Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

Moćne interesne skupine ne miniraju Most nego Plenkovića!

Autor: Vice Borić / 7dnevno / 7. listopada 2016.

Formiranje stabilne vlasti HDZ-a i Mosta nije po volji mnogima, ne samo među onima koji u tom slučaju ostaju u oporbi. Tko čitavo vrijeme koordinira Bandića i Beljaka u akciji miniranja koalicije HDZ-a i Mosta? Tko zaziva Vrdoljaka? Očito netko iz HDZ-a, tko ima dodirne točke sa svom trojicom: oni miniraju Plenkovića i ono što on želi napraviti u stranci i državi!

Kada je Nino Raspudić, pun razumijevanja za one koji ne izlaze na birališta, nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora najavljivao njihovo ponavljanje „već za nekoliko mjeseci“, on je samo pretpostavljao kakvi će rezultati biti i nije znao, niti je mogao znati, kako će sve završiti. Ne znamo, doduše, kako će stvar završiti ni danas, ali je sasvim izvjesno da je, kako god završilo, koalicija HDZ-a i MOSTA imala šansu preokrenuti i pokrenuti mnoge stvari u državi. Tome očito nisu skloni vodeći mediji u Hrvatskoj, uključujući novine za koje Raspudić piše. Najprije su, uoči izbora, tjednima najavljivali poraz HDZ-a, pa je za njihove naivnije čitatelje bilo samo putanje koliko će poraz biti težak. Narodna koalicija koračala je, nošena navijačkim procjenama većine naših „opinion makera“, prema statusu relativnog izbornog pobjednika, a mogućnost za sastavljanje vlade povećavalo je očekivanje „dekapitacije“ novog stranačkog lidera i ponovno Brkićevo preuzimanje svih poluga vlasti unutar stranke. Tako je buka koju su naivno stvarali skeptici iz MOST-a, koji su tvrdili kako je Plenkovićev dolazak na čelo stranke samo „personalna promjena“ koja ništa neće promijeniti, pojačavana preko zvučnika različitih interesnih skupina. To da je u HDZ-u nakon Karamarkova odlaska sve ostalo isto, zapravo je bila odlična i sračunata zvučna kulisa za završnu scenu u pokušaju konačnog urušavanja Tuđmanove stranke.

Neprepoznata šansa za stvaranje stabilne vlade

Mnogi su zatiratelji Tuđmanove ideje u prošlosti proglašavani njegovim nasljednicima, pa bi bilo neukusno iz bilo kojega kuta Plenkovićev dolazak na čelo, ne samo HDZ-a nego političkih procesa u Hrvatskoj, uspoređivati sa Tuđmanovom pojavom krajem osamdesetih. Takvih smo se promašenih usporedbi naslušali, pa treba biti oprezan. Bila su u vrijeme Tuđmana druga vremena i drugi, puno teži i uzvišeniji zadaci. Osim toga, u proteklih smo petnaestak godina svjedočili tolikim degutantnim i podrepaškim ulizivanjima novim HDZ-ovim vođama da bi naciju uistinu trebalo poštedjeti sličnih scena u budućnosti. Sjetimo se samo kako je Glavaš svojevremeno s Tuđmanom uspoređivao Sanadera, i pozivao da se svi njegovi protivnici izoliraju kao „pojedinci koji unose razdor“. Pa Hebranga, koji je o tom notornom detuđmanizatoru izrekao panegirike kojih se ne bi posramila ni Jadranka Kosor, a danas bulazni o tome kako ga je glave koštala „jedna velika svjetska velesila“ a ne njegova nesposobnost i sumnjive poslovne aktivnosti. Pa hvalospjeva koje su o Karamarku pisala neka vodeća desničarska pera, poput Tihomira Dujmovića i Milana Ivkošića, ili tvrdog branjenja njegovih „desničarskih“ stavova od strane Zdravka Tomca, koji se nije libio one koji su ukazivali na Karamarkovu potkapacitiranost proglašavati udbašima i kosovcima. Neke sadašnje Plenkovićeve suradnike i njihove sramotne epizode iz prethodnih vremena radi obzira prema njihovom novom šefu nećemo ni spominjati. Mnogi od njih ni ovoga puta nisu mogli ili nisu željeli pojmiti da se čak i samo jednom „personalnom promjenom“, ako je persona prava, može promijeniti sve. Istine radi, oni to nisu „osjetili“ ni kada je Tuđman došao na scenu, pa su se naknadno ubacivali u pobjednički pokret. Zato je teško bilo očekivati da će danas primijetiti današnje trendove i „finese“. Tako je Raspudić, pišući o glasačima „stisnuta nosa“, koji makijavelistički biraju „manje zlo“, postizbornu budućnost Hrvatske percipirao „stisnutih očiju“, i nije primijetio ono što je primijetila većina glasača. A to je otvaranje šanse da se, nakon gotovo dva desetljeća, stvori stabilna vlada, slobodna od utjecaja do sada moćnih i razgranatih interesnih skupina. Da se nova situacija u javnosti ne bi tako percipirala potrudile su se upravo te interesne skupine, koje su puno opasnije od onih u koje Raspudić u svom predizbornom tekstu gura dio birača koje proziva da su „interesno vezani uz određene opcije jer vjeruju da će im takvo glasovanje riješiti temeljne životne probleme, kao što je vraćanje kredita“.

