Photo: Robert Anic/PIXSELL

Mol je Ini uvalio ‘ciglu u torbi’, a račun će platiti hrvatski građani!

Autor: Stevo Vujić/7Dnevno/24.02.2017.

Ina je od Mola kupila 33 posto dionica i tako sa 67 posto dionica postala većinskim vlasnikom Energopetrola. No, Mol se tom transakcijom riješio vrućeg krumpira i osigurao od gubitaka, koji će i te kako koštati građane Hrvatske

Za razliku od Agrokorove kupovine Mercatora ili Atlanticove kupovine Droge Kolinske, kada su svi mediji bili puni vijesti o tim poslovnim pothvatima hrvatskih kompanija i njihovih vlasnika, a ministri i ostali političari opće namjene – upitani i neupitani – koristili prilike da dižu sebi cijenu lamentirajući o koristima akvizicija do besvijesti, kao da se sve dogodilo zahvaljujući njima, vijest da je INA od MOL-a kupila 33 posto dionica i tako sa 67 posto dionica postala većinskim vlasnikom bosanskohercegovačkog Energopetrola nije imala gotovo nikakav odjek. Čak ni u hrvatskim medijima, a iz Vlade se čula samo „gromoglasna tišina“.

A nije smjelo tako biti. Jer se radi o krupnom događaju koji je još jedan u crnom nizu Molovih lopovluka s izvjesnim teškim posljedicama i po Inu i po Hrvatsku. Naime, ta će  transakcija s kojom se Mol riješio vrućeg krumpira i osigurao se od gubitaka, a INI i Hrvatskoj uvalio „ciglu u torbu“  i te kako koštati građane Hrvatske,  a ima i veliki  potencijal da pogorša i onako ne baš najbolje odnose Hrvatske sa susjednom zemljom.

Kaznene prijave protiv direktora i ministra

Energopetrol je najveća bosanskohercegovačka kompanija koja se bavi prodajom nafte i naftnih proizvoda, sada samo na  malo. Nekad se bavio i veleprodajom, ali to je za mandata „konzorcija“ – kako u BiH zovu kupleraj Ina-Mol – dokinuto…
Nasljednik je poduzeća Jugopetrol, koje 1945. osnovano rješenjem Vlade FNRJ i za vrijeme svoga postojanja je nekoliko puta mijenjao ime, udruživao se i razdruživao, da bi se konačno 1998. oformila tvrtka ovakva kakva je danas. Prije privatizacije je zapošljavala 1094 djelatnika. Od osamostaljenja BiH pa do 2006., kada je konačno prodana „konzorciju“ Ina-Mol,  kompanija je poslovala u skladu s najboljim balkanskim tradicijama tako zajedničkim većini državnih kompanija u postjugoslavenskim državama – temeljito je opljačkana. Tako temeljito da joj se smiješio skori bankrot pa su radnici 2005., kad su čuli da se sprema njena prodaja „konzorciju“ Ina-Mol, ocijenili da se pokušava prekriti pljačku velom zaborava i izbjeći odgovornost za počinjeni krimen. Stoga su, a ponajviše zbog straha za radna mjesta, podnijeli kaznene prijave  Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu i Financijskoj policiji Federacije BiH protiv direktora Namika Bušatlića i ministra energetike, rudarstva i industrije BiH Izeta Žigića. Žigića su teretili da je namjestio svog pijuna Bušatlića za direktora iako je ovaj kažnjavan za gospodarski kriminal, a Bušatlića da je onda ciljano upropastio Energopetrol kako bi ga namjestio Ini-Molu. Prema prijavama, „konzorcij“ je obojicu za to platio.

Treba li reći da je navedeni dvojac s indignacijom odbio svaku odgovornost. A gospodin Žigić se uopće nije dao smesti pa je nastavio pregovore s „konzorcijem“ kao da se ništa nije ni dogodilo.

