku, pokušati u što kraćem roku konsolidirati stranku, te ujedinjeni i pod parolom „Budimo realni ostvarimo nemoguće“, pobijediti na izborima. No, kako stvari sada stoje, čini se da nijedna od dviju vodećih stranaka u Hrvatskoj sa svojim koalicijskim partnerima neće uspjeti dobiti potreban broj glasova za sastavljanje parlamentarne većine, pa bi  Most Bože Petrova opet mogao držati ključeve Banskih dvora  u svojim rukama.  A nakon iskustva s prošlih parlamentarnih izbora i šestomjesečne kaotične i tragikomične (ne)suradnje Domoljubne koalicije i Mosta gotovo je sigurno da nijedna od vodećih stranaka u državi, dakle ni HDZ ni SDP, ne bi željela za koalicijskog partnera u obnašanju buduće vlasti imati Most nezavisnih lista. Jer na  primjeru „psihijatrijskog zlostavljanja“ cjelokupne hrvatske nacije, kako su mnogi nazivali pregovore HDZ-a i SDP-a s Mostom iz siječnja ove godine, kada se u jednom trenutku učinilo da bi se moglo dogoditi čudo i oformiti tripartitna vlast, na vidjelo je izašlo što su sve političari  spremni progutati i kakva poniženja doživjeti da bi se dokopali vlasti ili na njoj održali.

Klonirati Petrova i Grmoju

Također su vidjeli, pod punim svjetlima reflektora, kakva u svemu tome može biti uloga samo jednog čovjeka, metkovskog psihijatra Bože Petrova, koji se od tada pa do danas nije promijenio ni za dlaku. Čak štoviše, radikalizacija njegovih zahtjeva prema potencijalnim koalicijskim partnerima svakim danom postaje sve intenzivnija. Tako je na nedavno novinarsko  pitanje bi li pristao na koaliciju s HDZ-om sada kada je Karamarko otišao s čela stranke, a na nj došao Plenković, Petrov  odgovorio da promjena jednog čovjeka ne znači promjenu u čitavoj stranci.

“Za nas, promjena jednog čovjeka na čelu stranke ne znači da se promijenila cijela stranka. Ne vjerujem da se na bilo kakav način može surađivati s ovim ljudima i u HDZ-u i u SDP-u. Ja se nadam da će se u budućnosti dogoditi promjena u HDZ-u i SDP-u. Ima dovoljno vremena da oni sami uvide način koliko su pogriješili. To se može ispraviti na način da se promjene čelni ljudi i u jednoj i u drugoj stranci”, rekao je Petrov. Dakle, sve teče i sve  se mijenja, osim Petrova, reći će cinici. Što bi Petrov zapravo htio? Klonirati po nekoliko Petrova i Grmoja te njihove klonove postaviti za čelnike SDP-a i HDZ-a. A cijelu Hrvatsku pretvoriti u jednu izbornu psihijatrijsku jedinicu.  Upravo  s takvim izjavama  Petrov nikako da shvati da bi Most zbog njega nakon rujanskih izvanrednih parlamentarni izbora mogao ostati samo psihijatrijski slučaj. Jer pretendirati na funkciju  političkog žandara Hrvatske opasan je presedan u dosadašnjoj političkoj praksi Lijepe naše.  Petrov je, naime, umislio da može svojim kombiniranim psihijatrijskim metodama i parapsihološkim moćima  svrgavati čelnike i kompletna vodstva vodećih stranaka u Hrvatskoj.

