maxpixel

Ne dopustite da vam ovo promakne: Najluksuznije priče direktora koje vi financirate!

Autor: Iva Međugorac

Da direktori javnih poduzeća rade onoliko koliko zarađuju, mora da bi našu zemlju kriza zaobišla u širokom luku. No, kako to obično u našoj maloj zemlji za velike političare i direktore po partijskim linijama biva kada po stranačkom ključu sjedneš u direktorsku fotelju, zaključaš se u svoj ured i uživaš u životu dok možeš. I kao da im svi ti užitci i povlastice koje imaju nisu dovoljni svaki put iznova zapljusnu nas nekim novim šokantnim podatkom, jer uistinu direktori javnih poduzeća kraljevi su kreativnosti kada je o njihovim stražnjicama riječ. Ipak, kralj među kraljevima bez ikakve dvojbe jest Mladen Jozinović iz Koprivnice.

Dotični rukovodi regionalnim centrom za gospodarenje otpadom Piškornica gdje prima kakvu drugu doli direktorsku plaću od 18.500 kuna. Da, međutim, priča ne stane na ovoj ”mizeriji” od plaće, direktor javne tvrtke Jozinović osniva tvrtku kćer u kojoj je, gle čuda, opet on direktor. Preko te nove firme kreće poslovanje, a on kao vlasnik sam sa sobom kao direktorom potpiše ugovor kojim zarađuje izdašan iznos. Živjela nama naša Hrvatska i naši genijalci. Ako mislite da je to sve, u gadnoj ste zabludi. Naime, ugovor su Jozinoviću odobrili predstavnici četiri županije i općine, koji su ujedno vlasnici tvornice. Tvrtka ima svega dva milijuna kuna prihoda, i beznačajnu dobit, ali direktor je osnovao Piškornica sanacijsko odlagalište preko kojega se naplaćuje odlaganje otpada te je sam sa sobom potpisao pravo na dodatnih 10 tisuća kuna mjesečne naknade i bonus od deset posto dobiti. Ali što se čudimo, ta imao je Jozinović od koga učiti.

Milijunske bonuse ubrali su svojedobno Hrvoje Vojković i Ivan Pavelić. Nedavno su javnosti prezentirani ugovori direktora iz Milanovićeve ere pa je tako primjerice bivši predsjednik uprave Petrokemije Nenad Zečević imao plaću od gotovo 30 tisuća kuna, a još troje članova uprave zadovoljiti se moralo s oko 5 tisuća kuna manjim primanjima te im je plaća iznosila oko 25 tisuća kuna. Radi se o Antoniji Perošević Galović, Tamari Pernar te Vladimiru Freslu. Svi oni ostvarili su pravo na tri dodatna bonusa, a ispaćivana im je i poticajna nagrada za rezultate poslovanja. Također, mogli su dobiti nagrade u novcu, ili čak dionicama tvrtke, a tu je i nagrada za ostvarenje trogodišnjeg rezultata koja pak iznosi četvrtinu bruto plaće za svaki mjesec proveden u tvrtki. Apsurdno, ali smijenjeni članovi uprave u Petrokemiji ostvarili su pravo i na šest mjesečnih neto otpremnina što bi iznosilo oko 140 tisuća kuna. Zgodan primjer je i Hrvatska lutrija čiji je donedavni rukovoditelj bio Danijel Ferić iz SDP-a. S njim u upravi sjedio je i stranački kolega Oleg Valjalo, dok je šef nadzornog odbora te tvrtke bio nekadašnji SDP-ov ministar Mato Crkvenac.

Ferić je pak primao plaću od oko 18.700 kuna, a imao je pravo i na 2600 kuna mjesečne naknade za odvojeni život, jer je direktor u Zagrebu, a tvrtka je također uz naknadu financirala i vozilo koje mu je na raspolaganju bilo 24 sata, jednako kao i mobitel. Ferić koji je nedavno smijenjen prema ugovoru ima mogućnost ostati u firmi na plaći od 16 tisuća kuna. I nakon svih ovih spoznaja tko se još može pitati zašto mladi odlaze?

Autor: Iva Međugorac