Goran Stanzl/PIXSELL

Najdugovječniji gradonačelnici u Hrvatskoj su bivši komunisti Bandić i Obersnel

Autor: I. Delić / 7dnevno / 19. svibnja 2017.

Mandati lokalnih dužnosnika za razliku od državnih nisu ograničeni pa tako na lokalnim razinama djeluju šerifi kojima nitko ništa ne može

Zaštićeni su hrvatski političari, snažnije nego li životno ugroženi lički medo! Ali dok se mi bavimo kokošarenjima na nacionalnoj razini, kokošari na lokalnoj stvaraju korupcijske mreže vladajući svojim sredinama kao da su šerifi, a ne dužnosnici izrabrani od strane naroda.

I kako to obično biva, na lokalnoj razini hrvatsko je izborno zakonodavstvo izmislilo jedan u nizu apsurda: naime, u uređenim demokracijama Europe lokalni čelnici biraju se na dva mandata, nakon čega tu dužnost više ne smiju obavljati. U Hrvatskoj su pak neki lokalni dužnosnici na svojim pozicijama preko 20 godina, dok se s druge strane predsjednika koji realno nema pretjerane ovlasti birati može u svega dva mandata.

Uspjeli smo tako od uspostave demokracije u našoj zemlji promjeniti niz predsjednika, preko nekoliko premijera, ali ne i lokalne dužnosnike.

Nije rijetka pojava da gradonačelnici, župani ili načelnici u nekim sredinama vladaju po pet ili više mandata, a od 2009. lokalni se čelnici biraju neposredno. To im je osiguralo nevjerojatnu moć izbornog legitimiteta, a baš ta rupa kreirala je lokalne šerife koje je nemoguće smijeniti. Naknadnim regulacijama zakona uvedena je odredba da lokalni čelnik „pada“ zajedno s predstavničkim tijelom ukoliko mu u skupštini ili vijeću ne prođe proračun.

Nije im dosta osam godina krađe

Problematika je ovo na koju su svojedobno upozoravali Mostovci, koji se pak s istom nisu uhvatili u koštac kada su se domogli vlasti. I njihov kandidat za gradonačelnika Velike Gorice Alan Šamber obećao je da će se založiti za limitiranje mandata lokalnim dužnosnicima na osam godina, odnosno na dva mandata. Doista, koji je interes, osim osobnog, da netko nekom sredinom vlada preko 10 godina? Zar dva madata ne bi trebala biti dovoljna za realizaciju obećanja i ideja i što takvo jednoličje donosi političkom životu stranaka koje bi trebale stvarati nove ljude i nuditi svježe ideje?

Odgovori na ova pitanja nude se nekako sami po sebi. Dugogodišnja vladavina lokalnim šerifima omogućava kreiranje mreže svojih ljudi u gradskoj upravi i lokalnim poduzećima zahvaljujući kojima isti ti čelnici opstaju na vlasti jer govorimo o lancu povezanih birača. Koliko god njihova uloga djelovala benignom gradonačelnici, župani pa čak i načelnici nerijetko imaju veću moć i utjecaj od ministara, jer oni su ti koji kontroliraju gradsku upravu i poduzeća.




Premda (izuzev Zagreba) ne raspolažu s velikim proračunima, lokalni dužnosnici kreiraju i kontroliraju sva zbivanja u svojem kraju – dodjeljuju poslove, zapošljavaju, uređuju ulice… Sve to je oaza za mutne poslove i pranje novca.

Na prošlim lokalnim izborima mediji su došli do zanimljivog podatka: naime čak 37 gradonačelnika u tome je trenutku na vlasti bilo pet mandata, odnosno 20 godina, a stanje se od tada do danas nije previše korigiralo. Jednako tako, poznato je i da su hadezeovci dugovječniji od ezdepeovaca, ali zato HDZ-ovci drža manje gradove, a što su gradovi manji i skriveniji od očiju javnosti to su lokalni moćnici veći šerifi.

Kumrovečki đaci




Jednako tako u gradovima koji imaju snažne ministre gradonačelnici se pretvaraju u njihove igrače. Tako primjerice, javna je tajna da je Božidar Kalmeta bio vladar Zadra čak i onda kada je sjedio u ministarskoj fotelji; slično je i sa kolegama mu Ivanom Šukerom koji je ravnao Velikom Goricom kao ministar financija ili pak Darkom Milinovićem koji je drmao Gospićem i Likom.

No, svi lokalni šerifi zajedno teško se mogu usporediti s dvojicom rekordera koji hrvatskim gradovima upravljaju toliko dugo da se njihovi prethodnici niti ne pamte. Ne treba biti odveć mudar da bi se pogodilo kako je riječ o Vojku Obersnelu i Milanu Bandiću. Jedan afere niže u Rijeci, a drugi pak u Zagrbu. Osim dugovječnosti, ovah uhodani dvojac ima mnogo dodirnih točak pa tako i onu da su u politički život ušli kao lojalni i partiji uvijek vjerni komunisti.,

Obersnel je bio predsjednik osnovne organizacije Saveza socijalističke omladine Hrvatske tijekom srednjoškolskih i studentskih dana. Obnašao je i dužnost delegata Sveučilišne konferencije komunista na fakultetu, bio je član Općinskog komiteta SKH-Medveščak, ali i član Konferencije Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, ujedno bio je član Skupštine Mjesne zajednice Donje Vežice u Rijeci, ali i potpredsjendik Izvršnog odbora osnovne organizacije sindikata. Časne dužnosti u biografiji gradonačelnika Rijeke ne prestaju se nizati pa tako ondje stoji i da je radio kao sekretar Osnovne organizacije Saveza komunista Hrvatske Medicinskog fakulteta u Rijeci. Godine 1988., bio je kandidat za člana CK SKJ iz SKH na listi evidentiranih kandidata definiranoj na 22. Sjednici CK SKH. Član je Saveza komunista od 1973. godine, a od 1990. član je SDP-a Hrvatska.