Upravljati Metkovićem nije isto što i upravljati Hrvatskom

Otkud mu to pravo i što si je sve umislio jedan provincijalni metkovski psihijatar koji nikako ne shvaća da upravljati Metkovićem nije isto što i upravljati cijelom Hrvatskom, kažu ne samo njegovi oponenti, nego i oni koji su u početku u Božinom liku i djelu vidjeli novog političkog mesiju. A dosadašnja povijest kazuje da se Hrvatska nije proslavila, kao ni susjedne države, sa svojim psihijatrima (Karadžić, Rašković, Stanimirović)  u politici. Neki će reći da je njima mjesto, primjerice, u Kliničkoj bolnici Vrapče, gdje je psihijatriju specijalizirao i Petrov, ili nekoj drugoj Kliničkoj bolnici, dakle u struci, a ne u politici. Jer, u svakom slučaju, bolje je biti dobar psihijatar nego loš političar. Petrov se do danas nije uspio profilirati ni kao dobar psihijatar, a još manje kao dobar političar. Da je tomu tako potvrđuje i činjenica da ni SDP niti HDZ ni u najgoroj noćnoj mori ne bi željeli da se nakon rujanskih izvanrednih izbora ponovi  scenarij s prošlih parlamentarnih izbora. I premda novoizabrani predsjednik HDZ-a Andrej Plenković diplomatski poručuje  da je otvoren za suradnju s Mostom, s kojim očekuje razgovore nakon izbora, dotle se iz Narodne koalicije  bacaju drvljem i kamenjem na Petrova i Most govoreći da je glas za Most glas za HDZ. Najdalje je u tim napadima otišao najgrlatiji član HSS-a, i Milanovićev džoker u obračunu s Petrovom, Grmojom i Mostom  – Stipe Gabrić Jambo. Nakon što je Most nazvao sektom, a njegove čelnike Petrova i Grmoju, inače svoje metkovske susjede, podrepašima, Jambo je u najnovijim izjavama otišao i korak dalje: „S njima ne može nitko živ surađivati. Niti je mogao HDZ – oni su obrisali s Karamarkom pod, podijelili su važna ministarstva, čut ćete vi i puno što su radili proteklih dana kao tehnički ministri Mosta. Mislim da je s njima nemoguća misija“, kaže Jambo, a mnogi se, bez obzira na dosadašnju Jambinu reputaciju metkovskog šerifa, s njim i te kako slažu. Naime, u HDZ-u i SDP-u su uvjereni da će suradnja s Mostom, ako se bez njega ne bude mogla oformiti parlamentarna većina, biti doista nemoguća misija. Uostalom, Petrov je već postao dosadan ponavljajući da sa SDP-om dok je Milanović na njegovu čelu nema suradnje. Da je tome tako vidjelo se još u prosincu prošle  godine kada je Petrov ekspresno razvrgnuo dogovorenu koaliciju Mosta i koalicije Hrvatska raste, navodno zbog toga što su, kako je tvrdio psihijatar Petrov, preko noći članovi SDP-a nazivali zastupnike Mosta i tražili podršku za SDP ako pregovori propadnu.

Most bi mogao doživjeti sudbinu Đapićeva HSP-a iz 2007.




Svima je tada bilo jasno da Petrov iz njemu znanih razloga nije želio surađivati s Milanovićem. Danas to Petrov i javno ističe, a u Narodnoj koaliciji su pak svjesni da s Mostom i takvim Petrovom nije moguća nikakva suradnja, jer Most sve više djeluje  kao skupina ljudi koja, umjesto da sukladno imenu svoje stranke premošćuje, urušava sve odnose. S druge pak strane i novi šef HDZ-a Plenković, ali i ostali iz stranke koji vjerojatno Petrova, Grmoju  i ostale mostovce  ne mogu vidjeti ni nacrtane, a kamoli u zajedničkoj koaliciji, jer još su svježe rane od njihove prethodne somnabulativne, nazovi vladavine, samo kurtoazno pozivaju Most  na suradnju, možda i zbog toga da u javnosti još više pojačaju dojam da je glas za Most glas za HDZ, kako tvrde u Narodnoj koaliciji, što u svakom slučaju može puno naštetiti stranci Grmoje i Petrova. Petrov  ne shvaća da je upao u ralje HDZ-ove i SDP-ove, možda i nesvjesne, političke igre bez granica u kojoj je i jednoj i drugoj  stranci najvažnije eliminirati taj remetilački faktor, taj žulj u cipeli, kako oni doživljavaju Most nezavisnih lista. Stoga bi Petrov, umjesto da građanima predstavi jedan  novi moderni Most kao istinsku alternativu dvjema najvećim hrvatskim strankama, koje su do sada naizmjenično vladale Hrvatskom, ne obazirući se ni na HDZ ni na SDP, u njima uredovao i bio njihov supervizor. I umjesto da se bavi Mostom, on se uporno bavi HDZ-om i SDP-om ponavljajući  jednu te istu mantru da s ovakvim vodstvima u tim strankama Most ne može koalirati. Nastavi li s takvom psihijatrijskom praksom i Petrov i Most bi mogli doživjeti sudbinu Đapićeva HSP-a iz 2007. godine,  kada ih je Sanader samo jednom jedinom svojom izjavom – da je glas za HSP glas za SDP – gotovo  izgurao iz Hrvatskog sabora. Podsjetimo, samo mjesec dana prije izborne kampanje 2007., Đapićev HSP je po svim anketama osvajao 12 mandata u Saboru, što i ne čudi jer su tadašnjem  HSP-u bili istaknuti njegovi članovi – Pero Kovačević, Tonči Tadić, Ruža Tomašić, Miroslav Rožić, Pero Trgovčević – dok im je politički modelator bio Mate Granić, aktualni savjetnik za vanjsku politiku predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Tada je Sanaderu odgovaralo rasturiti  HSP najmanje iz dvaju razloga. Prvi je što je Sanader bio svjestan da bi mu Đapićev HSP s 12 mandata bio preskup koalicijski partner, odnosno preskupa udavača, jer bi tražio mnogo, čak i ono što mu ne pripada. Drugi, možda za Sanadera i puno ozbiljniji, bio je taj  što se tadašnji premijer  želio dodvoriti europskim moćnicima i pokazati da je HDZ istinska demokršćanska stranka europskih vrijednosti koja drži do svojih nacionalnih manjina, posebno Srba. Upravo je tada Pupovčeva stranka suradnju s HDZ-om uvjetovala  na način da HDZ ne koalira s Đapićevim HSP-om, kojemu nikako nisu mogli oprostiti grijehe njegovih ranijih koketiranja s ustaštvom.

