Wikimedia Commons

Najveće masovne zločine nad Srbima počinili su partizani, a ne ustaše!

Autor: Marin Vlahović

U povijesnim i ideološkim raspravama koje u Hrvatskoj intenzivno traju već godinama, potpuno se ignoriraju događaji iz Drugoga svjetskoga rata koji su se odigrali u susjednim zemljama, a čije bi uključivanje u znanstvene polemike znatno izmijenilo ocjenu vrijednosnog karaktera svih zaraćenih strana.

Naime, prije Križnog puta i Bleiburga te masovnih poslijeratnih zločina nad Hrvatima, o kojima svjedoče i stotine masovnih grobnica po Hrvatskoj i Sloveniji, partizani su počinili i masovne zločine nad Srbima, Mađarima i Nijemcima u Srbiji. Te zločine povijest poznaje kao „osvetu u Bačkoj“, jer je u tom kraju odmazda prema domicilnom stanovništvu bila najsurovija.

Naime, nakon prodora sovjetskih trupa, jedinice partizanskog pokreta u listopadu 1944. preuzimaju kontrolu nad Srbijom. Odmah počinju i odmazde nad Nijemcima, Mađarima, ali i Srbima koje se smatralo slugama okupatora i režima Milana Nedića. Četnici u dobroj mjeri izbjegavaju kaznu komunista, jer se većina već ranije uključila u partizanski pokret doslovno mijenjajući kape i uniforme preko noći.

Strahovite civilne žrtve

Zato su stradavali obični ljudi, uglavnom civili. Procjene broja žrtava kreću se od 80.000 do 100.000, ali bi ukupne brojke mogle biti puno više, obzirom da postoje procjene kako je samo u Vojvodini ubijeno 56.000 Nijemaca, 20.000 Mađara i oko 24.000 Srba. Tijekom okupacije, Bačka je pridružena Hortyevoj Mađarskoj. Po istraživanju profesora Dragoljuba Živkovića od 1941. do 1948. u Vojvodini je likvidirano 47.000 Srba. Više od polovine žrtve su partizanskih pokolja na samom kraju i nakon Drugog svjetskog rata.

Dana 17. listopada 1944. po zapovijedi Josipa Broza Tita, Bačka, Banat i Baranja stavljeni su pod vojnu upravu. Partizani su primili zapovijedi i instrukcije da se moraju odlučno obračunati s tzv. petom kolonom, posebno Mađarima i Nijemcima.

Kako bi se dodatno potaknulo partizanske vojnike na zločine nad stanovništvom, objavljivani su i „inspirativni“ tekstovi u novinama. „Slobodna Vojvodina“ tako piše: „Iako smo pobijedili okupatorsku Njemačku i mađarske horde te potjerali ih na Zapad, nismo izbrisali otrovne korijene koje su posadili. Stotine tisuće stranaca se naselilo na teritoriju gdje su naši preci čistili šume, isušili močvare i stvorili uvjete neophodne za civilizirani život. Ti stranci i dalje pucaju na naše i sovjetske vojnike iz mraka. Oni čine sve što mogu da onemoguće normalan život ljudi, i da nam u prigodnom trenutku zabiju nož u leđa. Zato narod mora biti odlučan te je potrebno poduzeti energične korake kako bi se osigurala jugoslavenska budućnost Bačke.“

Godine 2009. Vlada Srbije formirala je državnu komisiju čija je zadaća istraga tajnih masovnih grobnica i zločina koje su počinili partizani nakon 12. rujna 1944.  Ta komisija je do sada utvrdila 55.973 poimenične žrtve komunističkog terora i osvete.

O tome se u Hrvatskoj uopće ne govori. Sramotna činjenica da čak i Srbija istražuje komunističke zločine svjedoči nam kako smo u tom smislu trajnije i dublje kontaminirani komunističkom propagandom i od same Srbije. Naime, u Hrvatskoj ne postoji službeni popis žrtava partizanskog i komunističkom tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, a procjene se kreću od 200.000 do 500.000 žrtava. Ako u analizi uzimamo i najniže procjene žrtava u svim bivšim Republikama SFRJ, opet ćemo doći do rezultata koji se ne mogu opravdati, niti uspoređivati s poslijeratnim osvetama u drugim europskim zemljama. Zapravo, proporcionalno broju stanovnika bivše Jugoslavije, Tito je veći zločinac i od samog Staljina?!

S druge strane znanstvenici neopterećeni komunističkog dogmom, do sada su na popisu žrtava iz Jasenovca pronašli više od 12.000 osoba koje tamo ne pripadaju. NDH je u ratnom razdoblju radila teror nad srpskim stanovništvom, ali ta politika nije imala kontinuitet, već je zavisila o čitavom nizu unutarnjih i vanjskih okolnosti. Istodobno, partizani su u samo nekoliko mjeseci pobili na desetke tisuća Srba, a veći broj ih je stradao i prilikom bježanja i povlačenja prema Sloveniji i Austriji. I dok se još mogu voditi debate o tome tko su veći zločinci, četnici ili ustaše, iz svih dostupnih podataka prvo mjesto na tablici ostat će zauvijek sljedbenicima Komunističke partije!

 

 

Autor: Marin Vlahović