Nelegitimni utjecaji

Interesne skupine, koje danas utječu na našu politiku, imaju ambicije koje daleko nadmašuju ambicije birača koji se prema izbornim takmacima postavljaju po principu „veće osobne koristi“. Takvih glasača, prema nekim analitičarima, ima u Europi oko petnaest posto i njihov broj raste kako pada „odanost“ tradicionalnim strankama. No nema uistinu ništa lošega ako čovjek pažljivo odmjeri čija mu pobjeda donosi više benefita. Za njih se i njihov utjecaj ne bi trebali brinuti. Drugo su one stvarne, često prikrivene, interesne, pa i kriminalne skupine, čiji je utjecaj sve prisutniji i u razvijenijim demokracijama od naše. One su puno opasnije i utjecajnije od spomenutog postotka „interesnih birača“, a o njima nitko ne priča. Jer birači, kojim god se rezonom vodili i u odnosu na kakve preferencije donosili odluke, ipak nastupaju krajnje legitimno kada zaokružuju svoje favorite na dan izbora. One prave interesne skupine, koje se u javnosti gotovo ne spominju, odavno su te životne potrebe riješile i već nekoliko izbornih ciklusa njihov financijski, materijalni, pa i društveni status, ne ovisi o izbornim promjenama. Njihov je interes zaštititi „svoj način života“ penetracijom u sve političke opcije i čitav državni aparat. U tome su do sada u značajnoj mjeri i uspjele, i sada su shvatile da im samo politički sve ozbiljniji MOST i pod vodstvom Plenkovića sve neovisniji HDZ, mogu pomrsiti račune.

Podupiranje osvjedočenog zla

Kada se danas prešućuje uloga i značaj koju takve skupine, čija gospodarska moć u pravilu izvire iz njihove nedopuštene sprege s politikom i političarima svih boja, zatvara li se samo „nos“, ili i oči i uši? Podupire li se na taj način „osvjedočeno zlo“ u većoj mjeri nego kada tzv. „interesni birač“ bira po principu „manjeg zla“? Pozicija onih koji politiku komentiraju praveći se da interesne skupine, kojima ni kriminal nije stran, ne postoje, zapravo je tragična. Apsurdno je da oni koji ignoriraju ovu činjenicu, analizirajući i izvodeći zaključke na taj način, ne rade račun bez krčmara, nego upravo s njim i za njegov račun. A tko „krčmi“ Hrvatskom najbolje znaju razni vrdoljaci, bandići, brkići, pusići, butkovići, mikulići i njihovi pokrovitelji, koji uvelike usmjeravaju djelovanje ne samo institucija koje vode, nego i stranaka koje predstavljaju. „Drama nakon izbora“, koju su mnogi najavljivali, nakon po njima dosadne i neuvjerljive kampanje, u najvećoj je mjeri producirana iz tih krugova, uvijek sklonih finiširanju stvari kroz „komplicirane trgovine“, u kojima se utjecaj ostvaruje daleko od očiju javnosti. Za takve kombinacije, začudno, kod nas najviše „navijaju“ i najviše ih priželjkuju mediji. A to nije samo rezultat njihove nasušne potrebe da svoj sadržaj „obogate“ intrigantnim detaljima, već i njihove snažne instrumentaliziranosti i podčinjenosti tim utjecajima.

Dvostruka linija zapovijedanja

Formiranje stabilne vlasti HDZ-a i Mosta, Plenkovića i Petrova, nije po volji mnogima, ne samo među onima koji u tom slučaju ostaju u oporbi. Dijelom su to oni u HDZ-u kojima vlast nije draga ako u njoj ne sudjeluju, a dijelom oni koji u toj logičnoj i prirodnoj suradnji vide smrtnu opasnost za interese koje zastupaju. Takvi su uspostavili pravu „dvostruku liniju zapovijedanja“ preko koje djeluju ispred i iza za njih „neprijateljskih linija“. Poznato je da Bandić, ne prihvate li se njegove „usluge“ u sastavljanju nove vlade, više neće politički postojati. To nije opasnost samo za njega, nego i za sve one koji su od HDZ-a u Zagrebu u posljednjih šesnaest godina napravili njegovog „mlađeg partnera“, i to ne samo u vladanju Gradom i upravljanju gradskim tvrtkama, nego i u pokrivanju njegovih više nego očitih „nepodopština“. Zato navijački naslovi koji rese naslovnice glavnih medija, a koji već danima priželjkuju krah pregovora koji se vode o sastavljanju nove vlade predstavljaju više od novinarskih uradaka. Večernji list još je prošlog ponedjeljka osvanuo s naslovnicom „Dan odluke – ili vlada HDZ-a i MOST-a ili prekid pregovora“, iako se ni tog dana, ni danima kasnije nije ništa takvo dogodilo. Još prije toga, u subotu 1. listopada, Hanžekovićev je Jutarnji na naslovnicu stavio dramatičnu poruku: „HDZ-ova zadnja ponuda MOSTU“, do koje uopće nije došlo. Hoće li takva nastojanja uroditi plodom, pa će se politika „prilagoditi“ onome za što vodeći mediji i njihovi vlasnici navijaju, ostaje za vidjeti. No sasvim sigurno stvar neće završiti onako kako to uvijeno najavljuje Mate Granić.

