Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

‘MOLIM VAS, NE OGLUŠUJTE SE’: Spreman sam pomoći HPC-u, našoj sestrinskoj crkvi…Zašto vi niste?’

Autor: S.V.

"Žao mi je i u neku ruku neugodno da vam ja iz Australije moram ukazivati na vašu i našu hrvatsku pravoslavnu braću u Hrvatskoj koja trpe i koja trebaju pomoć, a od njih svi okreću glavu", riječi su australskog Hrvata.

Marko Franović je iz Boke Kotorske izbjegao u daleku Australiju prije više od pet desetljeća, a 2007. godine proglašen je najboljim doseljeničkim biznismenom, u konkurenciji čak 1.500 uglednih poduzetnika iz cijele Australije.

Franović je još prošle godine odlučio donirati ravno milijun dolara i to za Hrvatsku pravoslavnu crkvu, točnije, za izgradnju crkve i ureda za arhiepiskopa koji, još uvijek nepriznati, službuju na otvorenom.

Ovaj australski Hrvat kaže kako je pismo s ponudom od milijun dolara gradonačelnicima Knina, Vukovara i Zagreba poslao prije godinu dana, no – nitko nije odgovorio.

Sada se obratio još jednom:

“Poštovani i dragi članovi Hrvatske biskupske konferencije, hrvatski biskupi i nadbiskupi,

obraćam Vam se s molbom za pomoć – Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi i njenom arhiepiskopu Aleksandru. Zovem se Marko Franović, katolik sam, u Australiji živim i radim više od pedeset godina. Vlasnik sam nekoliko kompanija u Sydneyu koje su i osobno vidjeli i bili u njima mnogi hrvatski svećenici i biskupi i kardinali (Bozanić i Puljić) tijekom proteklih desetljeća, od kojih se posebno sjećam blagopokojnog kardinala Kuharića. Godinama novčano pomažem mnoge hrvatske inicijative, udruge, klubove, crkve i pojedince u Australiji a i Hrvatskoj. Dr. Željko Tanjić rektor Katoličkog sveučilišta takodjer je bio ovdje prije godinu i pol pa vam i on može o svemu reći i posvjedočiti. Sve ovo govorim da vam lakše predstavim tko sam. Prije dvije godine prvi put sam čuo za Hrvatsku pravoslavnu crkvu i ostao sam potresen i zaprepašten činjenicom da hrvatska država izdašno finacijski pomaže srpsku, makedonsku i bugarsku pravoslavnu crkvu, a Hrvatsku  pravoslavnu crkvu i 17 000 Hrvata koji su se na zadnjem popisu stanovništva izjasnili kao pravoslavci – nažalost za Hrvatsku državu ne postoje. Mogu shvatiti da i u današnjoj hrvatskoj vladi sjede mnogi koji   ne shvaćaju koji su hrvatski interesi i da ne razumiju što je doista u hrvatskom interesu. No moram priznati da sam razočaran gledajući da ni Katolička crkva u Hrvatskoj ne prepoznaje i ne pomaže svojoj sestrinskoj crkvi – Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi i njenom arhiepiskopu Aleksandru. Zar nije žalosno da je za prošlogodišnju  Božićnu liturgiju od svih stotina crkva i kapelica, patrijarh bio prisiljen služiti liturgiju u jedinom bogoslužnom prostoru koji mu je ustupljen za tu svrhu – u mormonskoj dvorani njihovog centra u Zagrebu, a za ovaj zadnji Božić je ostao i bez toga. Iako se neki mjesni biskupi arhiepiskopu HPC-a Aleksandru jave, s njim prozbore koju prijateljsku riječ, nažalost sve tu i staje te završava. Za cijelu ovu stvar oko HPC-a mislim da je jedino ispravno stajalište prof. dr. sc. Jurja Kolarića, nekadašnjeg dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i člana Vijeća za ekumenizam tadašnje Biskupske konferencije za ekumenizam, koji je u Beču 17. Studenoga 1992. na ekumenskom simpoziju «Pro Oriente» iznio svoja razmišljanja o položaju pravoslavnih Srba u Hrvatskoj, kao i o mogućnosti osnivanja «Hrvatske pravoslavne crkve», odnosno «Pravoslavne crkve u Hrvatskoj».

Juraj Kolarić je u svojem prijedlogu istaknuo četiri pretpostavke za uspješan dijalog s pravoslavnima u Hrvatskoj:

1.) Srbi u Hrvatskoj moraju priznati novu političku realnost i priznati Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu i državu.;

2.) Srbi koji su tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj počinili zločine, bez obzira radilo se to o pravoslavnim vjernicima, svećenicima ili episkopima, moraju odgovarati na sudu;

3.) Pravoslavnima u Hrvatskoj mora se omogućiti slobodno ispovijedanje njihove vjere i službeni kontakti njihove hijerarhije s centralom u Beogradu, ali se mora na području Hrvatske omogućiti i stvaranje «Hrvatske pravoslavne crkve» ;

4.) Dosadašnji ekumenski razgovori mogu se nastaviti samo pod spomenutim pretpostavkama. Novčano već dvije godine redovito podržavam rad HPC-a, a prošle godine sam i ponudio novac gradu Kninu i Vukovaru te Zagrebu za uspostavu i izgradnju crkava HPC, no na moju ponudu nitko se nije ni javio (šaljem Vam pismo u prilogu).

Molim Vas da se ne oglušujete o moj poziv da pomognete HPC i hrvatskom arhiepiskopu Aleksandru. Ono što vam svakako ne bi trebao biti problem jest da kako se liturgijski prostor ustupa npr. makedonskoj pravoslavnoj crkvi koja djeluje u Hrvatskoj, da se tako ustupi neki liturgijski prostor u Zagrebu te povremeno u kojem od hrvatskih gradova gdje arhiepiskop Aleksandar okuplja svoje raspršeno stado hrvatskih pravoslavaca. Arhiepiskopu Aleksandru je takodjer potrebna i materijalna pomoć te neki stambeni prostor za stanovanje, no o svemu tome i drugim stvarima će vam i on sam rado reći koju riječ – no primite i upitajte svoga brata u nevolji – kako mu možete pomoći. Žao mi je i u neku ruku neugodno da vam ja iz Australije moram ukazivati na vašu i našu hrvatsku pravoslavnu braću u Hrvatskoj koja trpe i koja trebaju pomoć, a od njih svi okreću glavu. U nadi da ćete mi se na ovo pismo javiti a još više da ćete hrvatskom arhiepiskopu Aleksandru i HPC-u pomoći, od srca vas pozdravljavam,

Marko Franović

Autor: S.V.

ZADNJE VIJESTI