NAREDNIK FENIX: ‘Zapovjedniče, predajem ti posljednji prijavak!’

Autor: Robert Valdec

‘Zapovjedniče, predajem ti posljednji prijavak!’, suznih je očiju, u svečanoj odori Hrvatske vojske, u knjigu žalosti upisao umirovljeni narednik HV-a Ljubomir Fenix Hercigonja, zapovjednik voda 100-te brigade HV-a, veteran Sunje, točnije tzv. položaja B52, isturenog u neprijateljskim redovima.

Fenix, tek jedan iz mora onih koji su šutke stajali u vijugavim redevima čekajući da se u predvorju dvorane Lisinski upišu u Knjigu žalosti, pod zapovjedništvom generala Praljka ratovao je sve dok 1992. godine nije teško ranjen na prvoj crti. I o pokojnom Praljku ima samo riječi hvale.

Mirno i dostojanstveno

Na parkiralište kod istočne strane Zagrebačkog velesajma stigli smo već oko 10 ujutro. Na vrijeme da se u prvi od ZET-ovih autobusa koji su za tu priliku vozili besplatno, ukrcamo s ljudima pristiglim iz Splita među kojima su se isticali veterani 4. Gardijske brigade. Mrkih, ratovanjem, ali još više poratnim godinama izbrazdanih lica iz Splita su krenuli prije svitanja kako bi odali posljednju počast generalu Slobodanu Praljku koji je, ne prihvaćajući hašku presudu, u sudnici ispio otrov i otišao u legendu, umjesto da slobodno živi s etiketom osuđenog ratnog zločinca.

Tehnički, ta presuda, premda ju je malteški sudac Agius izgovorio, iako pravomoćna, nije postala i izvršna, a Praljkov čin je, uoči prestanka Haškog suda s radom, na tu instituciju, bacio neizbrisivu sjenu. Između, po našoj procjeni oko 6000 ljudi koji su u ponedjeljak u podne došli u Lisinski, bilo je dosta njih koji su Praljka osobno poznavali i svi s kojima smo uspjeli razgovarati složni su u tome da su od njega i očekivali da na neki način ponizi svoje ‘kadije’, iako nitko nije ni sanjao ovakvo tragično finale.

”Najbolji zapovjednik, ali i jedan od najboljih ljudi koje sam u životu susreo. Svojim vojnicima nije zapovjedao iz podruma, već je zajedno s njima ležao u rovovima, na prvim crtama”, govori narednik Hercigonja prisjećajući se tih dana ponosa i slave u Sunji:

”Niti ranjene niti mrtve ne ostavljamo iza sebe – bila je njegova zapovijed, a tijela naših poginulih suboraca je, pod kišom metaka i granata izvlačio i osobno. Sunja je svakodnevno bila izložena napadima. S druge strane, između ostalih, tuklo je po nama 5000 pripadnika banjalučkog korpusa. Nas, branitelja Sunje predvođenih Slobodanom Praljkom, bilo je tek 147! Iako nije bio školovani vojnik, bio je veliki strateg, ali i čovjek koji je poštivao neprijatelja. Jednom prilikom, zabranio mi je da, zajedno sa suborcem, snajperom ”poskidam” petoricu neprijateljskih vojnika koji su se, s druge strane, bezbrižno sunčali pokraj nekog bunara. Namjeravali smo ih ”poskidati” kako bi oteli, u to vrijeme toliko dragocjena ‘šarca’.

Pobunio sam se, uvjeravao ga kako su to četnici, na što se razljutio: ‘Nisu svi Srbi četnici! Vidiš da su to očito, na brzinu pokupljeni rezervisti koji očito nemaju pojma gdje su, inače se ne bi tako bezbrižno sunčali…”

Po ranjavanju, Fenixu je život visio o niti. Bezbrojne operacije, rehabilitacije koje su potrajale godinama.

‘Praljak me posjećivao u bolnici, kao i svakog svog ranjenog vojnika. Bio je veliki čovjek’, zaključio je, s knedlom u grlu.

 

 

 

 

 

 

 

Autor: Robert Valdec
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.