Kolindin „čuvar tajni“ sjetio se velike koalicije

U svom nedjeljnom izdanju, ničim izazvan, Večernji je preko čitave naslovnice kroz usta Mate Granića, aktualnog predsjedničinog savjetnika, ponovo aktualizirao priču o „velikoj koaliciji“. Najavljen kao „čuvar tajni Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića“, poznat po tome što povjerene mu tajne ne kani odnijeti sa sobom u grob, nego će ih onako „off the record“ uvijek rado podijeliti sa zainteresiranim stranama, Mate Granić predstavljen je kao „brz i energičan“ čovjek, što već samo po sebi budi ozbiljne sumnje u vjerodostojnost čitavog teksta. On se osobno, odmah na početku, pohvalio da mu je Tuđman dao „slobodu u osobnoj inicijativi“ koju je on, kako je to opće poznato, redovito, a učestalo nakon što je predsjednik obolio, koristio kako bi se u svijetu ograđivao od Tuđmana, a sebe predstavljao kao umjerenjaka koji se Tuđmanu opire na sve moguće načine, o čemu je nakon njegove smrti i javno govorio za mnoge medije. Sada je progovorio i o tome kako je Tuđman, naravno preko njega, nudio Račanu u Zagrebu veliku koaliciju. Zanimljiv, do sada nepoznat i teško provjerljiv detalj iznesen od predsjedničinog „specijalnog savjetnika“ u trenutku kada traju pregovori o novoj vladi između HDZ-a i MOSTA. Poznato je da je Granić pri sastavljanju prošle vlade imao zadatak pomoći predsjednici da sastavi „tehničku vladu“ u slučaju neuspjeha pregovora. Granić je taj posao obavio i „ministri“ koje bi predsjednica u tom slučaju imenovala, već su bili spremni uputiti se po blagoslov na Pantovčak, kada je Karamarko iznenada odlučio pristati na sve što je MOST tražio i tako spriječio taj scenarij. Što znači njegov nedavni, ničim izazvani istup? Zbog čega se „odjednom“ sjetio navodnog Tuđmanovog nuđenja velike koalicije SDP-u u Zagrebu?

Čekali da pregovori propadnu

Svi ovi utjecaji, u kombiniranom djelovanju javnih nastupa i pozadinskog djelovanja, počeli su odmah nakon izbora, a naročito su dobili na intenzitetu dva tjedna kasnije. Tada je Jutarnji 23. rujna, preko naslovnice „otkrio“ Bandićev plan pa je istaknuo naslov: „Kontrolira pet zastupnika i čeka da propadnu pregovori HDZ-a s MOSTOM“. Pisati o tome da netko tko je pod istragama „kontrolira“ zastupnike koji nisu njegovi vrlo je alarmantno. Koga to i s čime Bandić „kontrolira“ pitanje je za policiju i DORH, a ne za budućeg mandatara. No pitanje je i motiva tiskovine u vlasništvu Bandićeva odvjetnika, koja Bandićevim kombinacijama daje toliko značaj da ih iz dana u dan do besvijesti reklamira. Dakle, čovjek u Saboru nema nijednog člana svoje stranke, ali ih kontrolira pet! Uvjeren je, prenosi Jutarnji, da vrijeme radi za njega i da će ga se uskoro trebati. Iako tada još nije bilo izvjesno što će učiniti HSS-a, autor članka navodi kako će potpisi koje je ta stranka donijela Plenkoviću „odgovarati Bandiću“. Nekoliko tjedana kasnije upravo se to i događa: Beljak, čije veze s Bandićem nisu samo političke, predaje Plenkoviću pet svojih potpisa, u sasvim očitom dogovoru s Bandićem. No tko čitavo vrijeme koordinira Bandića i Beljaka u njihovoj zajedničkoj akciji miniranja koalicije HDZ-a i Mosta? Tko zaziva Vrdoljaka? Očito je da je to netko iz HDZ-a, tko ima dodirne točke sa svom trojicom. To ovoj akciji daje sasvim novi smisao i razotkriva njene motive: ne minira se ovdje MOST, nego Andrej Plenković i ono što on želi napraviti u stranci i državi. Istovremeno, u iznenađujuće usklađenom djelovanju, zagovornici i medijski sponzori ove operacije tjednima sugeriraju kako će to Plenkoviću biti puno „jeftinija varijanta“, pa u eventualnu buduću koaliciju guraju Glavašev HDSSB, generala Glasnovića, Lovrinovića, Martinovića, pa čak i Vrdoljakov HNS. Pametnom dosta.

Autor: Vice Borić / 7dnevno / 7. listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI