1 Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Možda su vam promakli neki Plenkovićevi prilično kvalitetni manevri

Autor: Iva Međugorac

Kao da dočekuju ”bogatu tetku iz Njemačke”, prije nešto više od godine dana HDZ-ovci su dočekali Andreja Plenkovića. Elokoventni bruxelleski dečko bez mrlje u karijeri, istovremeno s impresivnim vanjskopolitičkim iskustvom profil je političara kakvog u toj stranci nisu imali prilike sresti još od Sanaderove ere.

Uostalom, javna je tajna da Plenkovića u vladajućoj stranci i zovu ”malim Sanaderom”. Nakon preuzimanja stranačkog vodstva, vrlo mudro Plenković preuzima i upravljanje Vladom. Na ponovljenim parlamentarnim izborima HDZ je isplivao kao pobjednik, a tu pobjedu premijer je realizirao bez bespotrebnih koalicijskih partnera s kojima je ranije surađivao njegov prethodnik Tomislav Karamarko. Ovih dana Plenković slavi godišnjicu na čelu Vlade pa tim povodom valja vidjeti što nam je njegov ulazak u hrvatsku političku arenu donio.

I dalje veliko iseljavanje iz Hrvatske

Koliko god se trsio naciji prezentirati reforme na kojima njegova Vlada danonoćno radi, brojke pokazuju kako Hrvatska još uvijek tapka u mjestu. Dok država tapka, mladi ljudi masovno odlaze u bijeli svijet, tražeći priliku za svoje bolje sutra. Po kupovnoj moći na samom smo dnu u Europi, ali zato u političkom životu više nema Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, čime se politička scena donekle primirila.

Ono što se Plenkoviću mora priznati jest da je pravi srećković, jer, realno, on prave opozicije niti nema. Bernardić na čelu SDP-a to definitivno nije, na političkoj sceni premijer je naprosto sam pa u skladu s time ni sa kime u oporbi niti ne ulazi u konflikte. Za razliku od spokoja u oporbi, u stranci vrije. Ali, na tom polju Plenković se pokazao kao vješt igrač, jer u HDZ-u je, kako za sada stvari stoje, poziciju učvrstio, bez da je ikoga iz stranke izbacio.

Hasanbegović je, naime, HDZ sam napustio, a unatoč prijetnjama i pričama o stranačkom osipanju zbog odlaska bivšeg ministra kulture, zapravo se ništa nije dogodilo. Plenković navodno priprema i pomlađivanje stranačkih kadrova, što bi javnost pred kojom je mjesecima bio najpopularniji političar mogla pozdraviti s odobravanjem.

Most zamijenio HNS-om

Nije Plenkovićevu poziciju odveć poljuljao niti raskid koalicije s Mostom. Premda se u nekim trenucima mogao steći dojam da će ga preslagivanje Vlade dovesti u poziciju u kakvoj se prije svega nekoliko mjeseci nalazio Karamarko, Plenković je uspio realizirati pregovore s Ivanom Vrdoljakom te uskočiti u koalicijski brod s HNS-om. Pred sobom je Plenković u godini dana vladanja imao mnoge kušnje pa se tako susreo i sa lokalnim izborima iz kojih je izašao kao pobjednik, unatoč tome što se odvažio maknuti neka snažna stranačka imena iz utrke. Da kojim slučajem lokalne izbore nije dobio, njegovo daljnje upravljanje strankom bilo bi dovedeno u pitanje, ali kako do toga nije došlo može se reći da je to bitka koju je dobio.

Agrokor, INA-MOL

Ono što mu manje zaboravan dio javnosti zamjera jest slučaj s Mađarima i INA-om, nakon što je Hrvatska izgubila arbitražu. Ni danas ne znamo koliko nas je sve to stajalo, ali znamo da Mađari još uvijek imaju snažnu ulogu u našoj naftnoj kompaniji, unatoč najavama da bi hrvatska strana mogla otkupiti dionice MOL-a.

U iskušenju se Plenkovićeva vlada našla i u slučaju Agrokor. Premijer je hitro reagirao, pokušavajući spasiti radna mjesta, a hoće li se ta kompanija uspjeti sanirati i u kojoj mjeri ostaje za vidjeti. Taman kada je djelom sanirao slučaj Agrokor, pljuska na hrvatsku adresu stiže iz Haaga. Premda neprestano ponavljamo da smo izašli iz arbitraže i da nas odluka arbitara ne zanima, niti ćemo je provoditi, izgleda kako nam vodeće zemlje Europe nisu naklonjene po tom  pitanju pa je tako upitno što će biti s Piranskim zaljevom, dok istovremeno slovenski državni vrh sve ozbiljnije i oštrije prijeti Hrvatskoj, ne prezajući niti od rata. Sa Slovenijom nas po svemu sudeći čeka još podosta nezgodnih situacija, u kojima će Plenković morati pokazati svoje diplomatske manire.

Sličan je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom, s kojom Hrvatska polako, ali sigurno ulazi u konflikt oko Pelješkog mosta. Da diplomatske manire posjeduje čelni je čovjek hrvatske Vlade pokazao posjećujući Kijev te ignorirajući napade onih koji su kazivali kako je riječ o kardinalnoj pogrešci, obzirom na rusku ljutnju.

Kada je o vanjskoj politici riječ, osim što je Plenkovićevu vladu napustio Stier, a u nju ušla Marija Pejčinović Burić nije teško zamijetiti kako smo se dijelom udaljili od Njemačke kao strateškog partnera te gradimo nešto kvalitetnije odnose s SAD-om. Ipak, čini se kako to narodu odveć nije bitno, jer ono čime se premijer uistinu mora suočiti jest odlazak liječnika, strah od rasprodaje državnog imetka, obrazovna reforma, ali i stabilizacija Vlade koju u ovome trenu u šaci drži Milorad Pupovac sikćući zbog ploče u Jasenovcu.

Hrvatska danas ima kvalitetnog premijera, čovjeka koji kako za sada stvari stoje s korupcijom i kriminalom nema nikakve veze. Pred Plenkovićem je još strahovito puno posla, kako u Vladi, tako i u stranci. Javnost očekuje hoće li bruxelleski dečko ispuniti očekivanja, ostaje za vidjeti.

Autor: Iva Međugorac