Mučni pregovori o preuzimanju Energopetrola

Pregovori su ipak bili mučni jer je prema izvješćima Ministarstva financija Federacije BiH i Porezne uprave Ina dugovala 35 milijuna konvertibilnih maraka, pa nije dolazilo u obzir da se uopće razgovara o prodaji Energopetrola „konzorciju“ dok Ina ne podmiri taj dug. U Ini su pak tvrdili da je dug znatno manji i da neće ništa platiti dok ne dođu pravomoćne sudske presude. Osim toga, imala je i Ina potraživanja prema Federaciji. No Žigić je bio nemilosrdan i javno je izjavio da neće odstupiti ni za jotu, jer brani interese Federacije i radnika Energopetrola, istih onih koje je njegov pajdaš Bušatlić doveo na prosjački štap i koji su ih obojicu tužili. U sve se uključio, glavom i bradom, i sam predsjednik federalne vlade Ahmet Hadžipašić i pritisnuo „konzorcij“ prijetnjom poništenja natječaja za privatiziranje Energopetrola, ali je sve zapaprio još i pitanjem jamstava na koja  je „konzorcij“ prvo pristao, a onda ih u daljnjim pregovorima pokušao izigrati! A i pitanje krzmanja „konzorcija“ po pitanju izmjene omjera vlasničkog udjela je došlo na dnevni red. Kako to zvuči poznato?
Sve je na kraju došlo i pred Vladu koja je razmotrila problematiku i, gle čuda, zaključila da nema razloga za izmjenu odluke o prodaji kompanije „konzorciju“, pa ju podržala. Ali takvog mišljenja nije bio i Zastupnički dom parlamenta Federacije pa je na izvanrednoj sjednici odbacio prijedlog federalne vlade da se „konzorciju“ proda 67 posto dionica Energopetrola… Na što je Ahmed Hadžispahić, predsjednik federalne vlade  izjavio da to nipošto ne predstavlja prekid pregovora s „konzorcijem“ Ina-Mol jer da su oni spremni prodati Energopetrol ako „konzorcij“ pristane preuzeti  i dug  od  19 milijuna KM (tečaj je bio oko 2 KM za euro, dakle 9,5 milijuna eura) kamata za neuplaćene cestarine iz 2001. godine. Kako je Energopetrol bio u stopostotnom državnom vlasništvu, to se neki mudrac u njegovom pregovaračkom timu dosjetio da bi bilo zgodno kad bi Federacija BiH  natovarila na grbaču „konzorciju“ Ina-Mol dug  koji je sama sebi napravila.




S velikim poštovanjem za bosanskohercegovačke pregovarače mora se reći da ovaj iznenadni „novi trošak“ nikako nije bio jedini, jer su tijekom pregovora o „dokapitalizaciji“ Energopetrola s „konzorcijem“ stalno ispadali „novi kosturi iz ormara“.

Dug Energopetrola tijekom pregovora stalno rastao

U natječaju za dokapitalizaciju među ostalim uvjetima  bilo je navedeno i da je Energopetrol  dužan državi, bankama – HVB-u i Unionu, Osiguravajućem zavodu Triglavu i dobavljačima oko 60 milijuna konvertibilnih maraka te da pobjednik na natječaju preuzima i obvezu izmirenja toga duga.
Onda se odjednom ustanovilo da dug nije 60, nego više od 80 milijuns KM. Kad su išli provjeriti je li taj podatak točan, našli su da  je Energopetrol dužan 95 milijuna KM jer dug prema državi nije bio 22 milijuna, kao što se u početku mislilo, nego nešto veći od 53 milijuna KM. No ni tu priči nije bio kraj, jer   su jednog dana priopćili „konzorcijskim“ pregovaračima da tom dugu treba još pribrojiti i dugove prema dobavljačima!
Ukratko, bili su to vrlo čudni pregovori. I jedni i drugi su se nabacivali brojevima, pa su neki dugovi nestajali a onda  se pojavljivali drugi… Na kraju  se dug koji je, po mišljenju BiH pregovarača, „dokapitalizacijom“ trebao sanirati novi vlasnik Energopetrola  približio na 100 milijuna KM, a da „konzorcij“ uopće nije imao nikakvo jamstvo  da „još koji kostur neće ispasti iz ormara“.
Mađari su očito naletjeli na dostojnog protivnika!
Vrijedni pratitelji zbivanja su vrlo brzo izračunali da bi u slučaju da pristanu na ove uvjete s obećanim ulaganjima ukupna cijena kupovine Energopetrola dostigla vrtoglavih 280 milijuna KM i da je teško očekivati da bi „konzorcij“ u razumno vrijeme mogao vratiti uložena sredstva. Pa su predvidjeli propast cijelog posla jer su na natječaju Ina i Mol ponudili 60 milijuna maraka za pokriće gubitaka Društva, investiciju od 150 milijuna maraka, preuzimanje 1059 stalno zaposlenih radnika na rok od tri godine i 10 milijuna maraka za Vladin paket dionica.





