: Anto Magzan/PIXSELL
: Anto Magzan/PIXSELL

Velika koalicija HDZ-a i SDP-a puca na ‘vojnom lekaru’!

Autor: Damir Palmeta / 7dnevno / 2. rujna 2016.

Milanović, a to je više nego očito, nije slučajno spomenuo Plenkovićevu majku kao 'vojnog lekara', nego  je to bio samo dio projekta u kojem se aktualni predsjednik HDZ-a trebao prikazati i 'manjim' domoljubom i 'manjim' Hrvatom od Zorana Milanovića i njegove obitelji. Jer kada Milanović kaže da on ne želi bježati od toga da je njegov  otac radio za Miku Tripala i da se o tome govori, više je nego svjestan činjenice da će u javnoj percepciji činjenica da je netko radio  za Miku Tripala daleko pozitivnije odjeknuti nego li činjenica da je netko bio 'vojni lekar'.

Samo nekoliko dana prije nego li je objavljena  jednosatna snimka razgovora šefa SDP-a Zorana Milanovića i predstavnika dviju braniteljskih udruga koja je puna  verbalnih eskapada bivšeg hrvatskog premijera, i u HDZ-u i u SDP-a, baš kao i u mainstrem medijima sve je više prevladavalo uvjerenje da je nakon rujanskih izvanrednih izbora velika koalicija te dvije stranke gotovo neminovna. Tome u prilog išli su i rezultati anketa po kojima su dvije vodeće stranke gotovo izjadnačene, pa su u oba izborna tabora postali više nego svjesni da bi se nakon izbora 11. rujna mogla ponoviti ista ili slična situacija kao nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, nakon kojih niti jedna od tih dviju stranaka, ni HDZ a ni SDP nisu mogli sastaviti vladajuću većinu bez Mosta. Kako je završila suradnja Domovinske koalicije i Mosta dobro je poznato svima, pa su stoga  vodeći ljudi u HDZ-u i SDP-u bili skloniji razmišljanju o formiranju velike koalicije, nakon rujanskih izbora, nego li se ponovno suočiti s novim ucjenama, zahtijevima i ultimatumima dvojice vodećih ljudi Mosta – Bože Petrova i Nikole Grmoje. A onda je  san o velikoj  koaliciji tih dviju stranaka počeo pucati po šavovima onoga trenutka kada je  Milanović, u razgovoru s braniteljima, koji je tajno snimljen, a vjerojatno u želji da se pohvali, izjavio,  kako njegova stara  ‘nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva’.

Milanović misli da je Plenković ‘manji’ domoljub i ‘manji’ Hrvat od njega

Ta Milanovićeva izjava izazvala je burne negativne reakcije u hrvatskoj javnosti, a predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je tim povodom izjavio:’ ‘Bez obzira što mislim da je to ispod razine, ja mu kao kršćanin mogu oprostiti, ali neću zaboraviti. Nikada mi neće niti pasti na pamet da izgovorim nešto tako o bilo čijem članu obitelji i inače u životu, a kamo li u političkoj utakmici’, rekao je Plenković na konferenciji za novinare te pojasnio:”Moja majka je ugledni internist, kardiolog, doktor znanosti, liječnica  koja je danas u mirovini i o čijim profesionalnim i ljudskim kvalitetama mogu govoriti njeni kolege i pacijenti. Radila je kao civilna osoba u bivšoj vojnoj bolnici, a kasnije je karijeru nastavila u KB Dubrava’, napomenuo je Plenković. Nakon tih Plenkovićevih riječi u kojima je oštro kritizirao retoriku predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i kazao kako mu može oprostiti, no, da nikad neće zaboraviti što mu je u tajno snimljenom razgovoru s braniteljima majku nazvao ‘vojnim lekarom’, Milanović mu nije ostao dužan. ‘Više od deset godina nisam nikad javno spominjao ničije roditelje, nisam ni sada, to je bio žargon. Razmišljao sam o tome i ne znam što je tu uvredljivo, to je činjenica. Kakav je odnos bio HDZ-a prema mojoj obitelji? Ja ne bježim od činjenica za koga  je radio moj otac i nemam problema da se o tome govori. Ja ne želim bježati od toga da je moj otac radio za Miku Tripala i da se o tome govori. Neki ljudi na listama HDZ-a govorili su da su  sudjelovali u ubojstvu Brune Bušića. Rekli su da bi bilo bolje da sam poginuo u ratu jer bi moja majka imala veću mirovinu. Plenković nije dosljedan. Kada netko u 42. godini životu krene glumiti da je veliki Hrvat i veći domoljub od mene to mi je smiješno. To su činjenice koje netko ne želi da se govore jer želi peglati svoju biografiju’, kazao je Milanović, nakon čega je postalo više nego očito da on nije slučajno spomenuo Plenkovićevu majku kao ‘vojnog lekara’, nego da je to samo dio projekta u kojem se aktualni predsjednik HDZ-a trebao prikazati i ‘manjim’ domoljubom i ‘manjim’ Hrvatom od Zorana Milanovića i njegove obitelji. Jer kada Milanović kaže da on ne želim bježati od toga da je njegov  otac radio za Miku Tripala i da se o tome govori, više je nego svjestan činjenice da će u javnoj percepciji činjenica da je netko radio  za Miku Tripala daleko pozitivnije odjeknuti nego li činjenica da je netko bio ‘vojni lekar’.

