Nina Obuljen, Klaus Hansen, Joseph Johnston, Matjaz Zbontar, Hrvoje Hribar, Robert Tomljenovic, Igor Stoimenov, moderator Nebojsa Taraba. 
Photo: Zarko Basic/PIXSELL
Nina Obuljen, Klaus Hansen, Joseph Johnston, Matjaz Zbontar, Hrvoje Hribar, Robert Tomljenovic, Igor Stoimenov, moderator Nebojsa Taraba. Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Nalazi li se Nina Obuljen kao ministrica u sukobu interesa oko HAVC-a?

Autor:

Nina Obuljen je bila član Upravnog odbora HAVC-a, Hribarovog audio vizualnog centra, organizacije koja godišnje okrene stotinjak milijuna kuna od kojih dobar dio dobije upravo od ministarstva koje ona vodi. Dobar je prijatelj s njim i brojnim drugima u njemu, a danas se nalazi u poziciji da tim istim ljudima dodjeljuje državna sredstva.

Kad bismo sukob interesa tumačili onako kako se on najčešće tumačio do slučaja Karamarko – sukoba interesa nema, jer ona je jednu od svojih funkcija napustila prije nego je stupila na drugu. Drugim riječima, da je ona istovremeno u Upravnom odboru HAVC-a i na mjestu ministra kulture, to bi bio školski primjer sukoba interesa. No, s prestankom jedne od funkcija u pravilu prestaje i sukob interesa.

Međutim, odluka Povjerenstva o tome da se Karamarko nalazio u sukobu interesa to mijenja u korijenu. Ako primijenimo iste kriterije, onda se svakako i Nina Obuljen nalazi u sukobu interesa, i to mnogo očitijem od onog u kom se nalazio Karamarko. Podsjetimo: Tvrtka Karamarkove tada buduće supruge svojedobno, prije jedno pet godina, imala ugovorni odnos o istraživanju tržišta s tvrtkom Petrius svog prijatelja Josipa Petrovića, bivšeg člana uprave INA-e, koji je ujedno lobist MOL-a, tvrtke koja je strateški parner RH i, uz Vladu koja ima oko 42%, većinski vlasnik INA-e, s oko 49% dionica.

MOL je pokrenuo arbitražni postupak protiv Hrvatske, jer smatra da Hrvatska nije ispoštovala ugovor kojim je MOL kupio kontrolni paket dionica u INA-i, a po kom se Hrvatska obvezala izdvojiti plinski biznis iz poslovanja INA-e i preuzeti ga. Isto tako, MOL smatra da Hrvatska nije ispoštovala obveze iz Zakona o privatizaciji INA-e, donesenog za vlade Ivice Račana i potpisanog od Slavka Linića, a koji je još na snazi, i po kojem se Hrvatska obvezala po ulasku u EU prodati “zlatnu dionicu”, to jest smanjiti svoj udio u INA-i na razinu ispod kontrolnog paketa, odnosno na manje od 25% + 1 dionice. U ovom trenutku, Hrvatska ima, kako sam već naveo, oko 42% dionica, znatno više od onog što joj vlastiti zakon propisuje.

Karamarko je vjerovao da nema sukoba interesa, i sam je podnio zahtjev povjerenstvu da taj slučaj ispita. Naime, poslovni odnos njegove supruge s Petriusom, tvrtkom Josipa Petrovića, je sklopljen prije nego što je on uopće preuzeo tada oporbeni HDZ, a prekinut prije nego je ušao u vladu RH. Usto, na tom mjestu nije sudjelovao u donošenju nikakvih odluka koje se tiču INA-e- Povjerenstvo nije imalo jedinstven stav o svemu, te je odluka donesena – većinom glasova, a presudio je glas predsjednice povjerenstva, Dalije Orešković. Dvije stvari su povjerenstvu bile sporne: prvo, što Karamarko nije objavio da je njegova supruga svojevremeno bila u poslovnom odnosu s tvrtkom Drimia, koja je pak bila u poslovnom odnosu s MOL-om. Drugo, što je na neformalnim sastancima Mosta i HDZ-a iznosio stav da spor s MOL-om treba riješiti dogovorom i sporazumom, jer u slučaju gubitka arbitraže, što je vrlo izgledan scenarij – naime, arbitražni sud u New Yorku nikad u svojoj povijesti korupciju državnog dužnosnika uzeo u obzir kao razlog za nepoštivanje ugovora, kad bi ona i bila na sudu dokazana – Hrvatsku bi to moglo koštati oko šest milijardi kuna odštete. Mađari su uvjereni da će dobiti spor, i nikad Hrvatskoj nisu nudili nagodbu, i nikad nisu ničim pokazali da su uopće za nju zainteresirani, što cijelu priču zapravo čini bespredmetnom, jer kreće od pretpostavke da je nagodba isključivo u interesu Mađarske strane, koja je spor i pokrenula i ne pokazuje namjeru od njega odustati. Ali pokazuje namjeru prodati INA-u jer se ne mogu dogovoriti s vlastima u Zagrebu, što će svakako opet ići na štetu Hrvatske.