Od trećeg puta do političke stranputice

Tada je Sanader započeo opaku kampanju protiv HSP-a i nije propustio nijedan predizborni skup a da na njemu ne poruči glasačima da dobro promisle prije nego li izađu na svoja glasačka mjesta. „Dobro razmislite, govorio je tada Sanader, kako se ne biste već  u ponedjeljak, nakon izbora kajali. Jer, budite uvjereni da glas za HSP je glas za SDP“, grmio je s predizbornih govornica tadašnji predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader. I u toj svojoj kampanji je uspio. HSP je, umjesto očekivanih 12, osvojio samo jedan saborski mandat, a Đapić je zauvijek nestao s mjesta predsjednika  HSP-a.  Danas istu predizbornu retoriku koju je tada protiv HSP-a koristio Ivo Sanader kao argument protiv Mosta koriste svi čelnici stranaka koji tvore Narodnu koaliciju. Svi oni uglas viču da je glas za Most glas za HDZ, što je vjerojatno nagnalo Mira Bulja, jednog od stupova Mosta, da izjavi da nema razlike između Milanovića i Plenkovića, kako bi sugerirao svojim glasačima da oni nisu ničiji glas niti ičiji priljepak, nego istinski treći put na kojem nema mjesta ni jednima ni drugima – dakle ni HDZ-u ni SDP-u. No, pitanje je koga više takva retorika može uvjeriti da čelnici Mosta misle i nastupaju iskreno jer je i pred zadnje parlamentarne izbore u prosincu prošle godine Petrov uvjeravao svoje glasače da neće surađivati ni s HDZ-om ni sa SDP-om. Čak je svoju izjavu nosio ovjeriti kod javnog bilježnika, a dobro znamo kako je sve završilo. Od najavljivanog trećeg puta nije ostalo ništa – samo političke stranputice – na što je još u prosincu, kada su propali pregovori SDP-a i HDZ-a s Mostom o tripartitnoj vladi, lucidno upozorio bivši mostovac Stipe Petrina: „Sada hrvatski građani barem nekoliko izbornih ciklusa mogu biti mirni jer na svaki spomen nekog 3. puta normalnim biračima će se doslovno dizati želudac pa će se od protestnih pretvoriti u birače koji uopće ne izlaze na izbore. Tako će na izbore izlaziti samo stranačke vojske i dobivati izbore s nekih 10-15 posto ukupnog biračkog tijela”, napisao je Petrina u svojoj prosinačkoj poruci. Ako u narednom periodu Petrov, Grmoja i ostali istaknuti članovi Mosta nešto ne promijene ,ne samo u svojoj retorici nego i u načinu prezentiranja programa svoje stranke  biračima, te nastave li   pljuckati malo  lijevo, malo  desno, mostovci bi mogli izazvati kontraefekt i navesti lidere SDP-a i HDZ-a da poslije izbora zaključe kako je bolja velika koalicija nego koaliranje sa samoproglašenim velikim moralizatorima. Jer, nakon svega, hrvatski građani napokon žele dobiti sposobnu vladu, a ne vladu koja će sličiti velikoj psihijatriji, baš po mjeri metkovskog psihijatra Bože Petrova, a na čijem će čelu biti čovjek koji na račun poreznih obveznika časti sebe i svoju obitelj raznim specijalitetima i slijedovima u raskošnoj vili Costabeli, dok njegove brojne i drage hrvatske „građevine“ skapavaju od gladi.  Jer nitko više nema pravo od hrvatske vlade i države  napraviti Vrapče. Ne shvati li se to na vrijeme, Most će zbog Petrova ostati psihijatrijski slučaj!




Autor:Viktor Kodrič / 7dnevno / 22. srpnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.