Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Najbolje je za Hrvatsku kad vlade uopće nema!

Autor:

Konačno i nešto dobrih vijesti: Procjena rasta BDP-a za ovu godinu je povećana s 1 na 1,8%, javni dug je prvi put otkad se mjeri ovom metodom, od 1999., pao za određen postotak u odnosu na onaj prije godinu dana, zaposlenost blago raste...

Javni dug je u proteklih 12 mjeseci pao za 4,7 milijardi kuna, a najveći pad duga je zabilježen u ožujku u odnosu na veljaču: za čak 1.3 milijarde kuna. Reći ćete, kap u moru u odnosu na gotovo 300 milijardi – ali eto, čovjeka veseli. Jedni kažu, zaslužna je bivša vlada, iako se zaduživala u svoje 4 godine više nego sve prije nje zajedno. Drugi kažu da je zaslužan Most, a treći da je to Orešković.

Istina je međutim da su povoljna gospodarska kretanja posljedica toga da vlada – ne vlada. Mi zapravo već dulje od pola godine nemamo vladu. Bivša vlada zadnjih mjeseci svog rada je bila tehnička vlada, i nije mogla potpisivati ništa. Nije se mogla zaduživati. Nova vlada se nije uspjela zadužiti, jer joj zbog političke nestabilnosti strane banke i vlade nisu htjele otkupiti obveznice. A kasnije se nije mogla zaduživati jer je – pala.

Dakle, na primjeru Hrvatske se potvrdila stara istina, da je za gospodarstvo najbolja ona vlada koja najmanje vlada. Ona koja ima najmanje ovlasti, najmanje državne imovine. Priopćenje HGK je jasno: “U odnosu na ožujak prošle godine zabilježeno je smanjenje razine javnoga duga za 4,7 milijardi kuna ili za 1,6 posto, što je prvi međugodišnji pad javnoga duga otkad se podaci vode po usporedivoj metodologiji – od kraja 1999. godine”, kažu oni, i dodaju da su povoljna kretanja javnog duga dobrim dijelom rezultat činjenice da je u prvom kvartalu ove godine bilo na snazi privremeno financiranje s ograničenom mogućnošću stvaranja novih obveza. Naime, donošenje proračuna je kasnilo, i zbog toga se država nije mogla zaduživati. Dakle, država nije imala vladu koja funkcionira, i to je za državu i njene stanovnike dobro.

I ne samo da pada javni dug, nego imamo, po prvi put u dugo, dugo vremena,  ozbiljan rast BDPa iznad razine statističke greške, imamo rast izvoza, rast osobne potrošnje, a javni dug prvi put pada u dvadesetak godina. To je posljedica toga da smo prvo imali vladu na odlasku, pa vladu u dolasku, pa vladu bez proračuna, pa vladu koja pada. Niti jedna od tih vlada nas nije mogla zaduživati. Fali li to ikom? Ne!

Manje zaduživanje države znači i više novca u bankama za kreditiranje realne ekonomije, a ne uhljeba. I to je čimbenik s kojim treba računati. Novca, naime, ima koliko ima. Ako država sebi uzme sve, a kod nas uzima skoro sve što se zaradi – preko 60% BDP-a ode na državnu potrošnju, što znači da prvih sedam-osam mjeseci u godini radite za državu, a tek zadnjih četiri – pet za sebe i svoje potrebe – i onda taj novac “pravedno raspodijeli” potrebitima, prije svega kamarili partijskih i stranačkih dužnosnika, parazitima u nepotrebnim javnim tvrtkama i agencijama, a dio se i pokrade – onda jako malo ostaje za investicije u privatnom biznisu, realnom sektoru ekonomije, jako malo ostaje za kredite potrošačima. Ekonomisti, naročito oni s desne strane, odavno kao recept za bogaćenje preporučuju malu, jeftinu i učinkovitu državu: mi pak imamo glomazan i skup državni aparat i, još gore, hrpu javnih poduzeća koja “ne damo jer su naša” i jer “nećemo valjda sve rasprodati strancima”.

Ne? Razmišljajte ovako. Jesu li Šveđani izgubili nacionalni ponos kad su Volvo prodali Kinezima? Nijemci kad su privatizirali Deutsche Bank i T-com, a većinu dinica kupili Amerikanci? Japanci kad su Mazdu prodali Amerikancima, ili Amerikanci kad su Hollywoodske studije prodali Japancima, Sonyju? Kod nas važi paradigma “sve je to naše”, a medijski tajkuni, tajkuni kao takvi, političari i ostali potpiruju taj prilično glup vid ekonomske autističnosti prikazujući to kao “pravi patriotizam”. Kao, nećemo domoljublje, fuj veterani, lustracija ne treba, ali škverovi, šume i INA moraju ostati naši. Ali taj “pravi patriotizam” nam je dug koji će i unuci otplaćivati i stvorio! Samo su škverovi stvorili preko 30 milijardi kuna duga, ili preko deset posto javnog duga! Auto ceste koje odbijamo privatizirati, kriminal u INA-i koji traje od šezdesetih i više. U hrvatskim šumama valjda samo vjeverice ne kradu, ali mi ih ne želimo dati u koncesiju, valjda u strahu da će ih kupac staviti na rame i odnijeti u Njemačku. Zašto? Pa porez se plaća tamo gdje je sjedište tvrtke, samo bi se micanjem tog balasta nama, “vlasnicima”, skinula obveza pokrivanja dugova.

Vlade u Hrvatskoj, ni lijeve ni desne, ne žele ništa mijenjati na tome, jer su javna poduzeća mjesta gdje uhljebljuju svoju stranačku klijentelu na lukrativnim mjestima, i, prije svega, mjesta gdje se krade. INA je moja? Osamdesetih je bila cijela “naša”: radno mjesto na pumpi se plaćalo desetak tisuća maraka, ali bi se to krađom nadoknadilo u manje od godinu dana! Zato su dizeli crkavali, a meni bi u rezevar od 40 litara redovno stalo 46-47 litara! Što imam od toga što je to moje? Nisam mogao, a ne mogu ni sad, prijeći ni portu! Ali, kod nas je to stvar nacionalnog prestiža. Ponosa. Kao i u ostalim propalim socijalističkim gubernijama, poput Venezuele, koja leži na nafti i gladuje, jer su nacionalizirali svu industriju, uključujući naftnu. Ili Grčke, koja je do bankrota došla visokim socijalnim pravima plaćanim iz proračuna, pri čemu bi se pola novca pokralo preko raznih koruptivnih radnji, od dijeljenja nezasluženih socijalnih prava do multimilijunske korupcije na javnim radovima u Ateni i drugdje. I naravno velikim brojem javnih poduzeća koja nikad nisu stvorila ni drahme profita, ali jesu gubitke koje je plaćao narod. A gubitke su stvarala jer se tamo – kralo, i jer je tamo gdje je u kapitalizmu dovoljan jedan čovjek, na njegovo mjesto dolazilo pet ljudi, od kojih su trojica na bolovanju a druga dvojica uglavnom niti što znaju raditi, niti što rade.

Poučak gospodarskih kretanja zadnjih godinu dana je očit: vlada svedena na ulogu noćnog čuvara je vlada koja je najbolja za ekonomiju. Vlada u pravilu ne može pokrenuti ekonomiju tamo gdje realnih uvjeta za ekonomiju nema, u većini slučajeva vlada je tek teret gospodarstvu. Zato je najzaslužnija vlada za ova povoljna gospodarska kretanja ona koju u zadnjih gotovo godinu dana zapravo nismo niti imali.

Autor:

ZADNJE VIJESTI