Slaven Letica o ulozi Vjekoslave Raos Plenković i primopredaji Vojne bolnice

A tko su bili ‘vojni lekari’, kako je Zoran Milanović na tajno snimljenom sastanku s braniteljima nazvao majku Andreja Plenkovića, čime je bivši premijer očito implicirao da je bila pripadnica JNA jer je u vrijeme Jugoslavije radila u Vojnoj bolnici u Dubravi,pokušao je u medijima objasniti Ivo Vučković, pukovnik JNA-e i brigadir HV-a, primarijus urolog, koji je mirovinu dočekao u KB-u Dubrava, bivšoj Vojnoj bolnici i koji je bio kolega Vjekoslave Raos Plenković, majke predsjednika HDZ-a. ‘Taj izraz je pejorativan, tako se ne govori ljudima koji su radili u bolnicama ili nekim drugim institucijama, kao Brodarski institut, gdje su radili vrhunski školovani ljudi. Gospođa Raos bila je i još je vrsna kardiologinja’, otkriva Vučković za tportal. Objašnjava da više od 90 posto osoblja u Vojnoj bolnici nisu bili vojna, već građanska ‘lica’. ‘Ona je bila građansko lice na službi u vojnoj bolnici i vrsna kardiologinja jer vojska nije primala bilo koga. Kada je trebalo postaviti šefa, onda se tražila i izvrsnost među građanskim kadrom. Jako mu zamjeram što je to rekao’, kaže Vučković. On je podsjetio i na činjenicu da je 1.100 od ukupno 1.250 djelatnika Vojne bolnice, među kojima je mnogo ‘vojnih lekara’, 1991. ostalo lojalno Hrvatskoj. Oni su, nekoliko mjeseci prije nego je bolnica predana hrvatskim vlastima, organizirali tajni stožer u bolnici i surađivali s ljudima oko Franje Tuđmana kako bi bolnica bez ljudskih žrtava i materijalne štete bila predana u hrvatske ruke. Vučković naglašava da je u drugim jugoslavenskim gradovima JNA predavala potpuno devastirane bolnice. ‘Raos je sudjelovala u čuvanju bolnice kao i nas 1000. Mi smo sačuvali bolnicu. To je i njezina zasluga kao i moja’, zaključuje Vučković.Njega je zajedno s još 12 kolega koji su bili članovi tzv. Tajnog stožera u bolnici, u veljači 2012., odlikovao tadašnji predsjednik RH  Ivo Josipović, a među odlikovanima, za čudo, nema doktorice Vjekoslave Raos Plenković, za koju je i dr. Slaven Letica u emisiji otvoreno potvrdio da je sudjelovala u primopredaji vojne bolnice u Dubravi u hrvatske ruke.  Bolnica je nakon mukotrpnih pregovora predana u hrvatske ruke sredinom prosinca 1991. potpuno neoštećena. Pregovore s JNA-om vodio je Andrija Hebrang koji,  pak, oštro negira postojanje takvog tajnog stožera.

