Ured predsjednice
Ured predsjednice

Može li Čovićeva ‘ofenziva’ u Zagrebu pomaknuti stvari s mrtve točke za Hrvate u BiH?

Autor: Dražen Krajcar

Može li nova Vlada RH doista napraviti nešto konkretno za naše sunarodnjake u BiH ili će kao do sada sve ostati na riječima pokazati će vrijeme. Problem je u tome da ga i nema previše jer puno je godina otišlo u vjetar, a ništa nije napravljeno.

Hoćemo li nakon jučerašnje, dosad neviđene „ofenzive“ hrvatskog člana predsjedništva BiH Dragana Čovića u RH uzviknuti: „Počelo je počelo!“, ili će sve ostati po starom što se tiče statusa Hrvata u nesretnoj daytonskoj tvorevini zvanoj Republika Bosna i Hercegovina? Naime, Čović je u Hrvatskoj nazočio sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, razgovarao je s predsjednicom Grabar-Kitarović, predsjednikom Sabora Petrovom te kardinalom Bozanićem. Neposredan povod bilo je uhićenje desetorice pripadnika HVO-a s prostora Bosanske Posavine, ali naravno da su se dotaknuli tema sveukupnog statusa Hrvata u susjednoj nam državi te njenog približavanja europskim i atlantskim integracijama.

Čović je u razgovorima ponovio ono što je već istaknuo prije dolaska u Zagreb – uhićenja u Orašju imaju nekoliko političkih poruka. To su pritisak na Hrvate da se isele iz Orašja i okolice, zatim usporavanje europskog puta Bosne i Hercegovine, za koji se najviše zalažu politički predstavnici hrvatskog naroda te još veće marginaliziranje Hrvata na području Federacije i republike Srpske. Posebno oštar bio je prema pravosudnom sustavu u BiH: “Vi imate ugledne ljude u Bosni i Hercegovini koji govore o postojanju državne mafije. Naša predsjednica Suda BiH je nedavno govorila o pravosudnoj mafiji. Još nijedan glavni tužitelj Tužilaštva BiH nije dočekao kraj mandata, posljednji je smijenjen prije mjesec dana”, dodavši da „bez izmjene Zakona o braniteljima, neće biti ni Parlamenta Federacije!“ i „Tamo gde nije bilo HVO danas ne žive Hrvati“. Naravno, politički korektno istaknuo je da svaki pojedinačni ratni zločin mora biti kažnjen, ali ne na ovakav selektivan način s političko pozadinom.

Njegovi sugovornici iz hrvatske vlasti dali su, pak, uobičajne izjave tipa „učinit ćemo sve za uhićene Hrvate“, „podržavamo europski put BiH“, „sve zločine treba kazniti“, „mora postojati jasna vizija i strategija za hrvatski narod u BiH“ i slične izjave kakve već političari iznose u ovakvim prilikama.

Hoće li se stvarno nešto početi mijenjati u odnosu službenog Zagreba prema sunarodnjacima u BiH? Na žalost, dosadašnja iskustva nam ne ulijevaju preveliku nadu. Ako se prisjetimo prošlosti vidjet ćemo da Hrvatska još od smrti predsjednika Tuđmana (i pogotovo Gojka Šuška) nema definiranu politiku prema BiH, ili ako je i ima ona je katastrofalna o hrvatski narod u toj državi. Recimo, dok je bio predsjednik Mesić je odlazio u Sarajevo gdje je dočekivan ovacijama zbog tvrdnji o Tuđmanovoj težnji o podjeli BiH. Istovremeno tadašnja potpredsjednica Sabora Vesna Pusić izjavljuje da je Hrvatka bila agresor na BiH. Sanaderu i Karamarku bila su „puna usta“ o pomoći bosansko-hercegovačkim Hrvatima i nužnosti o njihovoj ravnopravnosti, ali ništa konkretno nisu poduzeli. Predsjednik Josipović nešto je pokušavao, ali osim pustih obećanja od BiH političara nije postigao ništa. Sadašnjoj predsjednici su čak i tepali da je „kraljica Balkana“, ali konkretnih rezultata nigdje. Zoran Milanović je, pak, u veljači 2014. napravio valjda svoj najbolji vanjskopolitički potez, dok je bio premijer, kada je posjetio Mostar nakon nereda u kojima su spaljene zgrade tamošnjih hrvatskih institucija. Tada je izgovorio poznatu rečenicu: „S BiH se šuta i napucava već 100 godina“, i osudio napade na Hrvate. Pomaka na bolje, naravno, nije bilo. Prošla eksperimentalna Oreškovićeva vlada nije imali ni vremena ozbiljnije se pozabaviti ovom tematikom pa opet dolazimo do Plenkovićevog tima.

Novi premijer najavio je da želi osnažiti pravni okvir suradnje između Hrvatske i BiH, bilo da se radi o pravosudnom ili diplomatskom putu. „Otvoren sam za razgovore s svim članovima Predsjedništva BiH“, rekao je Plenković i podsjetio da su za njegova posjeta Sarajevu načelno dogovorili održavanje zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH te da je na marginama summita u Rigi neformalno razgovarao s predsjedateljem Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem. Može li nova Vlada RH doista napraviti nešto konkretno za naše sunarodnjake u BiH ili će kao do sada sve ostati na riječima pokazati će vrijeme. Problem je u tome da ga i nema previše jer puno je godina otišlo u vjetar, a ništa nije napravljeno.

Uza sve to pitanje je koliko bošnjački predstavnici Federacije i srpski iz RS uopće imaju ikakvu želju promijeniti postojeće stanje, a pogotovo žele li da se BiH pridruži euro-atlantskim institucijama na koje Hrvati računaju kao najbolji okvir za rješavanje svog statusa. Naime, Bošnjaci (čitaj muslimani) snažno su oslonjeni na Tursku i raditi će ono što paše Erdoganu, dok RS gleda prema Beogradu i Moskvi i slijedit će njihov put.

Na kraju spomenimo da nas sljedeće godine očekuje i pravomoćna presuda  šestorici Hrvata iz BiH koji su u Haagu nepravomoćno osuđeni 2013. godine zbog sudjelovanja u „udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru“. Šestorka je ukupno osuđena na 111 godina zatvora, a ako ova preuda postane pravomoćna u velikim problemima, osim Hrvata u BiH, naći će se i Hrvatska koja će biti međunarodno obilježena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu.

Reagirajući na stav službenog Zagreba o uhićenjima u Orašju umirovljeni general Armije BiH Jovan Divjak za tamošnje medije je izjavio da su na sceni iste tendncije kao od prije dvadeset i nešto godina. “Slična su ponašanja ona iz Beograda, ova iz Zagreba. Miješaju se, otvoreno se miješaju u državu BiH, pokazujući time da ne priznaju njen integritet. Očito da miješanje u poslove Tužilaštva BiH pokazuje da ne uvažava ono što Hrvatska traži, na primjer, od Srbije”, kazao je Divjak.

Autor: Dražen Krajcar

ZADNJE VIJESTI