Davorin Ivanjek, član Povjerenstva, smatrao je da nema izravnog sukoba interesa između obavljanja javne funkcije i privatnog interesa: “Iznošenje stavova na sastanku s Mostom ne može se smatrati obavljanjem javne funkcije.”, rekao je. Smatrao je da se dužnosnik nalazi u situaciji mogućeg sukoba interesa koji nije realiziran, jer nije donosio strateške odluke vezane uz INA-u niti je o njima službeno raspravljao. Tatijana Vučetić, članica Povjerenstva smatrala je da je Karamarko bio u sukobu interesa, jer je “više puta javno iznosio svoj osobni stav u vezi arbitraže”, a sličnog je mišljenja bila i Dalija Orešković. Na kraju je većinom glasova na Povjerenstvu odlučeno da se ipak radi o sukobu interesa, i da Karamarko ne bi trebao sudjelovati u donošenju nikakvih odluka vezanih za INA-u. Ta afera, iako nategnuta i u osnovi minorna, imala je nesagledive posljedice za budućnost RH: Vlada je pala, HDZ je doživio “neprijateljsko preuzimanje” od strane ideoloških suparnika tadašnjeg predsjednika, a Hrvatska se danas uglavnom vodi iz istih veleposlanstava koja kontroliraju tisak koji je aferu i potencirao.

Sad, usporedimo to sa situacijom Nine Obuljen u HAVC-u. Ona će, kao ministar kulture, morati potpisivati dokumente kojima će se odobravati sredtstva HAVC-u, radi se o milijunskim sredstvima. Usto, nadzor Ministarstva pokazao je da postoje znatne nepravilnosti u financijskom poslovanju HAVC-a, koje su prijavljene nadležnom državnom tijelu obzirom da ih je HAVC odbio otkloniti, odnosno nije prihvatio nalaz Ministarstva. Nina Obuljen se tu nalazi u prilici da izrazito pogoduje HAVC-u i Hribaru koji je na njegovom čelu, kako dodjelom proračunskih sredstava, tako i gledanjem kroz prste na eventualne nezakonitosti. Ona ne može sebe kao ministricu “izuzeti” od odlučivanja o tome. A njene prijateljske i poslovne veze s Hrvojem Hribarom idu puno dublje od veza Tomislava Karamarka s MOL-om. Naime, u slučaju Karamarka, nema izravne veze: on je prijatelj s Petrovićem, i namjestio je svojoj djevojci nekakav posao za njegovu tvrtku, to je prilično jasno, ali ne i nezakonito. No, Karamarko nikad nije bio u poslovnom odnosu s MOL-om, njegova supruga, tada tek buduća, nije nikad bila u izravnom poslovnom odnosu s MOL-om. A MOL, usto, ne dobiva nikakva sredstva od RH niti je Karamarko bio nadležan da odlučuje o eventualnim nezakonitostima – sve je ionako na arbitražnom sudu u New Yorku. A da žele nagodbu, tražili bi je, ne bi tražili da je Karamarko “ispod žita” isposluje u vladi. Usto, Hernady i Karamarko se ne poznaju i nisu prijatelji, a Petrović danas radi za MOL, a sutra može za nekog drugog – nije im zaposlenik.

Kod Nine Obuljen veza je na mnogo čvršćim nogama. Ona je osobno bila u Upravnom odboru, najvišem tijelu HAVC-a. S Hribarom je veže duga suradnja. Godine 2013. godine, zajedno s njim i Gordanom Vnuk dobila je od Francuskog veleposlanstva odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti jer je “poticala jačanje francusko-hrvatskih kulturnih veza posljednjih godina te se zauzimala za realizaciju festivala hrvatske kulture u Francuskoj”. Navodno je u Upravni odbor u veljači 2015. ušla uz njegovu pomoć, kao predstavnik udruge producenata. Svakako, obzirom na status koji Hribar ima u HAVC-u, ne bi na to mjesto mogla doći da nisu u dobrim odnosima. Usto, bila je predsjednica Programskog vijeća HRT-a od kraja 2012. do početka 2015., kad se na HRT-u dogodio niz skandala, i kritizirala je bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića koji je od Sabora tražio neprihvaćanje izvješća o radu tog tijela, a branila Radmanove postupke, obrazlažući napade na njega time što ga je imenovala jedna politička opcija, pa će se svi njegovi potezi tumačiti kao podilaženje toj opciji.

Hoće li tražiti i kao ministrica kulture da se odbaci izvješće o financijskom nadzoru nad HAVC-om, ne možemo znati, no svakako da je Hasanbegović javno objavio taj dokument vjerojatno sumnjajući upravo da bi se to moglo zataškati, kad na njegovo mjesto dođe osoba bliska HAVC-u. Pa iako nipošto ne očekujem da će se mediji ovog slučaja dohvatiti onako kako su se dohvatili Karamarkovog, iako je sukob interesa tu zapravo puno evidentniji, i iako nipošto ne očekujem da se primijene ista pravila na “antifašiste” kakva važe za one koji ne pripadaju tom krugu, smatram da bi ipak netko trebao Povjerenstvo zamoliti da ispita nalazi li se Nina Obuljen u sukobu interesa zbog svog prijateljstva i suradnje s Hribarom, koji vodi instituciju koju bi ona trebala velikim dijelom financirati i nadzirati. Jer, u slučaju Karamarka, presudno je bilo “prijateljstvo” njega i Petrovića: “Privatni interes dužnosnika je njegova povezanost s Josipom Petrovićem – radi se o dugogodišnjem prijateljstvu, ali i poslovnom odnosu Sobolija s INA-om te Drimie s Peritus savjetovanjem”, rekla je tada Dalija Orešković. Je li ovdje privatni interes povezanost Nine Obuljen s Hrvojem Hribarom, i poslovni odnos nje osobno s HAVC-om u svojstvu člana Upravnog odbora?

Autor:

ZADNJE VIJESTI