Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Može li HDZ formirati vladu bez Mosta?

Autor:

Most je stranka koju bi i HDZ i SDP radije izgubili nego pronašli. Ipak, na izborima je dobio solidnih 13 mandata - 6 manje nego na prošlim izborima, ali 1 više nego što je imao u Saboru nakon serije mini-raskola u stranci. Most je prošli put bio u prilici da ucjenjuje obje stranke, i upravo to je i radio: ucjenjivao. Može li mu to proći i ovaj put?

Da je Plenković manje diplomat nego što jest, a više političar, na uvjete Petrova, koji sebe sve više vidi kao Tita a Orepića kao Jovanku, bi odgovorio jednostavnim protuuvjetom: “Most, može, ali bez Bože Petrova”.

Plenković jednostavno nije od tog materijala. No može li Plenković sa svojim 61 mandatom, dva više od Karamarkovog izbornog rezultata, ipak doći do većine i bez Mosta, ako ne računamo mogućnost velike koalicije sa SDP-om? Teško, ne i posve nemoguće. Za to bi prvo morao pridobiti – IDS. Što možda i nije tako nemoguće kako se čini, jer je IDS prvenstveno regionalna stranka, kojoj je bitno da i dalje mogu nesmetano haračiti po Istri, i iako po habitusu “lijeva” stranka, njima je ideologija zapravo posve sporedna stvar. Oni su uostalom dosljedni europejci, kao i Plenković, i Plenkoviću bi bilo najpametnije da ih pokuša pridobiti za svoju vladu. A kako su na izbore izašli posve samostalno, nemaju nikakvih obveza spram SDP-a i slobodni su koalirati s kim ih volja. Uostalom, novi HDZ, Plenkovićev, je ionako “lijevo” od Milanovićevog SDP-a. Uz Glasnovićev mandat u dijaspori, koji ne bi smio biti problem, i koji bi zacijelo bez većih uvjetovanja podržao vladu HDZ-a, bio bi na 65 mandata. Bandićeva dva mandata isto ne bi trebala biti prevelik problem, Bandić je čovjek koji je uvijek spreman prići onom tko ponudi više. Ni tu se Plenković ne bi morao previše isprsiti.

Za formiranje vlade u toj varijanti bi Plenkoviću nedostajalo 9 mandata. Ako bi manjine podržale Plenkovića, što obzirom na raskol između Pupovca i Milanovića isto ne bi trebalo biti nemoguće, pa čak ni preteško, do većine bi mu nedostajao – jedan glas u parlamentu. Istina, vlada HDZ-a s Pupovcem hrvatskoj desnici svakako ne bi bila po volji, ali Plenković kao takav ionako desnici nije po volji, s razlogom. A za HDZ kao interesnu skupinu bez nekih ideala i principa, uvijek spremnu odreći se bilo čega ili koga u zamjenu za vlast, kakva već jest, Pupovac bi zacijelo bio prihvatljiviji od Petrova. Ostale manjine bi ga gotovo sigurno slijedile, a osam manjinskih glasova nije puno manje od Mostovih 13.

Ostaje problem jednog jedinog mandata, u toj varijanti. A upravo taj jedan zadnji bi mogao biti vrlo problematičan. HDSSB se nameće kao logična varijanta, obzirom da Glavaš nije mogao oprostiti Karamarku ulogu u svom suđenju za ratne zločine, no Plenkoviću i HDZ-u kao takvom ne zamjera zapravo ništa. Problem bi u toj varijanti međutim svakako bio Pupovac, koji ne bi bio spreman sjediti u vladi s Glavašem, još manje Glavaš s njim. Pupovac je uostalom već najavio da je skloniji HDZ-u jer Milanović ne voli četnike u Srbiji, dok se Plenković nije izjašnjavao, znajući da je Bruxellesu i Angeli Merkel trenutno Srbija puno važnija, time i draža, od Hrvatske.

Odluči li se Plenković na varijantu da pokuša privući IDS na svoju stranu i tako izbjeći Petrova, morao bi dakle dobiti bar još jedan glas od nekog iz drugih stranaka. Najslabijom karikom u SDP-ovoj koaliciji se čini HSS, ali ni Vrdoljakov HNS ne treba otpisati. Beljak, naravno, neće napustiti Milanovića, uostalom njegovim dolaskom na čelo HSS-a oni raskidaju dugogodišnje partnerstvo s HDZ-om, ali nije tajna da u HSS-u nisu svi zadovoljni time, kao ni likom i djelom Beljaka kao takvog, naročito vrlo utjecajna eurparlamentarka Marijana Petir. Plenkoviću ostaje mogućnost da preotme HSS-u nekog nezadovoljnog zastupnika koji bi istupio iz koalicije s Milanovićem i pretrčao u njegov tabor, ali i mogućnost da HSS jednostavno nakon debakla novog smjera politike HSS-a ukloni istog sa svog čela i dovede nekog tko će seljake vratiti u okrilje HDZ-a. Postoji i mogućnost da Plenković preotme Hrelju i njegov HSU Milanoviću, jer umirovljenike ionako ne zanima politika, već samo državni proračun, tako da to ne bi trebao biti nepremostiv problem. Hrelja je ušao u parlament kao koalicijski partner SDP-a, ali kako on praktički sam odlučuje o svojoj  strančici, mogao bi se prikloniti vlasti jer u oporbi nema što tražiti. A tu je i HNS, koji je uglavnom klijentelistička stranka kojoj je svejedno tko je na vlasti dok oni imaju svoj udio u haraču, i dovoljno mjesta u upravnim odborima javnih poduzeća. HNS je tradicionalno više zainteresiran za svoje sinekure nego za to tko vlada državom, i među njima isto tako ne bi trebalo biti nemoguće naći nekog podmitljivog i potkupljivog, a opet jeftinijeg od lakomog Bože Petrova koji smatra da on treba biti premijer, neovisno o broju glasova osvojenih na izborima.

Pa iako se koalicija s Mostom u ovom trenutku i dalje čini najizglednijom opcijom, bude li Božo prezahtjevan, HDZ bi mogao razmišljati i o drugim opcijama. Ključno bi u toj varijanti bilo ispitati kako diše IDS, a tada bi im u praksi trebalo tek pridobiti jednog zastupnika iz bilo koje stranke u parlamentu. Što, znajući političku kulturu u Hrvatskoj i tradiciju postizbornih pretrčavanja u pobjednički  tabor, ne bi trebalo biti posve nerealno.

Autor:

ZADNJE VIJESTI