Hebrang:’ Odlikovana gospođa Broz bila je militantnija i od samog generala Rašete’

Inače to odlikovanje Ive Josipovića za 13 članova tzv. Tajnog stožera izazvalo je također burne reakcije u javnosti, baš kao i aktualna izjava šefa SDP-a o tome da je Plenkovićeva majka bila ‘vojni lekar’. Prvi koji je žestoko reagirao na ta Josipovićeva odlikovanja 13 djelatnika nekadašnje Vojne bolnice Dubrava, bio je bivši ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang, inače glavni Vladin pregovarač  s JNA o mirnoj primopredaji vojne bolnice u ruke hrvatskih vlasti.  Tim povodom Hebrang je izjavio: ‘Duboko sam iznenađen što me nitko nije konzultirao, jer bih mu mogao reći kako je zaista bilo s bolnicom Dubrava. Ovo je devalvacija odličja i odmah ću sa zida skinuti svoj Red hrvatskog pletera, jedan od osam ordena koje sam primio za rad na bojišnici, ne želim biti u istom rangu s ljudima čiji je doprinos Domovinskom ratu minoran. A, odličja, primjerice, još nisu dobili liječnici heroji, sudionici vukovarskog konvoja kojim smo izvukli 104 ranjenika. Kad je predsjednik Josipović dao 13 odličja, mogao je još jedno i to generalu JNA-a Andriji Rašeti s kojim sam pregovarao o predaji bolnice, bio je ogorčen  Hebrang. Njemu je, kaže, u veljači 1991. godine predsjednik Franjo Tuđman zapovjedio da organizira predaju vojne bolnice Dubrava. Prioritet u pregovorima s predstavnicima JNA bili su mu razmjene zarobljenika i izvlačenje ranjenika. ‘U listopadu mi je Rašeta najavio da će se pregovori nastaviti u samoj bolnici, kamo će JNA preseliti svoj posljednji štab u Zagrebu. Bilo je to protivno ženevskim konvencijama, ali sam pristao jer je boravak glavnog štaba JNA u bolnici najbolje jamstvo da joj neće nanijeti nikakvu štetu, jer namjeravaju živi izaći i evakuirati se u Srbiju. Tako je i bilo. Pregovore sam završio 16. prosinca 1991. godine. U zaključcima smo im jamčili nesmetani odlazak, a oni očuvanje bolnice. Opremu su ostavili jer sam im obećao zdravstveno osiguranje za 20.000 članova obitelji oficira JNA koji ostaju u Hrvatskoj. Još smo im u gotovini isplatiti koliko se sjećam oko sto tisuća maraka i dali im da odnesu nekoliko desetaka televizora’, rekao je tom prigodom dr. Andrija Hebrang.

On je još napomenuo da nije čuo ni za kakav stožer unutar bolnice  a, ističe, dobro bi mu došlo da je mogao doznati broj naoružanih vojnika koji čuvaju objekt, njihov raspored i koliko se neprijateljskih ranjenika nalazi na liječenju. ‘Pa ne bi valjda Franjo Tuđman i Franjo Gregurić tajili od mene da u bolnici postoji naš stožer. Od bolničkog osoblja sa mnom je kontaktirao jedino dr. P.B. koji je riskirao izlazak iz bolnice i donosio mi informacije korisne za pregovore. No, njega nema među odlikovanima. Nema ni, recimo, Dražena Budiše koji je kao ministar sudjelovao u pregovorima i puno mi pomogao.Tu je zato Mira Broz koja je tijekom pregovora sjedila uz Rašetu i potpukovnika KOS-a Stamenkovića, bila je u zahtjevima čak militantnija nego njih dvojica. Niti jednim znakom nije mi dala do znanja da tobože radi za našu Vladu. Bio sam uvjeren da će i ona otići u Srbiju. Svi su oni naknadno dobili nekakve potvrde od MORH-a i Ureda za zaštitu ustavnog poretka, u to su vrijeme mnogi nezasluženo ishodili slične dokumente, bio je uvjeren  Hebrang koji nimalo ne drži do papira kojima se odlikovani danas legitimiraju kao pripadnici tajnog stožera.

Tko je o Vojnoj bolnici u Dubravi 1991. slavio ‘oslobođenje Vukovara’?