Obersnela osim komunističke prošlosti i mnogo neugodnih glasina prate i još neugodnije afere pa je tako u središte pažnje javnosti dospio zbog priče o oštećenju riječkog gradskog proračuna za 80 milijuna kuna u slučaju Tržnice Rijeka. Teške optužbe na Obersnelov račun svojedobno je iznosio Frane Trošelj nekadašnji direktor Brodomaterijala tvrdeći da je Grad Rijeka sa PBZ-om sklopila štetan ugovor prodajući svoja potraživanja u stečaju tvrtke u iznosu od 24 milijuna kuna uz profit banke od 2,4 milijuna kuna. Sama prodaja ne bi bila čudna da isplata odobrenih sredstava nije najavljena u vrlo kratkom roku čime grad ostaje bez 2,4 milijuna kuna. Ključ Trošeljeve optužbe leži i činjenici da je banka u svega nekoliko mjeseci temeljem otkupljenog duga realizirala pravo na naplatu zateznih kamata od preko 20 milijuna kuna, a ta sredstva da nije bilo prodaje potraživanja završila bi u gradskom proračunu. Posljednja u nizu Obersnelovih afera ona je s pročelnikom Bencem kojega je odbio smijeniti premda je novcem poreznih obveznika uređivao poslovni prostor u koji se uselila firma u vlasništvu Benčeve žene.

Čaća partizan

Obersnel i Bandić donedavno su dijelili članstvo u SDP-u, a neke crtice u biografiji zgodno im se podudaraju jer je i Bandić karijeru gradio kroz afere, nošen dakako partijskim vjetrovima.

U njegovoj Hercegovini reći će da takvo što ne čudi jer mu je i „ćaća bio partizan“, ali prve ozbiljne korake u politički život ovaj je počeo graditi kada se kao stručno-politički radnik zaposlio u Općinskom komitetu SKH Pešćenica. Kada je SKH imao najmanju popularnost među hrvatskim biračima, Bandić im je i dalje bio lojalan, a u SDP-u ostaje sve dok ga nisu torpedirali, a oni koji ga dobro poznaju reći će kako Milan iz Partije možda jest otišao, ali ona iz njegova srca nije nikada. A da je tome tako svjedoči i Titov bedž kojega je ne tako davno okačio na rever, veoma blizu srcu. Kada bi išli nabrajati sve Bandićeve afere, kumove i rođake zaposlene po gradskim poduzećima jamačno nam ne bi bilo dostatna niti dva izdanja novina.

U kategoriju najdugovječnijih lokalnih moćnika svakako spada i Stipe Petrina. Osebujni načelnik Primoštena okušao se na nacionalnoj političkoj razini koketirajući s Mostom, ali izgleda da retorika koja prolazi u njegovom kraju ne nailazi na razumijevanje šire hrvatske javnosti. Kritični Petrina u svojim javnim nastupima ne bira riječi, vrijeđa političare, suce, sunča se gol i šarmira mještane. Suca Općinskog suda u Šibeniku poslao je u rodno mjesto, a zapisničarku nazvao prasicom. U svojem stilu aktivan je i na društvenim mrežama, a na ovim izborima kreće po četvrti mandat iako je više poznat po svojem komunikacijskom stilu nego li po načelničkim odlukama.

Ne odstupa odveć od ove ekipe niti Stipe Gabrić Jambo koji se u svojem Metkoviću ponovno pokušava vratiti na vlast nakon što ga je s nje protjerao Božo Petrov. Kralj mandarina u svome kraju ode na svaki sprovod, HSS-oac je koji se okušao i u drugim strankama, a pod istragom je bio zbog isplate odšteta za elementarne nepogode u ljeto 2003. Znan je i po aferi Bunda i dragulji u kojoj ga je Lukica Kadijević prozivao za šverc skupe Fendijeve bunde i markiranih dragulja za dame iz političkih krugova.

Isto tako punih 20 godina Vinkovcima vlada Mladen Karlić. Što je točno napravio za grad javnosti je malo poznato, ali je zato pažnju na sebe skrenuo kada je na otvorenju bazena u svojemu gradu skočio u vodu svečano odjeven. Među rekorderima je i IDS-ov Giovanni Sponza koji 16 godina ravna Rovinjem, a koji se okušao i kao saborski zastupnik. Spozna je često na meti ladonjskih aktivista koji ga prozivaju za upravljanje gradom, a prozivalo ga se i stoga što je imao sedam savjetnika premda su sve te pozicije pokrivene pročelnicima. Naknade tih savjetnika češljala je i Državna revizija, ali on je potrebu za tim timom ljudi opravdavao time što su mu potrebni za ubrzavanje projekata. Punih 16 godina Labinom upravlja Tulijo Demetika. Među najgudovječnijim županima prednjački svakako Zlatko Komadina koji se okušao i kao ministar prometa.

Imena ovih ljudi uoči lokalnih izbora trebala bi nas natjerati da se na koncu zapitamo je li narod spreman mijenjati političare, kada već zakoni nisu?

Autor:I. Delić / 7dnevno / 19. svibnja 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.