Austrijanci zbog dugova „sjedaju“ na imovinu

A onda je Bank Austria Creditanstalt zbog neotplaćivanja dugova ispostavio Energopetrolovu mjenicu na 20 miliona KM. Što je bila samo prethodnica i najava aktiviranja hipoteka pod koje je Energopetrol davao svoje benzinske postaje, pa i poslovnu zgradu u Sarajevu. To je u znatnoj mjeri ubrzalo pregovore jer se Vlada Federacije našla stjerana u kut pa je konačno potpisan ugovor o „konzorcijevom“ preuzimanju 67 posto vlasničkih udjela u Energopetrolu. Ugovor u ime Ine potpisao je njezin tadašnji   predsjednik Uprave Tomislav Dragičević, a za Mol Zsolt Hernady. Kao kum potpisivanju je prisustvovao predsjednik Ininog Nadzornog odbora Ivan Šuker, lik koji bi i te kako imao što reći – samo kad bi ga pitali  – hrvatskim istražiteljima o svojoj ulozi i ulozi svojih ortaka u veleizdaji i nacionalnih i državnih interesa zvanoj prepuštanje Ininog tržišta Srbije Molu 2005. za nula kuna…
Odredbe ugovora su se  znatno  razlikovale od onoga što je bilo ponuđeno na natječaju, ali i od onoga što je Federacija naknadno tražila . Umjesto  prvotnih  30 milijuna eura za pokriće gubitaka i 75 milijuna koji su trebali biti uloženi u osuvremenjivanje,  „konzorcij“ se obaezao na plaćanje 37,5 milijuna eura za podmirenje dugova i dodatnih 75 milijuna za ulaganja u modernizaciju,  dakle ukupno 112,5 milijuna eura, što je još uvijek bilo manje od prvotno traženih 140. Izgledalo je da su se partneri nekako našli na pola puta i da je situacija bila win-win, pa je poslije potpisivanja ugovora Tomislav Dragičević euforično izražavao zadovoljstvo konačno potpisanim ugovorom i dijelio šakom i kapom obećanja BiH javnosti…

„Provedbom  ovog ugovora ‘konzorcij’ Ina-Mol će donijeti boljitak  svim građanima BiH… jer će Ina i Mol sve preuzete obveze izvršiti s voljom i na vrijeme kako je to kondicionirano ugovorom“.

Ni  predsjednik Uprave Mola, Hernady, nije želio zaostati za njim pa je u ime „konzorcija“ izjavio da će oni od Energopetrola napraviti „regionalnog  naftnog Baju“! Direktor Energopetrola, efendija Bušatlić  je pao u sevdah pa je potpisivanje ugovora proglasio spasom za 1059 zaposlenih, a federalni premijer efendija Hadžispahić je probeharao izražavajući zadovoljstvo „konačnim“ potpisivanjem ugovora i donekle kompromitirao svečanost  pozvavši Dragičevića i Hernadyja da odmah uplate dogovoreni iznos.
Danas se potpisnici tog ugovora, kao i dobar dio svih uvučenih u događanja koja su mu prethodila i koja su se događala poslije potpisivanja, nalaze ili pod istragama ili već imaju podignute optužnice. Ali o tome, kao i o tome kako je Mol napakirao Hrvatskoj, čitajte u sljedećem broju 7Dnevno…

Photo: Marijan Susenj/PIXSELL
Photo: Marijan Susenj/PIXSELL

Autor:Stevo Vujić/7Dnevno/24.02.2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.