A Dražen Budiša, koji je kao ministar u Vlade narodnog jedinstva također sudjelovao u pregovorima u bolnici Dubrava, nije se želio upuštati u procjene zasluga liječnika što ih je odlikovao Josipović 2012. godine, ali je rekao da je orden na prvom mjestu morao dobiti Hebrang. ‘Ne bih ulazio u to što su ti liječnici radili ili nisu. Znam, međutim, da je Hebrang bio glavni. I mene je tadašnji premijer Franjo Gregurić ovlastio za pregovore o mirnom preuzimanju bolnice i povremeno sam odlazio s Hebrangom u Dubravu. Njegov je doprinos uspjehu pregovora, koji su se otegli zbog nepovoljnog rasporeda snaga unutar bolnice, bio je najveći i zato sam se iznenadio što Hebrang nije odlikovan. A, ako baš hoćete, mislim da sam i ja zaslužio orden, kad su ga već neki drugi dobili, rekao nam je Budiša. Milan Kujundžić tadašnji ravnatelj KB Dubrava predložio je da se organizira okrugli stol na kojem bi se uz prisustvo svih sudionika pokušalo raščistiti kontradiktorne informacije koje kolaju u vezi preuzimanja bolnice.’Predsjednik, naravno, može odlikovati koga hoće, ali po svemu sudeći neki od tih 13 ne samo da nisu zaslužili hrvatsko ordenje nego su, prema pisanim i tonskim tragovima i s druge strane, upitni i na drugi način. Bilo je navodno nekih koji su slavili »oslobođenje« Vukovara i odlazili na teren po neprijateljske ranjenike i liječili ih. Andrija Hebrang svakako zna najviše o tim zbivanjima, ali najbolje bi bilo kad bi se okruglim stolom skinule sve mrlje s ovog razdoblja, rekao je tada Kujundžić. A nakon što je Josipović odlučio odlikovati 13 liječnika za predaju Vojne bolnice 2012. godine u javnosti se počelo govoriti da je Predsjednik pogrešnim liječnicima dodijelio odlikovanja za predaju Vojne bolnice u Dubravi.

Jesu li odlikovane pogrešne osobe?

Inače bila  je to jedna od tada najopremljenijih vojnih bolnica u ovom dijelu Europe, čija je vrijednost objekta i opreme dosezala 500 milijuna dolara, a zapošljavala je 1250 ljudi. Njenom mirnom predajom i integracijom znatno je unaprijeđen hrvatski zdravstveni sustav. Iz te perspektive, pisali su tada mediji, neosporno je da su zaslužni za to zaslužili državna odlikovanja, no što ako su ona dodijeljena pogrešnim osobama? Problem je u tome što su, prema važećem zakonu, osobe koje iz JNA nisu izišle do 15. rujna 1991., smatrane pripadnicima JNA, dakle, članovima agresorskih postrojbi, a svi koji su odlikovani od predsjednika Republie, bili su u JNA do prosinca 1991. Najgore od svega, do 15. rujna 1991. iz Vojne bolnice u tadašnji Zbor narodne garde prešlo je samo sedam ili osam liječnika i članova medicinskog osoblja, a ni jedan od njih nije odlikovan od Josipovića, premda su neki, poput kirurga Matije Horžića i Luke Krekmana, ratnu 1991. proveli na prvoj crti bojišta i spasili velik broj ranjenika. Stoga su se nakon Josipovićevih odličja u KB Dubrava dugo vodile  brojne rasprave tko je predsjedniku Josipoviću namjestio popis za odlikovanja? Vjerojatno je svega toga bio svjestan i Zoran Milanović kada je u jeku predizborne kampanje spomenuo Plenkovićevu majku  kao ‘vojnog lekara’ čime je implicirao da je bila pripadnica JNA jer je u vrijeme Jugoslavije radila u Vojnoj bolnici u Dubravi. Tom izjavom šef SDP-a odjednom je postao dominantna politčka figura u finišu kampanje, bez obzira što je to njegovo spominjanje Plenkovićeve majke u tom kontekstu, izazvalo, uglavnom negativne reakcije u hrvatskoj javnosti. No, kao što se Milanoviću, kako je u tajno snimljenom razgovoru rekao braniteljima, živo fućka za pozdrav ‘Za dom spremni’, tako mu se još više fućka što je ta njegova izjava o ‘vojnom lekaru’, naišla na  negativne reakcije javnosti. Jer i negativna reklama je reklama reći će Milanović i nastaviti sa svojom prljavom kampanjom, sve do 11. rujna ove godine.Možda Milanović do kraja kampanje bude tajno snimljen u još nekom razgovoru  u kojem će govoriti i o Plenkovićevu ocu ‘kao suradniku Udbe i KOS-a’!? Jer kad je riječ o Milanoviću, ništa nas ne smije iznenaditi.

Autor: Damir Palmeta / 7dnevno / 2. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI